30/05/2016
Štene u stanu: Osnove odgoja
Prilikom dolaska šteneta u novi dom bilo bi idealno kada bi se novi vlasnik cjelodnevno mogao posvetiti psu tjedan, dva te tako u tom vremenskom roku naučiti ga da obavlja nuždu na za to predviđenom mjestu. Štene bi bilo dobro hraniti uvijek u isto vrijeme, isto tako štene mora imati svoje mjesto u stanu.
Od samog dolaska šteneta u novi dom počinje i njegovo i naše učenje. Mi moramo pozorno pratiti psa, njegova njuškanja, vrtnju u krug, ponekad i cviljenja, znakove da se štene sprema obaviti nuždu. U tom trenutku, ako ne i ranije, trebamo štene izvesti van i pričekati da se olakša.
Dok štene obavlja nuždu mi možemo blagim glasom, uvijek istom riječju koju želimo da pas zapamti, odobravati njegovu trenutačnu radnju i na kraju ga nagraditi keksićem. Ukoliko nismo bili dovoljno brzi i pozorni pa štene počne obavljati nuždu po stanu, možemo ga naglo podići i ono će prestati s tim. Odmah ga trebamo iznijeti van i čekati dok ne obavi svoje.
Psa se nikako ne smije kažnjavati ukoliko obavi nuždu u stanu, nikakva guranja njuške u izmet, nikakva vikanja i udarci neće postići da pas nauči što želimo od njega, ali će ga zasigurno u najnježnijem periodu njegova života naučiti da nas se boji. Naknadna kažnjavanja su posebno štetna i njih pas ne može razumjeti. Mi moramo štenetu nadomjestiti majku, braću i sestre iz legla, a to je velika odgovornost i obveza.
Promatrati, razumjeti, djelovati
Štene treba promatrati, sve bolje razumjeti njegove načine komunikacije, primijetiti prvi znak da bi željelo izaći vani, te mu to i omogućiti. Psi nikada (osim u slučaju da su jako bolesni) neće obaviti nuždu na mjestu na kojem spavaju tako da vam transportni boks ili u vašem slučaju, obična mala kartonska kutijica, može znatno olakšati učenje primarnih stvari.
Bez obzira na to, štene se mora puno više i redovitije izvoditi van jer u protivnom će se njegove loše navike samo učvršćivati i biti će potrebno duže vremena da se ispravi takvo ponašanje. Mjesta u stanu gdje je pas obavio nuždu treba dobro isprati, a sljedeći put treba biti brži od psa.
Lakog i jednostavnog rješenja nema, i već u samom početku suživota s psom mi moramo razvijati i svoje osobine kao što su suosjećajnost, dosljednost, strpljivost, pozornost i ustrajnost.
Osim što pas mora izaći van da obavi nuždu, ne treba zaboraviti ni njegove ostale potrebe, upoznavanje svijeta u kojem živi, druženja i igre s drugim psima, odnos s vlasnikom. Ukoliko se u samom početku ispravno postavimo, velikoj većini obiteljskih pasa neće trebati nikakva posebna školovanja.