Risorius Therapy

Risorius Therapy Centar za rehabilitaciju i kondicijsku pripremu sportaša. Vježbajte
optimizam“.
(1)

**Predstavljamo Naš Tim:

Stručnjaci za Rehabilitaciju i Kondicijsku Pripremu**

Drago nam je predstaviti naš tim stručnjaka posvećenih poboljšanju zdravlja, kondicije i performansi sportaša i rekreativaca. Naša misija je pružiti vrhunsku skrb, individualizirane programe i podršku kako bismo osigurali najbolje rezultate za naše klijente. Upoznajte nas:

**Marija – Fizioterapeut i DNS terapeut**
Marija je također stekla titulu Prvostupnice DNS metode vježbanja, što dodatno pridonosi njezinom širokom spektru znanja i pristupu fizioterapiji. Sretna je što može svakodnevno primjenjivati stečeno znanje kako bi pružila vrhunsku skrb svojim klijentima.

**Josip - Kineziolog**
Josip donosi bogato iskustvo iz sporta i kineziologije. Sa svojim poznavanjem različitih sportova i stručnošću u Crossfitu i funkcionalnom treningu, Josip je ključni član našeg tima. Njegova sposobnost dijagnosticiranja i programiranja treninga omogućuje našim klijentima postizanje njihovih ciljeva na najefikasniji način.

**Antonio - Fizioterapeut**
Antonio je iskusni fizioterapeut s bogatim iskustvom u sportskoj medicini i terapiji. Njegova stručnost u prevenciji ozljeda i terapijskim postupcima ključna je za brzi oporavak i prevenciju budućih problema. Sa svojim holističkim pristupom, Antonio osigurava da svaki klijent dobije personaliziranu njegu.

**Marko - Kineziolog**
Marko je naš stručnjak za kondicijsku pripremu, s fokusom na sportsku rehabilitaciju i ortopediju. S bogatim iskustvom u radu s nogometašima, Marko kombinira svoje znanje iz fizioterapije s programima kondicijskog treninga kako bi optimizirao performanse i prevenciju ozljeda.

**Ivan - Fizioterapeut**
Ivan, naš magistar fizioterapije, ističe se svojom stručnošću u sportskoj medicini i ortopediji. Njegovo iskustvo u radu s nogometašima i aktivna uloga u seniorskim timovima dodaju vrijednost našem timu. Ivanova predanost svakodnevnom usavršavanju i proučavanju literature osigurava da koristimo najnovije i najučinkovitije metode u rehabilitaciji i kondicijskoj pripremi.


„Negativne misli stvaraju bolest uma, tijela i duha.

05/09/2025

Medicinska masaža bolnog ramena kod rukometaša 🏐💪

Ramena rukometaša trpe ogromna opterećenja – stotine ponavljanja bacanja, naglih pokreta i kontakata dovode do mišićne napetosti, iritacija tetiva i osjećaja boli.

👉 Medicinska masaža nije samo “opuštanje”, već ciljano djeluje na:
• smanjenje mišićnog spazma,
• poboljšanje cirkulacije i opskrbe tkiva,
• smanjenje boli i napetosti,
• brži oporavak nakon treninga i utakmica.

U kombinaciji s fizioterapijom i specifičnim vježbama, masaža pomaže sportašima da zadrže pokretljivost ramena i smanje rizik od ozljeda.

➡️ Ako osjetiš bol ili zategnutost u ramenu nakon treninga ili natjecanja – ne ignoriraj! Rana intervencija je ključ bržeg povratka maksimalnoj igri.

12/08/2025

Reactive Strength Index (RSI) je ključan pokazatelj sposobnosti sportaša da brzo i efikasno pređe iz ekscentrične (doskok) u koncentričnu fazu (odraz) mišićne kontrakcije.

U rehabilitaciji rukometaša nakon ozljede koljena, mjerenje i trening RSI-a pomaže objektivno procijeniti povratak na visoko-intenzivne dinamičke kretnje koje su karakteristične za rukomet. RSI nam daje uvid u učinkovitost stretch-shortening cycle (SSC) mehanizma – ključnog za promjene smjera, skok-šutove i doskoke u rukometu.

Zašto nam je važan u rehabilitaciji koljena kod rukometaša?
1. Procjena reaktivne sposobnosti nakon ozljede – omogućuje uvid u oporavak brze prijelazne faze kontrakcije.
2. Praćenje neuromuskularne kontrole – otkriva inhibiciju kvadricepsa, strah od opterećenja ili smanjenu rekrutaciju motornih jedinica.
3. Vraćanje SSC funkcije – osigurava efikasno korištenje elastične energije mišića i tetiva.
4. Prevencija ponovne ozljede – poboljšava sposobnost kontroliranog amortiziranja sila pri doskoku.

Zašto radimo RSI trening u kasnim fazama rehabilitacije?
• Postupna izloženost visokim brzinama sile – simulira specifične rukometne kretnje.
• Povećanje brzine prijenosa sile – bitno za eksplozivne pokrete.
• Obnavljanje povjerenja u ozlijeđenu nogu – smanjuje psihološku barijeru pri skok-šutu.
• Priprema za maksimalna opterećenja pri doskoku – 3–6× tjelesne mase.

RSI u rehabilitaciji rukometaša nakon ozljede koljena omogućuje objektivnu procjenu spremnosti sportaša za povratak na teren. Trening usmjeren na poboljšanje RSI-a vraća funkcionalnost SSC-a, poboljšava neuromuskularnu kontrolu i smanjuje rizik od ponovnih ozljeda.

RT💪🏻

11/08/2025

Zašto je beep test gubljenje vremena u odbojci npr?

U kondicijskoj pripremi odbojkaša, posebice na samom početku sezone, često se susrećemo s praksom izvođenja beep testa – najčešće već prvi ili drugi dan priprema. Razlozi koje treneri navode obično su “mjerenje forme” ili “procjena spremnosti”, no u kontekstu specifične fiziologije i biomehanike odbojke, ovaj test ne samo da je nebitan, nego potencijalno može biti štetan.

1. Fiziološka priroda odbojke – anaerobni, eksplozivni sport

Odbojka je sport u kojem dominiraju:
• Anaerobni alaktatni sustav (fosfokreatinski) za eksplozivne akcije od 1–7 sekundi
• Anaerobni laktatni sustav u kraćim serijama intenzivnog rada
• Vrlo ograničena upotreba aerobnog sustava u samoj igri, i to primarno za oporavak između poena i setova

Prosječna akcija u odbojci traje manje od 6 sekundi, s potpunim ili djelomičnim oporavkom između poena. To znači da se igra bazira na ponavljanim maksimalnim naporima (skok, sprint od 2–3 m, brza promjena smjera, udarac), a ne na kontinuiranom trčanju ili aerobnoj izdržljivosti koju beep test mjeri.

2. Zašto beep test na početku priprema nema smisla
• Nepotpuna fizička spremnost: Nakon pauze između sezona, sportaši su često daleko od vrhunca kondicije. Stavljanje tijela u visoko progresivno opterećenje (kao kod beep testa) u prvim danima povećava rizik od ozljeda mišića i tetiva.
• Neprovjereni kapaciteti: Beep test mjeri aerobni kapacitet (VO₂max) koji u odbojci nije primarni limitirajući faktor performansi. Rezultat ne govori gotovo ništa o sportaševoj sposobnosti brze eksplozije, vertikalnog skoka, agilnosti ili brzine reakcije — ključnih faktora igre.
• Ego test, a ne kondicijski alat: Često se koristi više za “pokazivanje” nego za realnu procjenu, čime se troši dragocjeno vrijeme prvih tjedana koje bi trebalo biti usmjereno na specifične odbojkaške sposobnosti.

3. Rizici uvođenja visokog volumena trčanja kod odbojkaša

Odbojkaši nisu adaptirani na repetitivno trčanje velikih distanci — njihove tetive, zglobovi i mišići su naviknuti na eksplozivne cikluse i brze promjene pravca na malim udaljenostima.
Naglo uvođenje testova poput beep testa može uzrokovati:
• Upale Ahilove tetive i patelarne tetive
• Mišićne rupture (posebno hamstringsa)
• Preopterećenja stopala i potkoljenice

4. Alternativni put do povećanja VO₂max u odbojci

Povećanje VO₂max nije rezervirano samo za duge, progresivne trkačke testove. Do njega se može doći:
• Laganim do umjerenim trčanjem (60–75% HRmax) kroz 20–40 min, što pogoduje aerobnom sustavu bez visokog mehaničkog stresa
• Brzim i eksplozivnim intervalima – trening sprinta, ponavljani skokovi, pliometrija, HIIT protokoli koji u kratkom vremenu dosegnu visoke vrijednosti potrošnje kisika
• Kombinacijom intervalnog rada i odbojkaških specifičnih kretanja (npr. shuttle sprintovi, skok + sprint kombinacije)

5. Fiziološka pozadina intenziteta i adaptacija
• Niski do umjereni intenzitet: Aktivira primarno aerobni sustav, povećava kapilarnu gustoću i mitohondrijsku funkciju — koristi se za dugoročno održavanje VO₂max-a.
• Visoki intenzitet / sprintovi: Aktiviraju fosfokreatinski sustav, uz posljedičnu visoku regrutaciju motoričkih jedinica. U intervalnim formatima dolazi i do značajne aerobne adaptacije zbog povećanog EPOC efekta (excess post-exercise oxygen consumption).
• Oba pristupa mogu povećati VO₂max, ali eksplozivni intervali dodatno razvijaju i specifične zahtjeve odbojke — snagu, reaktivnu sposobnost i brzinu.

U odbojci, beep test je neprimjeren i nepotreban alat, posebno na početku priprema. Ne mjeri ono što odbojkaš treba, povećava rizik od ozljede, a često se koristi iz pogrešnih razloga. Umjesto toga, specifični intervalni treninzi i kontrolirani aerobni rad mogu istovremeno razviti i potrebnu aerobnu komponentu i specifične eksplozivne sposobnosti bez gubljenja vremena i zdravlja sportaša.

Do kad ćemo raditi ili bolje rečeno provoditi nepotrebne testove ili odradjivati pripreme samo eto da bi ih odradili, do kada ćemo "masakrirati" te sportaše nekim "starim školama" rada, bez imalo promišljanja, bez imalo smisla...21 stoljeće je, možemo li barem danas početi koristit sve moguće izvore informacija koje nikad nisu bili dostupniji...

Ili smo zapravo nikad "komotniji", živimo na nekoj staroj slavi koja je realno u većini slučajeva vrlo upitna...

Gledam te pripreme raznih klubova i jednostavnu se nemogu oteti dojmu i postavlja se pitanje "pa dokle više?"...a onda sa druge strane se traži od fizioterapeuta da budu neki voodoo magičari koji eto brzinski vraćaju te izmučene sportaše kao u život....

Mi sustavno radimo ozbiljna s....nja u sportu u kondicijskoj pripremi i rehabilitaciji...

Vama sportašima želim svu sreću i da ostanete zdravi koliko god je to moguće!

Pozz

11/08/2025

ZNAMO LI KAKO REHABILITIRATI SPORTAŠE UOPĆE?

ILI SAMO “PROVODIMO RAZNE TEHNIKE” ZA BOL?

Rehabilitacija sportaša nije samo niz tretmana ili tehnika za smanjenje boli.
To je proces vraćanja sportaša u optimalno funkcionalno stanje – a to ne znači samo da više nema bol, nego da može sigurno i učinkovito izvoditi sve zahtjeve svoga sporta na najvišoj mogućoj razini.

Na našim područjima rijetko radimo s vrhunskim profesionalcima svjetske klase.
Najčešće radimo s talentiranim sportašima, ali onima koji nikada nisu prošli sustavan, dugotrajan i individualiziran program rehabilitacije koji ide dalje od faze uklanjanja simptoma.
I tu nastaje problem: čim bol nestane, mnogi misle da je posao gotov. A nije.

Bol ≠ završena rehabilitacija

Kod akutne ozljede ili preopterećenja, bol se često može ukloniti relativno brzo.
No to ne znači da su fiziološke, biomehaničke i neuromuskularne funkcije vraćene na razinu potrebnu za sportsku izvedbu.

Ako se sportaš vrati u igru čim nestane bol, a bez vraćanja:
• pune sile, snage i eksplozivnosti
• kontrole pokreta u svim uvjetima
• tendonske i ligamentarne otpornosti
• reakcijskih i kognitivnih kapaciteta vezanih uz njegov sport

…onda zapravo nije rehabilitiran, nego samo „otpušten” iz tretmana.

Fiziologija i biomehanika – srce rehabilitacije

U vrhunskoj rehabilitaciji ne radimo nasumične vježbe i ne provodimo tehnike samo zato što su popularne.
Pratimo jasne fiziološke i biomehaničke pokazatelje:

🏃‍♂️ Brzina i eksplozivnost – Ako nogometaš nakon rupture hamstringa sprinta 5–7% sporije nego prije ozljede, nismo završili posao, bez obzira na to što ga više ne boli.

🏐 Reaktivna snaga – Odbojkaš nakon ozljede skočnog zgloba mora vratiti vrijeme kontakta s podlogom i visinu skoka na razinu prije ozljede, a ne samo odraditi „jačanje stabilizatora”.

🤾‍♂️ Sekvenca pokreta – Rukometaš nakon operacije ramena mora moći generirati snagu iz kukova i trupa u ruku bez kompenzacija, a ne samo imati punu amplitudu pokreta u ramenu.

Zašto mnoge rehabilitacije ne daju dugoročne rezultate?
• Fokus na tehniku umjesto na funkciju – Radimo mobilnost i masažu, ali ne vraćamo specifičnu snagu i brzinu.
• Ignoriranje sport-specifičnih zahtjeva – Sportaš trenira „općenito”, umjesto da simulira realne uvjete igre.
• Mjerenje napretka samo po subjektivnom osjećaju – Umjesto objektivnih brojki (sila, brzina, vrijeme reakcije).
• Preuranjen povratak – Kad se odluka o povratku donosi samo prema nestanku boli, a ne prema testiranju performansi.

Rehabilitacija = trenažni proces

Prava rehabilitacija sportaša mora biti spoj:
1. Uklanjanja boli i upale
2. Vraćanja mobilnosti i stabilnosti
3. Postupnog opterećivanja tkiva do iznad sportskih zahtjeva
4. Povratka u trenažni režim s progresijom opterećenja
5. Sport-specifične simulacije do točke kada tijelo više ne razlikuje trening od utakmice

Ako želimo da se sportaši vraćaju jači, a ne samo „zdravi”, moramo prestati gledati rehabilitaciju kao niz tretmana i početi je gledati kao proces optimizacije performansi nakon ozljede.

➡️ Bol je samo jedan pokazatelj.
➡️ Performanse su konačni cilj.

Vaš RT😁👀

🎯 CNS umor i važnost trajanja odmora između serija u treningu snage📊 Izvor: Strength & Conditioning Research (autor: Chr...
07/08/2025

🎯 CNS umor i važnost trajanja odmora između serija u treningu snage
📊 Izvor: Strength & Conditioning Research (autor: Chris Beardsley)

U treningu snage, često se govori o mišićnom umoru, ali se pritom zanemaruje centralni umor, odnosno CNS (central nervous system) fatigue — oblik umora koji nastaje na razini središnjeg živčanog sustava. Svaka serija u treningu može izazvati CNS umor, koji se potom djelomično “briše” tijekom pauze između serija. No ako su pauze prekratke, CNS se ne stigne dovoljno oporaviti, što smanjuje sposobnost regrutacije motoričkih jedinica u sljedećim serijama.

🔬 Što se događa fiziološki?
CNS umor smanjuje signalnu snagu iz mozga prema mišićima, što znači da sportaš u narednim serijama ne može aktivirati dovoljan broj brzih i jakih motoričkih jedinica – ključnih za razvoj snage i hipertrofije. To se direktno odražava na broj tzv. stimulusnih ponavljanja – onih koja stvarno pridonose adaptaciji.

📉 Primjer iz prakse (grafikon):
➡️ Kod dužih pauza (3-5 min), CNS ima dovoljno vremena za oporavak, što omogućuje maksimalan broj efektivnih, tj. stimulativnih ponavljanja u svakoj seriji.
➡️ Kod kraćih pauza (

✅ POSTOJI LI KOMUNIKACIJA U HRVATSKOM SPORTU?Postoji li uopće u Hrvatskoj, u našem sportskom sustavu, komunikacija na re...
17/07/2025

✅ POSTOJI LI KOMUNIKACIJA U HRVATSKOM SPORTU?

Postoji li uopće u Hrvatskoj, u našem sportskom sustavu, komunikacija na relaciji KLUB – REPREZENTACIJA?

Kako je moguće da sportaši iz klubova dolaze na reprezentativna okupljanja već polu-slomljeni, fizički načeti, mentalno iscrpljeni, a onda ih se u reprezentaciji dodatno “ubija” napornim treninzima?

🎯 Zašto sportaši iz reprezentacije često dolaze nazad u klubove još u gorem stanju – s bolovima, preopterećenjima ili ozljedama?
❓ Zar ne bi upravo komunikacija između trenera i stručnih stožera klubova i reprezentacije trebala spriječiti ovakve scenarije?

🔬 Fiziološka realnost:
✅ Sportaši dolaze na okupljanja najčešće usred sezone – već “načeti” kumuliranim opterećenjem, mikrotraumama, stresom, manjkom sna, povišenim upalnim markerima.
✅ Tijelo tada ne traži dodatna razbijanja HIIT-om, plyometrijom ili “kondicijskim testovima”, već optimizaciju, regeneraciju i taktičku finu prilagodbu.
✅ Nijedna fiziološka adaptacija – snaga, brzina, izdržljivost – ne događa se u dva tjedna. Sve zahtijeva tjedne ili mjesece sustavnog treninga.

👉 Ako kondicijski trener misli da će sportašu “popraviti formu” za dva tjedna – ili ne zna svoj posao ili radi za publiku ili nailazi na "trenera" koji mu određuje šta će i kako će i mora šutit ili neće biti u repci"

⚠️ U čemu je problem?
Nema jasne dvosmjerne komunikacije između klubova i reprezentacije.

Reprezentacija često ignorira podatke o umoru, opterećenju i stanju sportaša koje klubovi imaju.
Sustav je “staromodan” – misli da se forma gradi kroz “ubijanje” na treningu, čak i kad tijelo vrišti da je već preopterećeno.

🔴 I rezultat?
Sportaši se vraćaju ozlijeđeni.
Ili ostaju “odbačeni” iz repke jer ne izdrže tempo.
A klubovi trpe gubitke, plaćaju skupe igrače – koji su u međuvremenu uništeni pogrešnim pristupom.

👉 Zato se postavlja pitanje:
Ako sportaši već postoje u planovima reprezentacije – ZAŠTO IH ONDA “UBIJAMO” na dvotjednom okupljanju? Za koga to radimo?
Za sportaša? Ne.
Za rezultat? Ne – jer slomljen sportaš ne donosi rezultat.
Za vlastiti ego? Možda.

🚫 Vrijeme je da hrvatski sport shvati – reprezentacija nije mjesto za “pokazivanje tko je stroži trener”. Reprezentacija je mjesto gdje se forma ČUVA, a ne uništava.

Sve dok ne postoji iskrena, otvorena komunikacija između KLUBOVA i REPREZENTACIJA, sportaši će i dalje biti žrtve loše fiziološke logike. A to nije sport. To je – neznanje.

16/07/2025

✅ KAKO JE MOGUĆE?
Kako je moguće da kondicijski treneri u reprezentacijama i dalje forsiraju “ubilačke” treninge snage, izdržljivosti i brzine na dvotjednim okupljanjima — kad znamo da sportaši dolaze već polu-uništeni s klupskih sezona?

Kako je moguće da se na okupljanjima – kad je tijelo već izmučeno od polusezone – još dodaje visoki volumen, visoki intenzitet, HIIT, plyometrija, treninzi “da se izrigaju”, kao da ćeš od dva tjedna napraviti čudo?
🎯 Odgovor je jednostavan: NE ZNAJU ILI NE ŽELE ZNATI.

🔬 Fiziološka činjenica:
✅ Adaptacije snage, izdržljivosti, eksplozivnosti zahtijevaju tjedne i mjesece strukturiranog opterećenja.
Mišićna hipertrofija? Minimalno 6-8 tjedana.
Povećanje VO2max? 6-10 tjedana uz sustavni trening.
Neurološka adaptacija za brzinu? Više ciklusa specifičnog rada.
Dvotjedno “nabrijavanje” nema nikakve fiziološke osnove. Osim:
🔺 Dodatnog umora
🔺 Povećanja rizika od ozljeda
🔺 Kataboličkog stanja zbog stresa i manjkavog oporavka

👉 Sportaši dolaze na okupljanje NAČETI.
Igraju svaka tri dana. Putovanja. Taktika. Psihološki stres. Mikrotraume. Visoki kortizol. Upalni markeri povišeni.
I umjesto da se stabiliziraju i regeneriraju – netko ih tjera na dodatna “čuda” na treninzima.

⚠️ Zašto?
Jer neki kondicijski treneri žele “ostaviti dojam” da rade. Žele pokazati da “muče sportaše”, jer vjeruju da samo tada imaju autoritet. Ili jednostavno ne razumiju fiziologiju treninga.

🔬 Znanost kaže jasno:
Na polusezoni sportaši su već u visokom stanju kumulativnog umora.
Dodatni visoki intenzitet bez sustavnog progresivnog planiranja vodi u relativno prenaprezanje (overreaching) ili čak overtraining.

🧠Središnji živčani sustav (CNS) pod stresom znači pad reaktivnosti, motoričke kontrole i povećan rizik od ozljeda.
Tjelesna superkompenzacija u tako kratkom vremenu je nemoguća.

🎯 Ako trener za dva tjedna pokušava “podići” formu ili “popraviti” fizičku spremu, onda ili ne zna svoj posao ili radi za publiku.
👉 I zato se sportaši nakon reprezentacije vraćaju klubovima slomljeni, ozlijeđeni ili s još većim bolovima. Ili – još gore – bivaju odbačeni iz repke jer nisu “izdržali”. A to nije ništa novo. I to NIJE fiziologija sporta. To je neznanje.

🚫 Poruka sportašima:
Ako na okupljanju radite više nego što ste radili kod kuće – nešto nije u redu. Reprezentacija nije vojni kamp. To je vrijeme za finu prilagodbu, specifične taktičke stvari, regeneraciju, a ne “razbijanje” tijela koje je već na rubu.

Vrijeme je da netko postavi pitanje: KAKO JE MOGUĆE da još živimo u iluziji da ćemo od dva-tri tjedna napraviti fizičke superjunake? Jer, nećemo. Samo ćemo ih – slomiti.

Da li su samo za to krivi kondicijski treneri ili isključivo glavni treneri koji zapovijedaju šta se mora raditi, a kondicijski i fiziji da bi ostali u repci, moraju šutit i radit šta im se kaže, mislim da je ipak to najveći i najgori problem današnjeg sustava rada u reprezentaciji, ali se postavlja pitanje kondicijskim i fizijima "jesmo li mi toliko pali na niske grane da cemo samo šutit i trpit da bi bili u repci?"...

Funkcionalna poveznica između stres frakture fibule i gležnja, zbog koje rehabilitacija ne smije biti samo „lokalna“ za ...
15/07/2025

Funkcionalna poveznica između stres frakture fibule i gležnja, zbog koje rehabilitacija ne smije biti samo „lokalna“ za kost, nego mora uključivati cijeli mehanizam pokreta i opterećenja.

Preporučeni koraci rehabilitacije nakon stres frakture fibule

1. Akutna faza (0 – 4 tjedna) → zaštita i kontrola boli
✅ Odmah smanjenje opterećenja
Prekid trčanja i skokova.
Hod dozvoljen ovisno o bolnosti (ponekad štake kod jake boli).
Nema potpunog mirovanja ako nije nužno – kontrolirano opterećenje potiče cirkulaciju i remodeliranje kosti.
✅ Ublažavanje boli i edema
Lokalno hlađenje (ako je prisutna bol ili otok).
Lagana limfna drenaža ili manualna terapija mekih tkiva (bez pritiska na bolno mjesto kosti).
✅ Održavanje kondicije (bez opterećenja fibule)
Plivanje (bez odgurivanja nogama)
Bicikl ergometar s niskim otporom ako nema boli
Trening gornjeg dijela tijela

2. Subakutna faza (4 – 8 tjedana) → postupno opterećenje
✅ Progresija opterećenja
Postepeno povećavati hod na ravnoj podlozi → dodati hod uz blage uzbrdice → stepenice.
Početi s eliptičnim trenažerom ili alter-G trakom (ako je dostupno), ali uvijek se moze naći načina kako prilagodit i napravit progresiju...
✅ Rad na mobilnosti gležnja i mekih tkiva
Mobilizacije gležnja (posterior glide talusa) ako je ograničen opseg.
Istezanje peronealne muskulature ako je preopterećena.
✅ Početak neuromuskularnog treninga
Lagane proprioceptivne vježbe (stajanje na jednoj nozi, mekana podloga).
Aktivacija core stabilizacije → bitno za kontrolu opterećenja potkoljenice.
✅ Analiza hoda
Već ovdje provjeriti uzorak hoda → smanjiti varus/valgus devijacije, asimetrije.

3. Faza jačanja i treninga trčanja (8 – 12+ tjedana)
✅ Fokus na mišiće potkoljenice i gležnja
Jačanje peronealne muskulature (izokinetika, elastične trake, cable machine).
Soleus i gastrocnemius → kontrola opterećenja kroz fibulu.
✅ Propriocepcija i kontrola opterećenja
Skok-landing vježbe → najprije bilateralno, pa unilateralno.
Agility ladder s kontrolom pokreta.
✅ Analiza trčanja i tehnike

Provjeriti:
Kad noga dodiruje pod (overstriding?)
Količinu pronacije/supinacije
Kinetiku gležnja (brzina inverzije/everzije)
✅ Postupni povratak trčanju
Intervalni trčanje:
npr. 1 min laganog trčanja / 2 min hodanja, progresija tjedno
Prvo mekše podloge → tek onda asfalt/beton (sko je moguće potpuno izbjegavat beton, ali ako to je jedina opcija, postupno se navikavat, ali mislim da uvijek ima negdje "trave" za trčanje)

4. Prevencija recidiva
✅ Kontrola opterećenja
Praćenje tjednog volumena trčanja (ne povećavati više od 10 % tjedno).
Planirati deload tjedne.
✅ Rješavanje biomehaničkih faktora
Korigirati abnormalnu pronaciju/supinaciju ako postoji (ulošci, tehnika trčanja).
Pregled obuće → dobra stabilnost, amortizacija.
✅ Metabolički status
Kod sportašica → procijeniti RED-S rizik (menstrualni ciklus, prehrana).
Provjera vitamina D, kalcija, koštane gustoće ako je recidiv.

Zašto je ovo važno kod boli u gležnju?
→ Fibula stabilizira gležanj. Ako rehabilitacija ignorira funkcionalni lanac (gležanj, stopalo, koljeno, core), sportaš riskira povratak boli ne samo u fibuli, nego i u gležnju, jer peronealna muskulatura i ligamenti gležnja kompenziraju slabost ili lošu mehaniku.
→ Kod trkača je posebno važno kontrolirati opterećenja i analizirati tehniku trčanja jer upravo mikro-stres kumulativno dovodi do frakture.

Risorius Therapy

Fiziološka pozadina stres frakture fibule kod trkača i povezanost s bolovima u gležnju.Anatomija i biomehanikaFibula (ta...
15/07/2025

Fiziološka pozadina stres frakture fibule kod trkača i povezanost s bolovima u gležnju.

Anatomija i biomehanika

Fibula (tanja, lateralna kost potkoljenice) ima prvenstveno stabilizacijsku funkciju za gležanj, sudjeluje u prijenosu 6-17% opterećenja kroz potkoljenicu te predstavlja ključnu točku za mišićna hvatišta (m. peroneus longus, brevis, soleus itd.). Kod trčanja, osobito na dugim dionicama ili pri povećanoj frekvenciji koraka, fibula je podložna ponavljanim savijajućim i torzijskim opterećenjima, osobito u distalnoj trećini (najčešće mjesto stres prijeloma).

Fiziološki mehanizam stres frakture

➡️Mikrotrauma > mikrofrakture
Tijekom trčanja dolazi do ponovljenih cikličkih opterećenja koja nadmašuju kapacitet remodeliranja kosti. Osteoklasti brže razgrađuju staru kost nego što osteoblasti izgrade novu → nastaju mikrofrakture.

➡️Remodeliranje kosti (Wolffov zakon)
Kost se adaptira na mehanički stres. Ako je stres iznad praga adaptacije (npr. nagli porast volumena ili intenziteta treninga), dolazi do lokalne insuficijencije kosti, koja ne stigne zacijeliti prije novih opterećenja → stres fraktura.

➡️Metabolički i hormonski čimbenici
Osobito kod žena sportašica (ženski atletski trijas / RED-S), niska energetska dostupnost, poremećaji menstrualnog ciklusa i smanjena mineralna gustoća kosti povećavaju rizik za stres frakture. (Ako postoji trener/ica u atletici, a radi sa ženama, vrlo bitno za pročitat 100x barem).

➡️Poveznica s boli u gležnju kod trkača
Bol u gležnju kod stres frakture fibule često nije lokalizirana isključivo na samu kost, već može imati refleksno ili mehaničko širenje:
👉Peronealna muskulatura → zbog hvatišta na fibuli i njihove stabilizacijske uloge za gležanj, iritacija ili tenzija tih mišića može izazvati bol lateralno oko gležnja.
👉Interosseus membrane napetost → stres na fibulu prenosi se kroz međukoštanu membranu, što može izazvati nelagodu u području gležnja.
👉Subklinička nestabilnost gležnja → kod prekomjerne pronacije ili varus opterećenja, opterećenje na fibulu i lateralni gležanj dodatno raste.
👉Referred pain → mozak katkada percipira bol iz distalnog dijela fibule kao bol u gležnju.
👉Upala periosta → može imitirati bolove u mekim tkivima gležnja.

➡️Mogući uzroci boli i rizici kod trkača
Naglo povećanje volumena ili intenziteta treninga (klasični „too much, too soon“)
👉Biomehaničke abnormalnosti → npr. hipopronacija, hiperpronacija, različita duljina nogu, varus/valgus koljena
👉Neadekvatna obuća → premalo amortizacije ili nestabilna obuća
👉Površina za trčanje → tvrde podloge (beton, asfalt)
👉Prethodne ozljede gležnja → kronična nestabilnost gležnja povećava stres na fibulu

➡️Metabolički i hormonski faktori (npr. RED-S sindrom)
Klinički znakovi
👉Bol koja se pojavljuje progresivno, bez jasne akutne traume
👉Osjetljivost na palpaciju distalno-lateralne potkoljenice
👉Povećana bol pri nošenju težine ili kod skakanja/hodanja nizbrdo
👉Ponekad otok lateralno oko gležnja (ali ne uvijek)

➡️Stres fraktura fibule kod trkača rezultat je neravnoteže između mehaničkog opterećenja i kapaciteta kosti za adaptaciju. Budući da fibula anatomski i funkcionalno stabilizira gležanj, mikrofrakture mogu uzrokovati ili imitirati bol u gležnju, što često otežava dijagnostiku. Rano prepoznavanje simptoma ključno je za izbjegavanje progresije frakture i duže stanke od sporta.

→ Fibula stabilizira gležanj. Ako rehabilitacija ignorira funkcionalni lanac (gležanj, stopalo, koljeno, core), sportaš riskira povratak boli ne samo u fibuli, nego i u gležnju, jer peronealna muskulatura i ligamenti gležnja kompenziraju slabost ili lošu mehaniku.

→ Kod trkača je posebno važno kontrolirati opterećenja i analizirati tehniku trčanja jer upravo mikro-stres kumulativno dovodi do frakture.

Risorius Therapy

✅ ZAŠTO VRHUNSKI SPORTAŠI I DALJE VJERUJU U TRAKE, IGLE I ČAŠICE?Ovo moramo reći naglas, bez rukavica.🎯 U mnogim sportsk...
14/07/2025

✅ ZAŠTO VRHUNSKI SPORTAŠI I DALJE VJERUJU U TRAKE, IGLE I ČAŠICE?

Ovo moramo reći naglas, bez rukavica.

🎯 U mnogim sportskim reprezentacijama – i to na najvišoj razini – mekotkivne tehnike poput kinesiotapea, dry needlinga, cuppinga i sličnih “čarolija” i dalje su glavno “oružje” fizioterapije. I to nije slučajno.

❗ Sustav ih forsira.
Zašto? Jer predsjednici, izbornici, treneri i voditelji često:
🔹 ne razumiju fiziološke principe
🔹 žele “instant rješenja” kako bi sportaš bio spreman za utakmicu
🔹 vjeruju u vizualni show – trake, čašice i modrice izgledaju kao da se “nešto radi”

Ili još gore: samo sliježu ramenima i dozvoljavaju sve – iz čistog neznanja. A to je katastrofa na toj razini sporta.

⚠️ Kad jedini “alat” fizioterapeuta u reprezentaciji postane rola trake, igle ili čašice, treba se zapitati – kakav je to fizioterapeut?

Jer:
✅ Ako ne zna analizirati pokret, biomehaniku, opterećenje, uzrok boli – već samo lijepi trake – to NIJE fizioterapeut.
✅ Ako ne zna voditi aktivnu rehabilitaciju i planirati povratak sportaša, već samo “radi iglama”, to NIJE fizioterapeut.
✅ Ako sve svodi na pasivne trikove bez jasnog znanstvenog razloga – to je samo terapijska zabava za publiku.

🔬 Znanost kaže jasno:

👉Kinesiotape nema dugotrajan učinak na performanse, bol ili stabilnost.

👉Dry needling ne rješava problem u dubini tkiva, samo modulira bol nakratko.

👉Cupping ostavlja modrice, ali ne ubrzava regeneraciju niti mijenja biomehaniku.

👉 Problem? Sustav i ljudi na vrhu to podržavaju ili ne znaju bolje. Time koče stručnost, koče napredak i sportaše drže u iluziji “brzog popravka”.

🚫 Ovo nije fizioterapija. Ovo je show.
I dok reprezentacije troše tisuće eura na role traka i setove čašica, sportaši i dalje ostaju bolni, preopterećeni i nedovoljno rehabilitirani.

Vrijeme je da sportaši počnu tražiti odgovore. I da sustav prestane forsirati terapijske trikove – a počne ulagati u znanje. Jer znanje liječi. Traka ne.

Ako ima Ronaldo, onda je dobro!

Znanstvena kritika mekotkivnih metoda u vrhunskom sportu: kinesiotape, dry needling, cupping i slični pristupiU suvremen...
14/07/2025

Znanstvena kritika mekotkivnih metoda u vrhunskom sportu: kinesiotape, dry needling, cupping i slični pristupi

U suvremenoj sportskoj medicini i fizioterapiji sve je prisutniji trend primjene raznih mekotkivnih metoda – kinesiotape, dry needling, cupping, miofascijalnih tehnika, raznih oblika “release” terapija i sličnih intervencija. Njihova uporaba postala je gotovo sinonim za „brzi oporavak“, „ublažavanje boli“ ili „povećanje performansi“. Međutim, kada ovu praksu promotrimo kroz fiziološke, kemijske i neuroznanstvene principe, slika postaje daleko složenija – a mnogi od tih postupaka sve više gube čvrsto znanstveno uporište.

1. Neurofiziološki mehanizmi boli i placebo učinak

Velik dio učinaka navedenih metoda povezan je s modulacijom boli na razini središnjeg živčanog sustava (CNS). Naime, svaki oblik mehaničkog, toplinskog ili kemijskog podražaja kože i mekih tkiva aktivira A-delta i C-vlakna koja projiciraju signal do dorzalnih rogova kralježnične moždine. Ovdje se događa gate control efekt (Melzack & Wall, 1965), gdje se bol može privremeno prigušiti putem inhibicije interneurona, ali to nije terapija uzroka, već samo kratkotrajna modulacija percepcije boli.

Metode poput kinesiotapea ili cuppinga u znanstvenim studijama pokazuju skromne, najčešće statistički beznačajne učinke, koji vrlo često ne prelaze placebo. Primjerice:

Kinesiotape: Sustavne meta-analize (Montalvo et al., 2014; Parreira et al., 2014; Lim & Tay, 2015) dosljedno pokazuju minimalne ili nikakve učinke na bol, snagu ili propriocepciju kod sportaša. Male koristi (ako postoje) traju svega nekoliko dana i gotovo su isključivo psihološke naravi.

Cupping: Iako može izazvati hiperemiju (povećan protok krvi u koži), nema dokaza da cupping mijenja duboku vaskularizaciju, limfnu drenažu ili regeneraciju tkiva. Većina studija (Cao et al., 2015) bilježi učinak koji se jedva razlikuje od placeba, osobito kod sportaša.

Dry Needling: Premda može izazvati lokalnu kontrakciju vlakana (local twitch response) te stimulirati A-delta vlakna koja posredno inhibiraju bol (domino efekt putem endorfina, enkefalina), učinak je kratkotrajan. Najveći problem: nema dokaza da dry needling trajno rješava miofascijalne trigger pointove ili strukturalne poremećaje. Sustavne analize (Gattie et al., 2017; Cummings et al., 2001) pokazuju samo male ili klinički nebitne učinke u usporedbi s placebom ili standardnom terapijom.

2. Kemijsko-fiziološki učinci? Većinom zanemarivi
Lokalna hiperemija (npr. kod cuppinga ili manualnih tehnika) ne znači trajnu promjenu perfuzije dubokih mišića ili tetiva. Povećani protok krvi u koži traje svega 15-30 minuta, nakon čega se sve vraća na bazalnu razinu (Kellogg et al., 1998).

Upalne molekule (IL-6, TNF-α, PGE2) zaista se mogu blago povisiti nakon mehaničke stimulacije (npr. dry needling), ali nema dokaza da te promjene ubrzavaju regeneraciju tkiva ili značajno mijenjaju ishod rehabilitacije (Kietrys et al., 2013).
Lokalno oslobađanje endorfina i enkefalina je realno, no to su kratkotrajni neuromodulatori koji djeluju samo nekoliko sati. Nema dokaza o dugotrajnoj reorganizaciji centralnih nociceptivnih putova isključivo zbog primjene ovih tehnika.

3. Biopsihosocijalni aspekt – gdje je najveći “učinak”?
Najveći “učinak” ovih metoda jest u psihološkom statusu sportaša. Sportaši su pod ogromnim pritiskom očekivanja, brzog povratka na teren i minimalizacije boli. Tehnike poput kinesiotapea, cuppinga ili dry needlinga kreiraju ritual koji im daje osjećaj da “rade nešto za ozljedu”, da su “zaštićeni” ili “brže zacjeljuju”. To je snažan placebo efekt koji može smanjiti subjektivnu percepciju boli i povećati povjerenje sportaša u tijelo – ali ne liječi primarni uzrok ozljede.
Terapeuti, svjesno ili nesvjesno, ponekad koriste ovu psihološku komponentu, jer su svjesni da sportaš očekuje “osjetiti nešto” tijekom tretmana. No, time se riskira:
kronično prolongiranje pasivne ovisnosti sportaša o terapijama umjesto aktivne rehabilitacije (vježbe, load management, edukacija) nepotrebno financijsko opterećenje, potencijalno gubljenje povjerenja sportaša kad efekti ne potraju

4. Znanstvena baza: što kažu guidelines?
NICE Guidelines (UK) i ACP Guidelines (USA) za mehaničku bol ne preporučuju rutinsku primjenu pasivnih modaliteta poput tapea, needlinga, cuppinga, jer učinak nije bolji od edukacije, aktivne terapije i load managementa.
Meta-analize i Cochrane pregledi za većinu mekotkivnih metoda u sportu pokazuju da je učinak manji od “minimal clinically important difference” (MCID) – dakle, premalen da bi imao kliničko značenje za vrhunske sportaše.
Fiziološki i kemijski mehanizmi na kojima se temelje kinesiotape, cupping, dry needling i slične metode su ili kratkotrajni ili klinički beznačajni. Glavninu njihova učinka čini placebo i psihološki učinak. Kod vrhunskih sportaša, gdje su precizna dijagnostika, load management, ciljane vježbe i edukacija ključni za dugoročan rezultat, slijepo oslanjanje na ove tehnike predstavlja “terapijsku zabavu” koja sportašu daje lažan osjećaj sigurnosti, a ne trajno rješenje.

Znanost jasno potvrđuje: moderne sportske terapije moraju biti aktivno orijentirane, individualizirane i temeljene na fiziološkim principima opterećenja, a ne na pasivnim modalitetima čiji je učinak slabiji od edukacije i pokreta.

Risorius Therapy 🤝

Address

Ulica Fra Andrije Kačića Miošića 9
Osijek
31000

Opening Hours

Monday 07:00 - 21:00
Tuesday 07:00 - 21:00
Wednesday 07:00 - 21:00
Thursday 07:00 - 21:00
Friday 07:00 - 21:00

Telephone

+385992998585

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Risorius Therapy posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share

Share on Facebook Share on Twitter Share on LinkedIn
Share on Pinterest Share on Reddit Share via Email
Share on WhatsApp Share on Instagram Share on Telegram