14/10/2025
Što ako je ovo istina?
Što ako onaj filmski happy end zapravo nije u ljubavi prema drugima, već prema - sebi?
Tebi, koja voliš sebe.
Nemojmo o sebičnosti. Ljubav prema sebi, ona istinska, ne narcisoidna, je ultimativni oblik ljubavi.
Da zaista i istinski volimo sebe, koliko bi bilo
Manje mržnje?
Ljubomore?
Zavisti?
Podmetanja?
Koliko bi bili lakši i ugodniji partnerski odnosi? Roditeljska uloga?
Koliko bi, u konačnici, svijet gledali ljepšim očima?
(Pa ako baš hoćeš, nek budu i ružičaste)
Možemo li istinski voljeti sebe, ako nam je srce bezbroj p**a u životu bilo slomljeno, povrijeđeno, izdano?
Ja želim vjerovati da možemo.
Znam da nije lako. I sama sam na višegodišnjem putu prihvaćanja, osvješćivanja, na putu da budem konačno blaga prema sebi. I tom mom srcu koje je toliko toga prošlo. Toliko toga da često pomislim da nije fer. Da jebeno nije fer.
Ali ipak, nekako uvijek nastavljam dalje. Ne odustajem. Jer više nema povratka na staro, ma koliko god je trnovit put.
Kada se zapitam, bas onako dubinski i ogoljeno, sto je to zbog čega ne odustajem, odgovor je uvijek isti - ogromna ljubav prema životu, i zahvalnost što sam živa, sada, ovdje, ovakva ja.
I želim da taj osjećaj raste. Da ljubav prema sebi raste. Da oprost raste. I znam, kada bude tako, i ljudi oko mene bit će drugačiji. Već sada vidim tračak prvih promjena i nema ljepšeg osjecaja.
To je ono kada zaista, ali zaista shvatite da ne mozete mijenjati ljude niti svijet, već sebe.
Istinski želim svakoj od vas koja čita ove retke svoj vlastiti happy End, simply you loving You ❤️🩹
* slika je autorsko djelo umjetnice iz Notting Hilla, London, UK
