08/01/2026
*
📩 Gde se izgubila čestitka od par rečenica?
Moram da se požalim.
Ozbiljno moram!
Jer me ove novogodišnje i Božićne „čestitke“ strašno iritiraju!
Znate one poruke — slika ili video koji kruži internetom, pa ga samo skineš i pošalješ svima iz imenika. I gotovo.
Bez imena. Bez rečenice. Bez trunke ličnog.
I sad ja gledam u ekran i razmišljam:
👉 Da li da odgovorim?
👉 Kako da odgovorim?
👉 Kome ja zapravo odgovaram — tebi ili istoj toj poruci koju je dobilo još 186 ljudi?
Jer realno…
svi smo strpani u isti koš:
tetka, kuma, koleginica, komšinica, žena koju nisam videla 12 godina i frizerka kod koje više ni ne idem.
Jedna poruka. Svi mi.
Nekad si kupio UNICEF čestitku.
Seo.
Razmislio.
Napisao par rečenica.
Sa imenom.
Sa smislom.
Danas ne dobijem ni:
„Srećna Nova godina, sve najbolje.“
Ni tačku.
Ni zarez.
Ni osećaj da je poruka meni.
Danas?
Kao da je Grinch svratio i kod nas —
nisam znala da ne krade samo Božić,
nego i rečenice, pažnju i minimum truda.
I onda se pitam…
da li je Vuk Karadžić uzalud sakupljao slova?
Jer izgleda da smo ih vremenom pola izgubili.
Možda je vreme da krenemo u akciju:
da ponovo prikupljamo slova za reči poput
„srećno“, „zdravlje“, „mir“, „radost“.
I sad ozbiljno pitam 👇
Da li je ovo moderno, pa sam ja staromodna?
Ili samo sentimentalna osoba kojoj fali malo ljudskosti u porukama?
Jer ne tražim roman.
Ne tražim ručno pisanu čestitku.
Tražim jednu rečenicu koja nije copy-paste.
I da, možda sam malo ljuta.
Ali sam više razočarana.
Pišite mi u komentarima —
da li vas ove „prosleđeno svima“ poruke raduju ili vas, kao i mene, ostave u fazonu:
„Dobro… hvala… valjda?“