Osmijeh Duše - Holistički Studio by Sandra

29/05/2026

Menopauza i perimenopauza nisu samo hormonalna priča.
Mnoge žene tada prvi put osjete koliko je tijelo zapravo umorno. Ne samo fizički, nego i probavno, emocionalno i energetski. Tijelo sporije obrađuje hranu, san više ne odmara kao prije,
raste osjećaj težine, nadutosti, magle u glavi i kroničnog umora.

Zato mnoge žene pokušavaju “riješiti kile”, a zapravo im tijelo vapi za podrškom probavnom sustavu i živčanom sustavu. Kad je probava preopterećena, tijelo troši ogromnu količinu energije samo na održavanje ravnoteže. Tada dolazi do osjećaja težine, manjka fokusa, zadržavanja vode, sporosti i potrebe za šećerom ili kavom da “preguramo dan”.

Pomoći si možemo jednostavnijim obrocima, dovoljnim unosom tekućine, više vlakana, manje procesirane hrane i periodima odmora za probavni sustav. Tijelo često ne traži kaznu ni iscrpljivanje, nego rasterećenje. Kad se probava smiri, mnoge žene primijete da imaju više energije, lakšu glavu, bolji san i osjećaj lakoće u vlastitom tijelu.

Menopauza nije kraj ženstvenosti ni energije. Ona je često poziv da prvi put ozbiljno poslušamo svoje tijelo umjesto da ga stalno guramo preko granica.

✨ Osmijeh duše
https://osmijeh-duse.com/c9-bonus/

29/05/2026

Koliko smo p**a to čuli kao opis za ljude koji se svađaju, prepiru, vrijeđaju, guraju jedno drugo i nikako da stvore mir?

Puno je ovakvih rečenica koje vuku u negativu kao ova "vole se k'o pas i mačka"... koje ljudi imaju kao uvjerenja, ponavljaju ih kao nešto mudro i doslovno ih ne žele mijenjati.
Puno takvih rečenica nosimo kroz život. Naslijedimo ih, ponavljamo ih, živimo po njima. Nitko ih ne preispituje.

Kažu da se suprotnosti privlače. Kažu da ljubav boli. Kažu da se stari ljudi ne mijenjaju. Kažu da vrijeme sve liječi. Svašta kažu...a ništa od toga što kažu nije tvoja istina.
Ponavljamo rečenice za koje pojma nemamo šta doslovno znače...kao "mlati praznu slamu", "sve mora biti po ps-u"

Možda je vrijeme da se malo manje vodimo izrekama, a malo više onim što stvarno vidimo oko sebe, jer život često demantira ono što ljudi uporno ponavljaju. Slušaj sebe, ne skupljaj "pametne rečenice", ti stvaraš svoju stvarnost.

Grlim te osmijehom
Sandra

29/05/2026

Mi smo izazivači tuđih reakcija, na poznate i nepoznate načine.
S poznatima i nepoznatima. Svi mi imamo svoje emocionalne obrasce. Jako je zanimljivo znati da reagiramo iz emocija i moći to svjesnije pratiti. U momentu eskalacije, ona strana koja ima hladniju glavu, problem može zaustaviti.
Ako hladne glave nema – nastaje eksplozija.
Imam jednu priču iz veterinarske stanice kad naš mačak, moj najdraži plišanac, nije bio niti malo dobro.
Djeca su me zvala prije škole da ne može na noge. Čim sam došla s posla, uzela sam ga i odjurila u ambulantu. U smjeni sam naišla na doktora kojeg sam cijenila, ali ga se i bojala. Bio je glasan, velik, uvijek ozbiljan kao da mu neki crni oblak stalno hoda iznad glave, nekako me uvijek uspio optužiti za stanje moje životinje…naravno da taj moj osjećaj nije do njega, to je moje. Slika mog djetinjstva.
I taj put je bilo isto.
Osjetila sam se optužena zbog svega što je izgovorio tipa:
”gdje je ta mačka bila, kako ne znate kad je zadnji put pišao, zašto niste došli prije itd”.
Onda sam prvi put shvatila da je takav iz panike, iz svog unutarnjeg stanja. Iz svoje razine samopouzdanja bez obzira na moje mišljenje o njemu kao stručnjaku svog zanata, jer bio je znalac i iz svog straha s kakvom će se našom reakcijom morati suočiti ako ishod ne bude dobar…
Uglavnom, moj je mačor bio pothlađen, na rubu života i smrti, prepunjenog mjehura zbog začepljenih mokračnih kanala…trebao je na hitnu anesteziju i kateter a dr. mi je kroz vikanje i mahanje toplomjerom ispred nosa rekao da on to neće raditi jer da Miško neće preživjeti ni anesteziju.
I dok sam ga gledala očima punim suza i pitala “šta sad?”, jer ako ne napravi zahvat iovako neće preživjeti, a ne znamo da li će ili neće preživjeti anesteziju…(mrzim te doktorske prognoze i igranje Boga)…dao mi je da ispunim pristanak na anesteziju i zahvat.
Kad sam mu to vraćala, stao je ispred mene s tim nekim gardom veličine i kroz sav moj strah, uspjela sam ga osjetiti kao nekog dobrog medu.
Rekao mi je da se ne nadam ničem dobrom…a ja sam po prvi put s njim umjesto da se stisnem , šutim i njegovo mišljenje prihvatila kao istinu izvukla neku spontanu hrabrost, stavila moju desnu ruku na lijevu stranu njegovih prsa, pogledala ga u oči i rekla “ja vjerujem u vas”, a zapravo me preplavila ljubav prema tom mom mačku.
On je bio moja hrabrost jer nisam bila spremna pustiti ga.
Dr. je na taj moj postupak totalno promijenio ton glasa, energiju tijela i rekao – “i ja vjerujem u sebe”.
Dok je M, bio na stolu u anesteziji, mi smo mu od doma na daljinu radili energetske tretmane, ludi ili ne, nebitno.
Bitno je da je nakon par sati, naš plišanac opet bio s nama doma i nakon toga je poživio još 6 godina. Dan danas pamtim taj osjećaj promjene energije u nekome.
Iz obrane, u podršku…neprocjenjivo. ♥

Grlim vas osmijehom
Sandra

29/05/2026

Danas ljudi jako tragaju za sobom.
Žele biti autentični, “pronaći sebe”.

Ako s 30 ili 40 godina još uvijek kroz život nosiš priču o tome što ti je napravio otac, majka, djetinjstvo, bivši partner ili “težak život” onda je i to dio tvoje autentičnosti. To si ti. Ne postoji neki drugi, “pravi ti” koji će se jednog dana magično pojaviti.

Mnogi danas pod autentičnost misle pokazivanje svijetu svoje posebnosti, različitosti za koju navodno nemaju hrabrosti ali znaju da čući u njima.

Ono kakav si u svojoj kući kad nitko osim ukućana ne gleda, to si ti.
Kad pukneš na dijete ili partnera.
Kad znaš biti pristojan na poslu jer moraš, a doma istreseš sav svoj jad, bijes i nezadovoljstvo, kad te najmanje sitnice izbace iz ravnoteže upravo s ljudima koje “najviše voliš”.

Tvoja autentičnost nije u pokazivanju svijetu tvog paunovog perja, budi paun prvo u vlastitoj kući.

Ne vidi se tko si kad si vani među ljudima koji te ne okidaju emotivno, tamo je lako biti nasmijani zabavljač, ne vidi se tko si dok si pristojan, nasmijan, smiren i “dobar” prema ljudima s kojima nemaš emocionalni ulog.

Pravo lice čovjeka vidi se doma u vlastita četiri zida s ljudima koji ti aktiviraju emocije, jer emocija izvlači istinu iz čovjeka.

Tamo gdje te nešto ne dira, gdje nema straha, srama, povrijeđenosti, ljubomore, osjećaja manje vrijednosti ili potrebe za kontrolom, tamo vrlo lako glumiš svoju najbolju verziju sebe. To nije teško.

Ali doma…
kad te dijete ne sluša, kad partner šuti ili viče, kad se osjećaš neviđeno, kad nema publike, kad nitko ne plješće tvojoj “svjesnosti”, kad nema filtera i motivacijskih citata…tamo se vidi tvoja autentičnost. I da, to si ti.

Mnogi imaju osjećaj da ih “vani svi vole”, a doma pucaju odnosi jer ih doma ne cijene.

Tvoje pravo “ti” je ono kako te srcem osjeća tvoje dijete.
Kako te osjeća partner ili partnerica.
Kakvu energiju tvoji ljudi osjećaju kraj tebe kad nestane vanjske slike.

Autentičnost nije ludi stil odijevanja, ni glasno pričanje “ja sam takav”, prihvati me ili ne...

Autentičnost je kad prvo doma, među svojim ljudima imaš mir i osjećaš sreću...

Grlim te osmijehom
Sandra

28/05/2026

Meni su psovke zanimljive i ima ljudi koji puno brže procesuiraju emocije u našem radu, objašnjavajući mi kroz psovke, a ja znam šta da s tim napravim. Video o psovanju kao “biološkom alatu” dosegnuo je
ukupno približno: 1,704,233 pregleda komentare i dijeljenja nisam brojala. Takve brojke ne nastaju slučajno. Ljudi ne reagiraju samo na sadržaj koji ih zabavlja, nego na sadržaj koji ih emocionalno pogodi, isprovocira ili natjera da se zahvale ili pobune. Ljudi se u njoj prepoznaju, brane svoje stavove ili prvi put razmišljaju o povezanosti emocija, boli i živčanog sustava na drugačiji način.

Jedan dio ljudi osjetio je olakšanje jer je netko napokon rekao da spontana psovka nije uvijek “nekultura”, nego vrlo često reakcija živčanog sustava pod stresom, boli ili pritiskom. Drugi dio ljudi reagirao je otporom jer je psovanje društveno obilježeno kao nešto loše, primitivno ili nepristojno.

Upravo taj sudar biologije i društvenih pravila stvara veliki interes. Psovanje proizvodi učinke koji se ne pojavljuju kod drugih oblika korištenja jezika i upravo zato ima posebnu snagu. Ono može izazvati fiziološke, emocionalne, kognitivne i međuljudske reakcije, pa čak i utjecati na doživljaj boli. Zanimljivo je da snaga psovanja nije samo u riječima, nego u emocionalnoj i tjelesnoj reakciji koju te riječi pokreću u čovjeku.
Zanimljivo je i da postoje stvarna istraživanja na ovu temu.

Za one kojima je tema zanimljiva, evo nekoliko vezanih videa:

• Zašto psovanje smanjuje bol?
https://www.youtube.com/watch?v=0MDW1zgwOhw

• Psihologija psovanja – Richard Stephens
https://www.youtube.com/watch?v=9no6j7OY6Ow

• MythBusters – Eksperiment tolerancije boli
https://www.youtube.com/watch?v=qfiJqLAPblQ

• Znanstveni rad:
https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1526590011007620

Bez obzira slaže li se netko s temom ili ne, jedna stvar je očita — tema nije samo viralna nego emocionalno aktivirajuća.

Grlim vas osmijehom
Sandra

27/05/2026

Ljudi misle da imaju problem s komunikacijom, da će brak spasiti razgovori, savjeti, knjige za samopomoć, vikendi za dvoje ili zanovijetanje i čekanje da se onaj drugi promijeni.
𝗩𝗷𝗲𝘀̌𝘁𝗶𝗻𝗮 𝗸𝗼𝗷𝘂 𝘁𝗿𝗲𝗯𝗮𝗺𝗼 𝗷𝗲 𝗼𝗻𝗮 𝗱𝗮 𝘇𝗻𝗮𝗺𝗼 𝘀𝗺𝗶𝗿𝗶𝘁𝗶 𝘁𝗶𝗷𝗲𝗹𝗼, 𝗮 𝘁𝗲𝗸 𝗼𝗻𝗱𝗮 𝗰́𝗲 𝘀𝗲 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗶𝗷𝗲𝗻𝗶𝘁𝗶 𝗼𝗱𝗻𝗼𝘀.

U većini brakova nitko nije loš, samo su oboje umorni, prepuni misli, očekivanja, pritisaka i neizrečenih emocija. U toj fazi, mi smo si u život pustili barse.
Veliki doprinos našem braku, bili su barsi...od 2017.

Nije nam se prvo dogodila woow velika životna promjena, dogodila se tišina u glavi
Tijela su učila kako prestati biti u stalnoj borbi.
Barsi su nam pomogli za manje eksplozija, i manje bježanja u šutnju.
Manje potrebe za dokazivanjem tko je u pravu, manje drame oko sitnica.
Meni manje unutarnjeg “moram sve sama”, njemu manje osjećaja da je stalno napadnut.
Promijenilo se stanje živčanog sustava iz kojeg gledamo jedno drugo.
Naučili smo da kad si kronično iscrpljen/a iznutra, nemaš kapacitet za ljubav.
Sve postaje obaveza, tlaka, dodir smeta, bliskost guši, emocija postane teret.
Meni je moj muž prije barsa postao užasno težak.
Trebalo mi je nešto da počnem osjećati sebe, da opet mogu osjetiti njega.
Ovo je osma godina da vodim bars tečajeve. Neki prvi put nakon dugo vremena počnu normalno spavati. Neki primijete da manje viču na djecu, da ljepše pričaju, da imaju manje reakcija i svađa. Sve je nekako lakše. Neki shvate koliko su godinama živjeli u unutarnjoj borbi i napetosti.

Odnos koji nije stalno u obrani ima puno veću šansu ponovno postati mjesto mira, dodira, smijeha i povezanosti, jer često u braku nije problem nedostatak ljubavi, nego preumoran živčani sustav koji
više ne zna primiti ljubav bez straha.

Tečaj za parove koji su spremni zajedno raditi na tome da vrate prisnost, da si oproste,
da ne traže tko je u pravu, da nauče zašutjeti, da nauče pohvaliti i zaborave kritizirati.
Za parove koji žele vratiti topao zagrljaj, dug poljubac, vatru u krevet, biti će:
📅 20.06.2026.
🕘 9:00 – 16:00
Prijave su u tijeku! - https://osmijeh-duse.com/bars-tecaj-za-parove/
Grlim vas osmijehom
Sandra

27/05/2026

Perimenopauza i menopauza često ne donose samo hormonalne promjene. Donose osjećaj kao da je tijelo odjednom “usporilo”. Umor postane svakodnevan, koncentracija slabija, san plići, a tijelo teže nego prije iako možda jedemo isto.

Mnoge žene tada krenu ratovati same sa sobom. Smanjuju hranu, broje kalorije, krive sebe za manjak discipline… a tijelo je zapravo iscrpljeno. Probavni sustav, hormoni i živčani sustav tada traže podršku,
a ne dodatni stres.

Kad je probava opterećena, cijelo tijelo nosi posljedice. Osjećaj nadutosti, težine, zadržavanja vode i manjka energije često nije samo “višak kilograma”, nego znak da tijelo više ne uspijeva lako pratiti tempo života koji godinama guramo.

Zato je važno vratiti se osnovama. Više tekućine, jednostavnija prehrana, manje prejedanja navečer, više odmora za probavni sustav i manje konstantnog grickanja kroz dan. Nekad i male promjene donesu ogroman osjećaj lakoće.

Žensko tijelo u menopauzi ne traži savršenstvo. Traži suradnju. Kad ga prestanemo kažnjavati i počnemo slušati, često se vrati energija koju smo mislile da smo zauvijek izgubile.
Grlim vas osmijehom
Sandra

C9 PROGRAM – 9 DANA ZA MANJE NADUTOSTI, LAKŠI OSJEĆAJ U TIJELU, VIŠE ENERGIJE I DRUGAČIJI ODNOS PREMA HRANI

27/05/2026

Sviđala mi se rečenica da je “NE” cijela rečenica kad sam je čula na jednom motivacijskom skupu.
Ona kažu, čuva našu energiju. Na kratko.
Frišku figu...
Mi ljudi slušamo svašta, čitamo svašta, idemo svuda i ovisi o tome kakvi smo sa sobom iznutra, tako se neke stvari manje ili više zalijepe u našu svjesnost.
Kroz moj rad s ljudima iskristaliziralo se da izgovaranje riječi NE, ako nisi spreman, troši energiju još više.

To je nešto o čemu se puno manje priča. Ja nisam motivator. Ne u smislu da ću vam govoriti da mislite pozitivno, da se smijete i glumite da je sve super pa će tako i biti, iako se iznutra raspadate.
Ja ću vam uvijek skrenuti pažnju na to da se za sve pitate - kako se ja osjećam? (i tek je tu početak rada)

Poanta mog rada je da iz svake osobe oslobodimo neugodne osjećaje i da naučite kako da to radite i kad ste sami sa sobom, kako da to postane vaš stil života.
NE će tebe ozlijediti više nego onoga kome je namjenjeno - ako ne znaš nositi emotivnu težinu te riječi. Samo jer kažeš NE, nećeš sačuvati svoju energiju. Dapače… pojest ćeš samu sebe.

Nije problem izgovoriti “NE”, problem je ono što dolazi poslije:
krivnja, unutarnji nemir, preispitivanje, strah da si nekoga povrijedila, nečija optužba da si ga/ju povrijedila,
strah da će te odbaciti, osjećaj da si loša osoba.

Nakon jednog NE na kojeg nisi spremna jer je izrečen iz inata ili ljutnje, danima u sebi vodiš rat.

U tom slučaju, za tvoj živčano emocionalni sustav manje je stresno napraviti ono za što bi rekla “ne”, nego ostati sama sa sobom nakon tog “ne” koje tvoje tijelo ne zna iznijeti u miru.

Ljudi često na silu pokušavaju postaviti granice jer su čuli da “tako treba”. To je moderno doba...mi o granicama raspredamo, ali granica bez unutarnje stabilnosti vrlo često postaje nova unutarnja kazna.

Dobra i zdrava akcija nije naučiti reći NE. Cilj je doći do toga da tvoje tijelo, emocije i živčani sustav mogu ostati mirni nakon što ga izgovoriš.

Svako “NE” nije snaga, nije ni svako “DA” slabost.
Neprocjenjivo je doći do stanja kad možeš reći NE i s tim se osjećati dobro.

Grlim te osmijehom
Sandra ♥

26/05/2026

Upiši u google
👇👇👇
👉Osmijeh duše First👈 - pročitaj više i naruči s
popustom.

U košaricu možeš staviti sve šta poželiš i do kraja mjeseca na sve dobivaš popust od 15%




❤️

26/05/2026

Da li oko tebe postoje ljudi koji se druže, a ti nikad ne možeš skužiti nit koja ih povezuje?
Kaže se da smo isti kao oni s kojima se družimo...s kim si takav si...svoj svoga nađe...
Ima smisla...ali ne želim pričati o drugima nego kao i uvijek...imamo uron u sebe.
Mi se godinama družimo s istim ljudima ne jer smo isti, nego iz navike.
Često p**a si međusobno idemo na živce, ali se odrađujemo.
Navika stvara obavezu druženja i stav da ne možeš nekoga povrijediti ostavljanjem, pa nađemo sto razloga i opravdanja, a onaj najveći je...ali ja nju /njega volim...a to je vrlo rijetko istina. Navikneš se da nekome šalješ poruke, da ga zoveš kad ti je teško, da ga uključuješ u planove.
Da bude dio života. Oduvijek se znate, znate obostrano svoje tajne...I upravo tu ljudi često pobrkaju ljubav i grižnju savjesti.

Iz navike više ni ne primjećuješ da se nakon druženja osjećaš prazno. Da izbjegavaš druženja zbog umora, paziš šta govoriš, da nema opuštenosti. Navika je postala obaveza.
Obaveza nosi masku dobrote.

Ostajemo u prijateljstvima jer ne želimo ispasti loši ljudi. Naučeni smo da je prekid prijateljstva izdaja. Kao da si dužan ostati povezan zauvijek samo zato što je netko bio dio tvog života. Jedan od najvećih primjera obaveze je kumstvo.

Najzanimljivije je što se kod prekida takvih "navika" odnosa često ne pojavi tuga nego olakšanje.
Duboki udah koji nije mogao biti napravljen godinama i onda prvi put shvatiš koliko energije trošiš na održavanje nečega što je odavno završilo u tebi.

Zašto je lako?
Upravo zato što je taj odnos završio puno prije samog prekida, samo si ga nastavila održavati iz osjećaja odgovornosti za tuđe emocije.

Nije tvoj posao spašavati ljude od osjećaja gubitka, niti ostajati tamo gdje ti duša više ne diše samo zato da bi netko drugi bio miran.
I ne brkajte prijateljstvo s brakom i prekidom braka, već prije nego rastavite brak, izbrišite iz svog života sve ljude koji vam uzimaju dragocjenu energiju koju trebate imati za uložiti je u najvrijedniji dio vašeg života. U gnijezdo u kojem ste stvorili djecu.

Grlim te osmijehom
Sandra

25/05/2026

Brak je plima i oseka, noć i dan.
Kiša i sunce.🍀

To je život u kojem zajedno prolazimo kroz djecu, poslove, gradnje, kredite, selidbe, bolesti, umor i svakodnevne pritiske. I baš u svemu tome, najmanje vremena ostavimo za radost. Za lakoću. Za ono zbog čega smo se uopće spojili. Za ljubav, za povezivanje, za smijeh.

Danas ljudi (žene) često govore da “puno rade na braku”, a zapravo puno više rade na analiziranju, zamjeranju i popravljanju onog drugog. Previše kritiziramo, premalo hvalimo. Previše se ljutimo, premalo grlimo.

Prelako dižemo ruke jedno od drugoga, a previše očekujemo da će nas onaj drugi usrećiti, smiriti, razumjeti, pogoditi naše potrebe i izliječiti naše frustracije dok istovremeno od sebe tražimo puno manje nego od partnera.

I nije problem što u braku dođu teški periodi. Doći će svakom paru.
Problem nastaje kad se počnemo gledati kao protivnici, kao da je samo jednom od nas dvoje teško, umjesto kao dvoje ljudi koji su umorni, preopterećeni i gladni pažnje, nježnosti i mira.

Prosječan brak ne puca zbog velikih stvari, nego zbog sitnog svakodnevnog udaljavanja.
Zbog tona glasa, pogleda bez topline, krive riječi, ruganja, dragosti kad netko partneru "spusti", čak i vaše vlastito dijete...
Puca zbog konstantnog osjećaja da nikad nisi dovoljno dobar toj osobi kraj sebe, ali ni ona ne zna koliko je dobra tebi.

Ljudi mogu puno izdržati kad osjećaju da su voljeni, viđeni i prihvaćeni. Radite bar jednom tjedno na povezivanju.

Nije potrebno riješiti sve probleme, dovoljno je ponovno sjesti zajedno na kavu. Leći jedno kraj drugoga bez mobitela.
Pitati: “Kako si stvarno?”, slušati, uvažavati i šutjeti, prestati brojati tko je više dao, a tko više pogriješio.

Brak nije borba tko je u pravu.
Brak je pitanje: jesmo li još uvijek jedno drugom mirna luka ❤️.