08/05/2026
Upravo sam primio pismo od majke T.K.
Već postavljen video postaje jpš lepši...
"Moj Teodor je dugo vodio svoju najveću životnu borbu, a mi smo se svakog dana nadali i molili da dođe trenutak kada ćemo moći da kažemo da je dobro. Danas, sa suzama radosnicama u očima, mogu da kažem da je transplantacija matičnim ćelijama uspela.
Posle svega što je prošao, moj dečak je počeo polako da se menja. Iz dana u dan pravio je male korake koji su za nas značili ceo svet. Počeo je da jede skoro sve, da traži omiljena jela i da uživa u stvarima koje ranije nije mogao. Svaki njegov osmeh za stolom bio je moja najveća sreća.
Najlepši trenutak za mene kao roditelja bio je kada je počeo postepeno da priča. Prve reči su bile tihe i nežne, ali za mene glasnije od bilo čega na svetu. A onda je došla i pesma.
Njegova sada omiljena pesma je „Mi smo deca neba“. Kad je čuje, oči mu zasijaju, a srce mi bude puno dok ga slušam kako peva. Nekada samo tiho pevuši, a nekada peva glasno i srećno, kao da nam svima govori koliko je jak i koliko je daleko stigao.
Još jednom želim od srca da se zahvalim svim dobrim ljudima koji su bili uz nas, koji su pomogli, pružili podršku, molili se i verovali zajedno sa nama. Bez vaše ljubavi, pomoći i velikog srca ovaj put bi bio mnogo teži. Hvala vam što ste bili deo Teodorove borbe i njegovih prvih velikih pobeda.
Moj Teodor je dokaz da nada, ljubav i borba nikada ne smeju da stanu. ❤️"