11/11/2025
Godine 1915. rodila se njemačka princeza s Downovim sindromom i za razliku od mnoge djece toga vremena, nikada nije bila skrivana.
Zvala se princeza Aleksandrina Irena Pruska, najstarija kći prijestolonasljednika Njemačke, Wilhelma, i princeze Cecilije Meklenburško - Šverinske.
U doba kada su invaliditet i različitost bili obavijeni šutnjom i sramom, njezina je obitelj izabrala nešto drugo, ljubav i otvorenost.
Najbliži su je nježno zvali Adini. Bila je voljena kći i sestra. Roditelji su se pobrinuli da dobije obrazovanje, da sudjeluje u obiteljskom životu i pojavljuje se u javnosti.
Vidjeti je pokraj članova kraljevske obitelji na službenim svečanostima tada je bilo nešto posve neuobičajeno.
U prvoj polovici 20. stoljeća mnoge su aristokratske obitelji skrivale svoje članove s invaliditetom daleko od očiju javnosti.
Ali život Aleksandrine bio je drukčiji.
Nije bila samo prisutna bila je voljena i poštovana.
Njezina se majka posebno borila da njezina kći zadrži dostojanstvo i svoje mjesto u društvu koje još nije razumjelo prihvaćanje.
Živjela je s majkom sve do 1954. godine, održavajući blisku vezu s obitelji.
Njezin je život bio ispunjen nježnošću, mirom i poštovanjem i postao je tihi prosvjed protiv predrasuda svoga vremena.
Preminula je 1980. godine, u dobi od 65 godina,
ostavivši iza sebe ne naslove i privilegije, nego naslijeđe prihvaćanja, hrabrosti i ljubavi.
Njezina se priča rijetko prepričava, ali nas podsjeća da čak i unutar krutih okvira kraljevskih dvorova ponekad je suosjećanje pobjeđivalo tradiciju.
(Nepoznat autor)
