
07/06/2024
U doba pandemije srećomanije, čini se da smo pobrkali sreću sa konformizmom. Trudeći se da izbegnemo napor, patnju i bol često skrećemo sa našeg p**a živeći život koji nije naš, život u kojem "kao da ovo više nisam ja".
Nikada niko nije rekao da će život uvek biti lep i lak, niti da će sve teći glatko baš onako kako smo zamislili...
Ali, i kad je teško, kad boli, kad nije udobno, kad smo tužni, potišteni, opsedaju nas misli, zaglavimo se u sopstvenom životu, osećamo strah, patnju, anksioznost... treba imati na umu da i dalje imamo mogućnost izbora:
skrenuti sa p**a uzaludno izbegavajući patnju i bol ili zajedno sa svojim najrazličitijim emocijama raditi sve ono što bi radili i da patnje nema.
Hodati sopstvenim putem, voditi se svojim vrednostima, ili kako dr Hays kaže, izaći iz svog uma u svoj život, prigrliti svako iskustvo koje nam život nudi, vodi nas u život zasnovan na onome što nam je najvažnije u životu.
Možda takav život nećemo zvati srećom ali sreća i nije nešto što je kontinuitet. Niko nije u svakom trenutku srećan čak ni u jednom jedinom danu. Ono što zovemo "srećan život" zapravo i ne postoji.
Pronaći smisao sopstvenog života, mnogo je više od sreće ali da, na tom putu nekad je neophodno uhvatiti svoju bol za ruku i zajedno sa njom nastaviti dalje...