26/11/2024
DOROTEA🫀
Često me pitate kako i zašto sam se odlučila da upišem logopediju.
Oduvek sam želela da se bavim forenzikom. Imala sam ideju da “sklonim” sve loše ljude sa ulice, i da ne postoji više šansa da neko bude povredjen. Ali, nažalost, to nije realno. Mama je odlučila da me odvede na profesionalnu orijentaciju kako bi promenila svoju odluku. Kada sam završila testiranje psiholog mi je rekla: “ Da, jesi za ovaj posao, ali postoje i drugi načini da pomogneš nekome, i vratiš se zadovoljna kuċi svojoj porodici”. Bila sam nezadovoljna nastavkom rečenice i ljutito sam je pitala, “ Npr?”. Ona mi je rekla : “ Zamisli ovu situaciju. Loši ljudi nikada neće prestati da budu loši zbog tebe, odlazićeš kuċi nezadovoljna. Kada bi detetu sa Daunovim sindromom dala bombonu za uspešno završen zadatak, ono ċe zbog te jedne bombone biti sreċno ceo dan. “
Rekla sam : “ Biċu logoped jednog dana”.
Sutradan sam, otišla da kupim knjige za prijemni ispit iako nisam znala u šta se upuštam.
Posle godinu dana upisala sam logopediju. Kada sam otišla na prvu praksu, prvo dete sa kojim sam stupila u kontakt bila je upravo devojčica sa Daunovim sindromom. Ridja sa pegicama, zove se Jovana.
Devojčica sa slike je dala smisao mom postojanju i učinila da budem bolji terapeut Vama i Vašoj deci.