
23/02/2024
Sedim, pišem, zahvaljujem Izvoru.
Pitam se..
Znamo li koliko Bog oseti zahvalnost našu?
Ovog dana podsećam na to koliko sam zahvalna za život svoj.
Koliko sam zahvalna što dišem.
Koliko sam zahvalna što hodam.
Koliko sam zahvalna što postojim.
Svako moje iskustvo dovelo me je do ove tačke dana današnjeg i svaka moja hrabrost danas se ogleda.
Dašak energije koji sam dala, vratio mi se uduplat.
Trenutak spoznaje pretvori se u narednih pet.
A izazov, otvori mi nova vrata blagoslova.
Moja stopala kročiše na terene svesnog i nesvesnog, ponekad stabilna, ponekad drhtajući,
Ali uvek načiniše taj iskorak.
Boja mog dana nakad je siva, nekada zlatna, ali uvek je moja. Za mene krojena. Po mojoj Duši stvorena.
Došla sam po mnoga iskustva. A upravo ta iskustva naučiše me da ih ne delim na dobra i loša.
U svakom iskustvu videh sebe…
Koliki je to blagoslov.
Prozreti u suštini stvari.
Hristovim rečima: “Ljubiti neprijatelja svoga”.
Poštovati red haotičnog Univerzuma. Znati da se sve to na nekom višem nivou spaja.
I oduvek se pitam:
Kakva je to moć, sila od intuicije koja se moli čak i za svoj pad?
Koja vidi daleko, a ovde je i sada?
Koja živi večno, a sada je sa nama?
Ove reči nastale su usled bujice zahvalnosti koju osetih radi postojanja. Želim da znate da ste svi jedan deo nje i da je u nekom momentu podelismo. Hvala što me inspirišete, čitate i što se družimo kroz brojna isceljenja i upoznavanja.
Vaša Dunja ❤️
Namaste 🙏🏻