
22/04/2024
O traume…..
Postoji takav izraz “svi problemi iz detinjstva”. I zaista jeste. Najveći broj traumatičnih iskustava dobijamo upravo u detinjstvu. Tokom sticanja traumatičnog iskustva dobijamo i mehanizme prilagođavanja koji se nazivaju “maske”. Trauma i maska, to su međusobno povezane strukture. I često kontakt sa ljudima vršimo upravo kroz maske (mehanizme prilagođavanja).
Kako se to događa?
Što je povreda dublja, češće je osoba primorana da nosi masku. Na primer, ako se osoba oseća nepravedno ili se plaši osude svog ponašanja, često nosi masku rigidne, povučene, usamljene osobe.
Da biste bolje predstavili kako su trauma i maska povezani, predlažem metaforu. Na primer, povredili ste prst, imate dubok rez na prstu. A vi ste obavezni da smirite bol, zavrtite prst ili stavite flaster. Dakle, zavoj ili flaster, metaforički, je maska. I tako hodate sa ovim «flasterom», kao da se rana ne vidi, a ako hodate brižno i ne dodirujete ništa rukama, to nekako ne boli.
Ali slučajno, neko prolazi pored vas će vam udariti prst i osetićete ogroman bol. I isto se dešava sa traumom. Naravno osoba koji je slučajno povredio to uopšte nije želeo. Ali, boli vas. Boli vas jer ste sami odlučili da ne lečite ovu “ranu”. A drugi nisu krivi za vaš bol. I zato je veoma važno da izlečite svoje traumatsko iskustvo, kako biste živeli bez bola. Mnogo je slučajeva u životu svakog od nas u kojima smo bili sigurni da smo odbijeni, napušteni, izdani, poniženi, nisu bili pošteni prema nama. A u stvari, uopšte nismo bili odbijeni, napušteni, odani, poniženi, samo navikli da krivimo nekoga drugog ili sebe. Upravo zato što stare “rane”nisu izlečene. U životu nema krivaca, postoje samo oni koji pate.
Optužba čini ljude nesrećnim. I što više krivimo druge ili sebe za nešto, to će se češće ponavljati takve situacije koje nam donosi bol, sve dok ne izlečimo uzroke bola.
Pozivam vas na radionicu, na kojoj ćemo pažljivo i nežno, polako osvestimo i iscelimo traumatično iskustvo. Koja ce biti 27.04 u 14:00
Forma za prijavu je u opisu profila.