24/12/2024
Pre nekoliko dana sam bila na kafi sa drugaricom, moja je takođe mama. Uz to smo i koleginice. 😊 Još me drži sve što sam dobila u tom susretu. Mislim da je ovakva vrsta podrške neophodna i dragocena. Mamama je svakodnevno puna čaša emocija, događanja, iako su to rutine, iste aktivnosti, isti obrasci ponašanja i odnosa, ali većina ih je obojena snažnim emocijama, i dečijim, a i našim. Ovakvi susreti me vrate u kolosek, kroz razgovore sa dragim mamama normalizujem svoje doživljaje, osećanja, odnos sa decom, suprugom, sve ono za šta se preispitujem da li je u redu, da li se samo meni ovo dešava - neverovatno je (mada baš i nije, kad bolje razmislim) koliko su neke situacije identične u različitim porodicama. Smejemo se sličnostima, oseti se i olakšanje, o podršci i saosećanju da i ne govorim. Istinska empatija i neosuđivanje je tu dok razgovaramo. Čak ne mora sve ni da se kaže, razumemo se i onda kada ne nalazimo prave reči. I to je magija tih susreta. Neprocenjivi su jer se "zalepim", ucelovim svoj roditeljski identitet, koji je, naravno, često na proceni. Koliko volim kad iznova i iznova dobijem uverenje i potvrdu- da, to je u redu; da, i drugi prolaze kroz to; da i drugima je teško; da, drugi uživaju u tome; da, i drugi imaju iste dileme. Skoro sam na instagramu naišla na termin "prijateljica jednorog". Ne znam odakle potiče i zašto baš jednorog, možda upravo zbog magije tog odnosa o kojoj sam govorila, ali se odnosi na drugaricu koja živi u istom gradu kao i vi, ima decu sličnog uzrasta, slične ste po stavovima prema vaspitanju dece. Svaka mama treba jednu ovakvu prijateljicu, a bilo bi idealno da se ovakve kafe piju bar jednom mesečno! ❤️