20/04/2026
Agresivnost kod dece
Dečija agresivnost je normalni razvojni korak. Cilj nije uništavanje agresivnih osećanja, već podučavanje dece kako da ih kontrolišu, kako da ih izraze na jedan konstruktivan način. Ima mnogo razloga zašto se deca ponašaju agresivno. Spoljašnji faktori za razvoj agresivnosti kod dece i adolescenata su: porodica, socijalna iskustva, uticaj medija, siromaštvo, pripadanje grupama delikvenata. Unutrašnji ili individualni faktori za razvoj agresivnosti su: biološki ili nasledni faktori, saznajni i emocionalni faktori, temperament i osobine ličnosti.
Roditelji deteta su prvi i najuticajniji učitelji. Deca pre svega uče posmatrajući kako se roditelji ponašaju. Ona trebaju uzore odraslih koji znaju kontrolisati osećanja. Roditelj treba na jedan strpljiv, smiren način da izrazi neprihvatanje agresivnog ponašanja deteta, da objasni njegove posledice i da pomogne detetu da pronađe uzroke tog ponašanja. U souočavanju sa dečijom agresivnošću ponašanje roditelja treba da bude motivisano pre svega potrebom da pomogne detetu da na jedan prihvatljiv način izrazi agresiju, a ne potrebom da kazni dete. Izuzetno je važna i uloga roditelja u kontroli negativnog uticaja medija na decu. Sve veći broj istraživanja potvrđuje da televizijski program, dečiji filmovi i kompjuterske igrice mogu modelovati agresivno ponašanja tako da dete misli da je ono prihvatljivo u svakodnevnom životu.
Agresivno ponašanje može biti povezano sa negativnom slikom deteta o sebi, osećajem emotivne zavisnosti, nedostatkom ili nedovoljnom fizičkom aktivnošću i sa sniženim ili nestabilnim samopoštovanjem. Agresivna deca imaju veću verovatnoću od drugih da imaju neke deficite socijalnih veština kao što su slaba kontrola impulsa, niska tolerancija na frustraciju, ograničena sposobnost generalizacije adekvatnih odgovora na stres i ograničen uvid u vlastita osećanja kao i osećanja drugih. Često se dete ponaša agresivno zato što ne može da izrazi ta osećanja verbalno. Mala deca nemaju dobre veštine jezika u odnosu na stariju decu i odrasle. Zato decu treba podučavati da izraze sebe verbalno. Neka deca se agresivno ponašaju zato što su ljuti zbog nečega što se dešava u njihovom životu, a nad čim nemaju kontrolu. To su najčešće situacije u kojima se dete oseća anksiozno (razvod, selidba, porodični problemi). Takođe, agresija može biti odbrana od depresivnosti. Ono što odrasla osoba može doživeti kao tugu, dete može izraziti kao bes (gubitak voljene osobe, separacija).
Ponašanje roditelja koje je povezano sa agresivnim ponašanjem kod dece: disharmoničan odnos roditelja, slaba uključenost u detetove aktivnosti, smanjenje roditeljskog autoriteta, sniženi zahtevi i razvojna očekivanja, nedoslednost u vaspitanju, zanemarivanje deteta, nedostatak ohrabrivanja i podsticanja pristojnog ponašanja kod deteta, nedostatk namernog ignorisanja neprikladnog dečijeg ponašanja koje se može tolerisati, smanjeno izražavanje nežnosti i ljubavi, odbijajući ili preterano rigidan vaspitni stil, posebno fizičko kažnjavanje dece.
Pored pomenutih najvažniji faktori u prevenciji agresije kod dece su razvijanje poštovanja prema sebi i drugima, iskren odnos prema njima i gledanje na njih kao vredna, dostojna ljudska bića. Postizanje tog cilja je proces u kojem roditelji, nastavnici i svi odrasli koji se brinu o deci mogu odigrati ključnu ulogu.
dr Aleksandra Šafranj, klinički psiholog