05/02/2025
„U terapiji često vidimo odnose između majke i oca koji nisu optimalni, i njih dvoje kao partneri ne zadovoljavaju jedno drugo emocionalno. Sin može da oseti jaz među njima i može svesno ili nesvesno da preuzme zadatak da pokuša da popravi stvari za svoju majku, ali joj on ne može dati ono što joj je potrebno kao ženi, budući da njegovoj majci nedostaje muž ili životni partner. Sin u ovoj situaciji doživljava bolnu mešavinu neprimerene odgovornosti i preuveličane sopstvene važnosti zajedno sa osećajem da on, kao dete, nikada neće biti dovoljan da ispuni odraslu prazninu i potrebu svoje majke. Koliko god da se trudi, on nema nikakve šanse da uspe da zadovolji svoju majku kao ženu. Mnogi odrasli muškarci prepoznaju ovaj obrazac preuveličane ili grandiozne lične važnosti spojene sa dubokim osećajem neadekvatnosti.
Ponekad je majka povređena ili razočarana od strane svog partnera ili drugih muškaraca te je stoga razvila nepoverenje ili strah prema muškarcima. Njen sin može da oseti, svesno ili nesvesno, da će postajući muškarac postati nešto što njegova majka prezire. Kao životni obrazac, ovaj odnos majke i sina često ima dugotrajne, negativne uticaje na sina i posledice na njegove kasnije odnose sa ženama. Prirodno je da dete brine o dobrobiti i sreći svoje majke i da želi da učini sve što može da joj pomogne. Neprimeren osećaj odgovornosti, međutim, ima posledice po dete i one opstaju i u njegovom odraslom životu. Možda će osećati krivicu zato što je na neki način razočarao ili napustio svoju majku. Često vidimo odrasle sinove koji i dalje osećaju odgovornost za svoju majku u situacijama kada njihov otac nije zaslužio njeno poštovanje. Ako njegova majka ne oseća poštovanje ili ne ceni dečakovog oca i muškost, dečak je u bezizlaznoj situaciji. Ako postane muškarac, gubi poštovanje svoje majke; ako u svom srcu ostane dečak, neće imati snagu potrebnu da stane na svoje noge.“
Hunter Beaumont
knjiga: Toward a Spiritual Psychotherapy: Soul as a Dimension of Experience
slika: Costa Dvorezky Art