04/03/2024
Zamislite da kuhate špagete za večeru. Služeći se očima, gledate po kuhinji i vidite pribor za kuhanje i sve sastojke za pripremu obroka. Vaše uši čuju zujanje kad otvorite hladnjak i pucketanje ljusaka kada gulite češnjak. Koža vam osjeća glatku, čvrstu dršku noža i vlažnu površinu češnjaka koji sjeckate. Vaši mišići i zglobovi osjećaju težinu noža i položaj tijela kad se krećete uokolo. Vaš nos osjeća arome, a dok vam papar krčka u ustima, vi uživate u tom Ijutom okusu. Iako toga niste svjesni, vaše tijelo osjeća privlačenje zemljine sile teže.
U svim tim osjetima možete ili uživati, ili ih niste ni svjesni, jer su toliko uobičajeni. Budući da vaš živčani sustav normalno funkcionira, dobro obrađujete sve senzorne informacije. Mali bitovi senzornih informacija odlaze u vaš mozak u obliku živčanih impulsa. Kako dobivate značenje od svih tih sićušnih komadića senzornih podražaja? Spajate dijelove da biste dobili cjelinu. To je toliko čarobno kao kad bi se komadići multimilijunske puzzle
razasuti po vašoj kući odjednom složili u prepoznatljivu sliku.
Senzorna integracija omogućuje vam da se usredotočite na "glavnu sliku" onoga što radite, a to je priprema večere.
Sada zamislite da vaša osjetila ne funkcioniraju dobro. Fluorescentna rasvjeta zadaje vam glavobolju i ne možete naći umak od rajčice u prepunoj smočnici. Salata u rukama čini vam se ljigava, odurna. Povraća vam se od mirisa češnjaka. Ne čujete da vam kipi voda na štednjaku, stvaraju se mjehurići, voda se toliko prelijeva po kontrolnom plamenu da se on gasi. Udarite se glavom u ormar, spotaknete preko mačke i prospe vam se salata. Do
trenutka kad je ručak na stolu, doživjeli ste živčani slom i Ijuti ste na sve oko sebe. Sve što želite je otpuzati u krevet i spavati.
Što bi bilo da ovakav užasan scenarij doživljavate svaku večer, a čini vam se da to nitko ne razumije? Na kraju krajeva, svi drugi vide konzervu na polici i mačku na podu, pa zašto ne možete i vi? Nije im mučno od intenzivnih mirisa, a treperavo intenzivno svjetlo ne zadaje im glavobolju. Ustvari, oni mogu pripremiti večeru u svim tim uvjetima, a da ih to ne izbaci iz takta, a da im ne ispadne žlica i bez ikakvih neugodnosti. I kad im pokušavate objasniti zašto je vama toliko stresno raditi takve poslove, Ijudi misle da ste smiješni, teški ili lijeni. Ako još jednom možete ponoviti svu ovu patnju oko
kuhanja, sljedeći ćete put odabrati pripremu baš tog istog obroka, jer, iako je to toliko teško, imate barem nekakvo iskustvo u njegovoj pripremi. Definitivno ne želite isprobavati nešto novo i riskirati da se još više opteretite nepredvidljivim događajima.
Tako može izgledati svakodnevno iskustvo djeteta s poremećajem senzorne integracije. Njemu je postalo normalno da je distraktibilno i da mu smetaju podražaji iz okoline i reakcije vlastitog tijela. Da bi stvari bile gore, senzorni podražaji koje prima nisu dosljedni, kao ni reakcija živčanog sustava. Svijet mu se čini kao nepredvidljivo, frustrirajuće i opasno mjesto, a ljudi još od njega očekuju da uživa u učenju i da učini otprve kako mama kaže.
Nije ni čudno što su djeca s poremećajem senzorne integracije često vrlo zbunjena, uznemirena ili razdražljiva. Ako se nađu pod nekim novim stresorom (promjenom u školskom rasporedu, neočekivano otkazanom jutarnjem planu ili im nije dostupna omiljena šalica za sok) mogu se zatvoriti i isključiti, ili dobiti
napade bijesa.
