Psihoterapijski savetnik

Psihoterapijski savetnik Marina Drobnjaković je dipl. Psihoterapijsko savetovanje (individualno, partnersko, (pred)bračno, porodično) u Novom Sadu + online (Google Meet, e-mail)

psihološkinja (FFUNS), psihoterapijska savetnica, feministkinja, autorka primenjeno-psiholoških tekstova i kolumnistkinja

🛋️ seanse 1:1 i 1:2 u Novom Sadu i onlajn

20/03/2026

20. MART – NACIONALNI DAN BORBE PROTIV RAKA DOJKE

Često pomislim da je poražavajuće i tužno to koliko ljudi, a među njima i žene, idu kroz život ne obraćajući pažnju na svoje telo. Ne gledaju ga i ne poznaju dobro i stvarno, ne toliko da mogu da primete i sitne promene. Ne slušaju glasove i poruke poreklom iz tela, osim ako dolaze iz glave. Znam da prethodno zvuči kao floskula današnjeg doba, ali tako je. U žena je odnos prema telu neretko na distanci i komplikovan toliko da se uopšte ne pogledaju u ogledalo – ni na kratko, jer nisu zadovoljne nečim na svom licu, svojoj koži ili svom telu.

Interesantno je to... Prosečna žena će znati da kaže šta bi promenila na sebi da može ili hoće, ali neće primetiti da je u nekom delu njenog tela više napetosti ili bola nego ranije. Promaći će joj da je neki deo njene kože topliji nego inače, da se odnekud i iz pozadine pomaljaju senzacije kojih do datog trenutka bilo nije. Većina žena se ne usuđuje da se ne našminka za odlazak do obližnje prodavnice i mnoge žene s punom, pa i teškom šminkom odlaze na sunčanje i ni na plaži i odmoru ne znaju za odmor i opuštanje.

Pomislim često kako je poražavajuće i tužno i to da prosečna žena izgleda onako kako želi i "prirodno" – tek nakon što joj više nije cilj, potrebno ili važno da se svidi (određenom) muškarcu – dok muškarci uvek izgledaju onako kako žele ili misle da mogu i potencijalne partnerke s tim nemaju ni najmanje veze. Dokle god su u "igri uparivanja", prosečnim ženama je važnije da izgledom privlače, nego da im bude udobno u sopstvenoj koži i osećaju se dobro.

Načelno, kao nacija, kada je fizičko i drugo zdravlje u pitanju, nismo naučili da mislimo i delujemo preventivno. Žene svoje zdravlje dodatno ne prioritizuju jer su druge na prvo mesto navikle da stavljaju, a i estetsko im je preče nego zdravstveno. Neretko se za "ulepšavanjem" poseže i na račun ugrožavanja zdravlja. Tako je i s grudima – pitanje je jesu li dovoljno velike, simetrične i(li) čvrste, a ne da li su ostale zdrave ili je došlo do određenih promena.

Praktikujete li samopregled dojki? Koliko se često setite da ih uzmete u svoje ruke i vidite kako se čine pod prstima i naoko? Znate li koliko su vaše grudi guste, kakav je sastav njihovog tkiva? Idete li na (redovne) ultrazvučne i mamografske preglede – ako drugo nalažu vaše godine i eventualna porodična istorija obolevanja od karcinoma dojke? Informišete li se i koliko se usuđujete da znate o zdravlju svojih grudi i reproduktivnih organa? Znate li da je ipak i stvarno lakše sprečiti i s najvećim se uspehom leče rano otkrivene patološke promene?

Vodite računa o svom zdravlju, pokažite sebi da volite sebe. Budite i dobar primer devojkama i ženama u svom okruženju i ne dozvolite eventualnom strahu da učini da se sutra plašite još više. Vi to možete!

18/03/2026

Dragi roditelji, ne morate u oglednu elitnu osnovnu školu dete upisati.

Ne morate svom detetu, među decom uglednih roditelja, prijatelje pronalaziti.

Ne morate dete "dati na engleski" čim progovori.

Ne morate pred svojim detetom crveni tepih prostirati.

Ne morate svom detetu, tokom njegovog odrastanja, kupiti stan da ima kada osamnaest navrši. Ne morate nikada.

Ne morate svojoj deci posao pronaći.

Svoju decu morate jedino voleti, bezbrižno detinjstvo im omogućiti, za život ih osposobiti i osamostaliti.

I morate im, svojim brakom, biti primer poželjne i partnerske ljubavi za izabrati.

Send a message to learn more

17/03/2026

U vezama koje ostvaruju gej muškarci i biseksualne žene privučene maskulinim ženama, nema rodne neravnopravnosti ali ima problema na koje se žale i pripadnici većine. Recimo, gotovo svi gej klijenti žalili su se i žale se na prenaglašeno vrednovanje fizičkog izgleda i mladosti u okviru svoje zajednice. One koje se požale na svoje maskuline partnerke, s druge strane, dele "muku" strejt žena koje su u braku.

U vezama koje ostvaruju pripadnici LGBTIQ+ populacije ima preferencija i podela kojih ima i među strejt ljudima: jedan partner je, po (nepisanom) pravilu, dominantniji od drugog. Maskulinost se udružuje s femininošću pa, tako, lezbejka (naj)radije bira biseksualnu ženu jer ona, između ostalog, izgleda ženstveno ili ženstvenije "po definiciji". Poslednje, međutim, mnoge lezbejke čini nesigurnim: strahuju da će biti ostavljene od svojih partnerki zbog muškarca (čim se pojavi "pravi" ili "dovoljno dobar").

Biseksualnost se i među pripadnicima LGBTIQ+ populacije razume kao neodlučnost i zamera se. Videla sam i osetila da to pogađa biseksualne klijentkinje s kojima sam radila i radim. Neprihvatanje i odbacivanje od "svojih" valjda uvek boli više od neprihvatanja i odbacivanja "tamo nekih".

Gej klijenti i klijentkinje primećuju da se na njihove veze ipak gleda drugačije, iako se (navodno) prihvataju. Mnogi strejt ljudi, kako kažu, njihova partnerstva ne uzimaju za ozbiljno. Misle da im je lako da danas budu s jednim, a sutra s drugim partnerom; da im je lako da sklope brak i razvedu se, da nema potrebe/ne moraju da se venčavaju ako decu ne žele da imaju itd.

Za razliku od strejt muškaraca koji uglavnom hoće da postanu roditelji, mnogi gej muškarci to ne žele ni u budućnosti – ni nakon što kod nas to bude definisano i omogućeno zakonom. Mislim i verujem da je i do toga što muškarci u našoj sredini nisu naučili da dominantno ili isključivo budu upućeni na svoju decu i njima se bave. Strejt muškarci su navikli da se decom dominantno ili isključivo bave žene.

S druge strane, čini mi se da žene koje su sa ženama po (nepisanom) pravilu biraju da postanu majke. Sve je više onih koje decu ne žele s muškarcima. Što, mislim i verujem, govori o načinu na koji žene (poučene iskustvom) poimaju muškarce u kontekstu roditeljstva. Nažalost.

Send a message to learn more

16/03/2026
Ako postajanje roditeljem uporedimo s postajanjem bilo čim/kim drugim, uvidećemo da za sve, osim za roditeljstvo – aplic...
13/03/2026

Ako postajanje roditeljem uporedimo s postajanjem bilo čim/kim drugim, uvidećemo da za sve, osim za roditeljstvo – apliciramo i konkurišemo. Da, da. Ako, na primer, svojim znanjem, veštinama, brojem ostvarenih saradnji ili nečim trećim nismo dovoljno vredni i od koristi u firmi u kojoj radimo – poslodavac će nas otpustiti. Upakovaće tu svoju odluku u ovaj ili onaj papir, ali – jasno će nam staviti do znanja da ne ispunjavamo očekivanja i da nama nije zadovoljan. Ako izneverimo, izdamo ili na neki način grubo povredimo prijatelja ili emotivnog partnera – i on će odlučiti da nas (ot)pusti. Ako se odlučimo za podstanarstvo ili podignemo kredit kako bismo kupili stan – ne sme nam ponestati novca za podmirivanje troškova stanovanja, inače – zna se šta sledi.

Ako, pak, postanete roditelj ali o detetu brinete kada i koliko stignete, zaboravite na njegov rođendan ili igranje u predstavi, obećate mu nešto pa ne ispunite obećanje, malo ga zanemarite pa mu nakupujete igračaka, čitate novine ili skrolujete po telefonu dok vam ono uporno postavlja njemu važna pitanja – šta bude i desi se? Pa, ništa (naročito), složićete se...

Naslovna Duh&Zdravlje Psiha Zašto je najlakše biti roditelj?Duh&ZdravljePsihaZašto je najlakše biti roditelj?Kada se piše ili govori o roditeljstvu, ističe se koliko je ono odgovorno, ali – koliko stvarno odgovornih roditelja poznajete? Mnogi će reći da njihovi životi nisu imali smisla, n...

"Psihoterapiju sam započela na početku veze sa mojim bivšim dečkom, jer sam konstantno imala napade panike, koje nisam m...
12/03/2026

"Psihoterapiju sam započela na početku veze sa mojim bivšim dečkom, jer sam konstantno imala napade panike, koje nisam mogla da kontrolišem i koji su mi jako negativno uticali na sveopšte funkcionisanje. Uz to je postojao i mnogo dublji strah – strah da možda nisam sposobna da volim, da ću zauvek ostati sama i da u sebi nosim neki "mrak" koji će me sprečavati da imam zdrav i blizak odnos sa nekim. Znala sam da želim da izgradim zdraviji odnos prema bliskosti, intimi i partnerstvu, ali nisam bila sigurna odakle zapravo potiču svi ti osećaji. Ranije sam imala iskustvo sa terapijom zbog burnouta na poslu, ali sam osećala da su teme sa kojima sada dolazim mnogo dublje i ličnije.

Na prvom razgovoru sam Marini otvoreno objasnila sa čime dolazim. Ona mi je tada vrlo jasno objasnila kako pristupa psihoterapiji i šta mogu da očekujem od našeg rada. U početku mi je njen stil bio pomalo neobičan, jer sam nakon prethodnog iskustva očekivala da će terapeut davati konkretne savete, šta da radim ili kažem u određenim situacijama. Marina to ne radi. Umesto toga, ona stvara prostor u kojem sama počinješ da vidiš i razumeš stvari mnogo dublje.

Marina je izuzetno profesionalna, analitična i pažljiva. Uvek pita za dozvolu kada ulazimo u osetljivije teme i vrlo jasno objašnjava stvari koje mi nisu odmah razumljive. Ono što me je tokom rada najviše fasciniralo jeste njena sposobnost da postavi pitanje koje otvara potpuno novu perspektivu. Ponekad bi postavila tako pronicljivo pitanje, da bih pomislila da je vidovita – kao da može da vidi kroz mene i dotakne tačno ono mesto koje je dugo bilo sakriveno.

Došla sam na terapiju sa jednim problemom, ali se tokom procesa pokazalo da je ono što me zaista boli mnogo dublje. Uz Marininu pronicljivost i iskustvo, počele smo da otkrivamo korene mojih strahova, nezadovoljstava i unutrašnjih konflikata — stvari kojih ni sama nisam bila svesna.

Tokom vremena primetila sam ogromnu promenu u načinu na koji razmišljam i doživljavam sebe i odnose sa drugima. Ono što je nekada izazivalo strah, sada doživljavam sa mnogo više radoznalosti i mira. Osećam se osnaženo i čak uzbuđeno zbog budućnosti, umesto da je se plašim. Naučila sam da prihvatam život, ljude i odnose onakvima kakvi jesu — nesavršeni, nepredvidivi i često van moje kontrole. Takođe sam naučila da imam mnogo više uticaja nad svojim osećanjima i reakcijama nego što sam ranije verovala. Jedna od najvećih promena je i to što sam postala mnogo nežnija i blaža prema sebi.

Možda najvažnije od svega – strah da u sebi nosim neki "mrak" i da nisam sposobna da volim postepeno je nestajao. Kroz terapiju sam počela da shvatam sebe sa mnogo više razumevanja i saosećanja, i da vidim da ono što sam ranije doživljavala kao nedostatak zapravo ima svoje korene, smisao i mogućnost promene.

Terapija, naravno, nije uvek bila laka. Bilo je trenutaka kada sam se suočavala sa istinama koje nisam želela da vidim. Ali Marina je upravo u tim trenucima pokazivala neverovatan integritet i profesionalnost. Vodila je proces smireno i sigurno, kao iskusan kapetan broda tokom oluje — neko kome veruješ čak i kada more postane nemirno.

Radila sam sa Marinom dve godine i mogu iskreno da kažem da mi je ovaj proces promenio život. Dobila sam mnogo više od onoga po šta sam prvobitno došla — ne samo pomoć, već i toplinu, razumevanje i znanje koje ću nositi sa sobom kroz život.

Marinu bih preporučila svima koji su spremni da iskreno pogledaju u sebe i da rade na svom rastu. Ona je izuzetno inteligentna, inkluzivna i profesionalna osoba, sa vrlo jasnim etičkim principima. Ima odličan način na koji postavlja granice i neguje kritičko razmišljanje u klijentima. Doživljavala sam je kao terapeuta, mentora, mamu, drugaricu i kao jedno ogledalo istine. I kada sam dolazila sa najsramnijim osećanjima i mislima, nikad nisam osetila osuđivanje. Ona me je uvek vodila kroz mozaik osećanja i života sa sigurnošću, spretno i odlučno, i pokazivala mi da ja to mogu i sama. A to je neprocenjivo. Hvala Marina!"

Ksenija (38)

11/03/2026

Nemate pravo da kritikujete i(li) smatrate nepotrebnom borbu onih koji su za određena, ta-i-ta prava uskraćeni. Nije na vama da cenite čime bi oni koji nisu vi trebalo da budu (i ostanu) zadovoljni.

Nemate pravo na iznošenje mišljenja koje je sve drugo, samo nije to. Ne govorite šta mislite kada vređate, omalovažavate i ličnost tog nekog napadate.

Nemate pravo da svojom slobodom ugrožavate slobode značajnih i bliskih drugih, pa ni tamo nekih. Osvajajte prostore do mesta i granice kada počinje drugi, a završavate vi.

Nemate pravo da osporavate i u pitanje dovodite tuđa stanja, osećanja i raspoloženja. Nije na vama da procenjujete njihovu logičnost, osnovanost i(li) njihov smisao.

Nemate pravo da dajete savete koje niko nije tražio. Drugi nema ništa s tim što biste vi pukli ili progovorili na lakat – kada ne biste rekli.

Nemate pravo na doživotno nepreuzimanje odgovornosti. Možete da probate i (silno) nastojite da uspete, ali... neće vam proći.

Nemate pravo da tražite ne dajući nikada ništa zauzvrat, u razmenu. Niste slobodni da iskorišćavate, zloupotrebljavate i pravite ludim – koga god, kako i koliko hoćete.

Nemate pravo da gledate i mislite samo na sebe, ako imate one za koje odgovarate. Samo po svom možete samo kada ste sami sa sobom.

Nemate pravo da birate za one koji su dovoljno odrasli da biraju sami za sebe. Nemojte držati lekcije, mešati se i pametovati – drugima umesto sebi.

Na neka "prava", jednostavno, nemate pravo. Dobro je da ne zaboravljate na to.

Send a message to learn more

10/03/2026

Radeći s klijentima koji rade za (velike, jake pa i multimilionske) strane kompanije, mogla sam i mogu da primetim da nema direktora ni menadžera koji samoinicijativno daju povišice – jer su primetili da si izuzetan, ističeš se i značajno doprinosiš (rastu i razvoju sistema, produktivnosti, profitu, unapređenju kvaliteta međuljudske komunikacije ili čemu već). Znam isključivo za slučajeve traženja povišice nakon dužeg odlaganja toga... ako je onaj koji povišicu namerava da traži – žena. Znam koliko se zaposleni nerado odlučuju na taj korak načelno, a žene posebno.

S jedne strane, u zaposlenih postoji želja da ih se novčano stimuliše i nagradi jer je jasno i očigledno da su zaslužili. S druge strane, poučeni iskustvom i onim što oko sebe mogu da vide, zaposleni se ne nadaju tome. Znaju da neće dobiti ako ne (za)traže – ali im se to ne dopada i protive se tome a, opet, ne žele da ih tako nešto sputava na putu življenja profesionalnog, koje je u skladu sa sopstvenim zaslugama.

Dok su mnoge žene (na)učene da budu vredne i ne nameću se, mnogi muškarci ne znaju kako najbolje da artikulišu sopstvene zahteve. Tu je – i za jedne i za druge – zadatak mirenja s tim da (poslovni) svet odraslih nije kakav bi se volelo da jeste. Šta god da sputava i istupanje čini samo težim, zaposleni sa željom za povišicom se, pre ili kasnije, odluči na inicijativu jer shvati da drugačije ne ide i neće dobiti.

Da se razumemo, ne možete pre traženja povišice znati kako će ta situacija proći i hoćete li traženo dobiti, ali pre nalaženja u takvom razgovoru možete videti i jeste dobro da vidite šta ćete ako dobro ne prođe, tj. ako traženo ne dobijete. Mnogi u određene konfrontacije i traženja ne ulaze jer znaju da, iako nisu zadovoljni nekim aspektima, iz određenih svojih razloga ipak ne žele da odu – pa ćute i trpe, jer razumeju da u tom slučaju nema smisla da traže. Bilo da se radi o nečemu poslovnom ili privatnom.

Određene korake je smisleno napraviti samo ako vode posledičnoj, a konkretnoj promeni. Prazne priče i upozoravanja iza kojih se ne stoji baš ničemu ne služe.

Send a message to learn more

09/03/2026

Pre će dobra veza to prestati da bude, nego što će loša veza postati dobra.

08/03/2026

Primetim tako, s vremena na vreme, kako je po meni problem ono što neke od mojih dosadašnjih klijentkinja i mnoge žene koje sam privatno sretala nisu rekle da ih imalo muči: Dopada im se kada ih partner "podržava" da ne rade. Lakše im je da budu izdržavane nego zaposlene. Ne pomeraju se s aktuelnog radnog mesta – iako ne obezbeđuje da se lične potrebe materijalno samostalno zadovolje. Završe fakultet – pa gledaju da se "sklone" negde gde neće biti na naročito odgovornoj poziciji. Traže posao da bude "poslić" koji ih neće činiti umornim za bavljenje decom – iako kažu da bi volele da poslu mogu da se posvete više. Zadovoljavaju se platama u iznosu džeparca ili honorara – jer podrazumevaju doživotno (finansijsko) prisustvo supruga. Dovode se u poziciju materijalne zavisnosti od drugog – između ostalog i kako bi umanjile verovatnoću da sutra budu ostavljene. Prevarene maltene u startu računaju da će biti itd. Porazi me činjenica da mladoj (i obrazovanoj!) ženi iz grada u današnje vreme odgovara da finansijski bude zavisna...

Žene s najmanjim i primanjima nedovoljnim za život srela sam isključivo među udatim ženama i majkama. Žene koje imaju (i više nego) dovoljno novca i one koje su sebi kupile stanove, upoznala sam isključivo među slobodnima. S muškarcima, s druge strane, stvari stoje nešto drugačije. Oni koji nemaju dovoljno češće nisu oženjeni, ali se ne radi o tome da ne zarađuju više jer nema ko da im "servira idealne uslove" radeći kućne "neplaćene poslove", već žene u proseku nisu sposobne i neće da izdržavaju muškarce, niti žele da se udaju za one koji finansijski "dobro ne stoje".

Da, žene danas u javnoj sferi rade kao i muškarci – ali ne zarađuju koliko i oni, često i zato što biraju da po rođenom detetu ne rade i po tri godine – ako su zaposlene i imaju poslodavce. Samozaposlene žene i preduzetnice nisu ni u sličnoj poziciji i na bolovanje ne mogu da odu od potvrđivanja trudnoće do detetove godine i po, najmanje. Da, žene danas imaju veća prava nego nekada i, teorijski gledano, mogu mnogo šta – ali jednako i sve više neće, jer biraju da im dovoljno bude manje. Da, žene se i danas više visokoobrazuju nego muškarci, ali u trci s njima neretko izgube jer odluče da se udaju i ambicija ostane na diplomi i sa strane. Da, žene bolje "skeniraju" unutrašnju i spoljašnju realnost i više polažu na kvalitetnu i asertivnu komunikaciju – ali se naćute trpeći (čekajući na svojih navodnih "pet minuta") koliko se nikada i ni u ludilu trpeći ne naćute muškarci. Da, mnoge žene su promućurne, dovitiljive, verbalno ubojite i, što se kaže, lagano sposobne za multitaskovanje – ali svoje kapacitete prečesto biraju da zapuste i (za svoje dobro) ne iskoriste.

Pred nama je još jedan Dan žena – ne "dragih dama", ni "pripadnica nežnijeg pola". Volela bih da danas izdvojite vreme da vidite gde ste u svom životu i kako se kao žena osećate – povodom onoga što ste postigle, ili još uvek ne uspevate da postignete. Ako do (zdravog i za vas dobrog) cilja ima još mnogo, nemojte samo "nežno prema sebi", već i zasučite rukave i dajte se u rad, red, disciplinu, posvećenost i istrajavanje do realizovanog. Nekada nešto i "padne s neba" i mnogo šta umesto vas mogu da urade i drugi, ali čekajući na te stvari odrasla osoba ne živi.

Pozdravite se s (naučenom) bespomoćnošću i uzmite sopstveni život u svoje ruke. Prijaće vam da vidite i osetite da možete, da ste sposobniji i žilaviji nego što mislite. Trenirajte i mentalnu snagu i "laserski precizno" kretanje ka krajnjem odredištu – a ne samo telo i zadnjicu. Nemojte samo koračati već i hrabro gazite, čujte bat svojih koraka dok nezaustavljivo idete ka snu svojih snova. Dajte da sve od sebe damo, mi borkinje i prkosne ratnice, da živimo stvarno dostojanstveno i kako zaslužujemo. Dajte da u sebi, uz devojčicu koju i u odraslosti negujemo, imamo i najmanje jednog spiritualnog Rokija Balbou!

Živele, zadovoljne i srećne, obrazovane, mudre, sposobne, samostalne ali i negovane bile! 💪

Send a message to learn more

05/03/2026

S problemima o kojima ne govorite i kojima se ne bavite... samo naučite da živite. Strpljiv trpeljivac, pre ili kasnije, dođe do toga da ne zna za drugo i bolje – osim za život u ćutanju i trpljenju. Može se i tako, ali je pitanje koliko dugo i po koju cenu.

Dobro je da se odnosi koje prekidaju priče o problemima prekinu što pre. U takvim "prijateljstvima" i "emotivnim partnerstvima" možete biti samo dok onom drugom to odgovara i drugi nalazi da je sve u redu i za nekim pričama, jednostavno, potrebe nema.

Radeći sa strejt devojkama i ženama, primetila sam da su u dugim vezama i brakovima više i češće one koje govore manje, ili o važnim temama (želje, potrebe, očekivanja, planovi za budućnost) sa svojim partnerima ne govore uopšte – što, umnogome, govori o onome što je za prosečnog strejt muškarca udobno i u odnosu poželjno. Nažalost.

Vreme ne leči sve, ali doprinosi potpunom izlečenju svega što posvećeno i u svom ritmu nastojite da osetite i promislite do kraja, obradite i na odgovarajuće mesto smestite.

Što je do vas i na vama je – bez vas biti neće. Nemojte misliti da hoće, ne zavaravajte se.

Address

BUlica Oslobođenja 68a
Novi Sad

Opening Hours

Monday 11:00 - 21:00
Tuesday 11:00 - 21:00
Wednesday 11:00 - 21:00
Thursday 11:00 - 21:00
Friday 11:00 - 21:00

Telephone

+381642749982

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Psihoterapijski savetnik posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Practice

Send a message to Psihoterapijski savetnik:

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram

Category