28/10/2025
Razmotrimo dišni sustav s psihosomatskog aspekta
Naša glavna potreba je – život, kisik.
Ali ako te potrebe nisu zadovoljene, tijelo nam to signalizira.
Nos
„Ne sviđa mi se kako miriše ova situacija.“
„Ne želim disati isti zrak s ovom osobom.“
Ili: „Osjećam neku opasnost.“
Bronhi
Stanje u kojem netko zadire u moj prostor.
Ljudi kojima nedostaje slobode.
„Vrši se pritisak na mene.“
Možda su to oni kojima su u djetinjstvu uskraćivali vlastito mišljenje, osobni prostor, pravo na sebe.
Pluća – najdublji strahovi
Strah za vlastiti život, strah od bolesti, strah od smrti.
U metafori to može biti sve što osoba doživljava kao gubitak života: posao, voljena osoba…
Ne mora biti izravna prijetnja – dovoljno je da u životu postoje okolnosti koje stvaraju taj osjećaj.
Bez disanja, bez života – ne možemo.
Ako mi izvana nedostaje života, ako ga netko pokušava oduzeti, „zatvoriti mi kisik“ –
moja pluća pokreću program.
Pokušavaju postati veća, jača, kako bi uzela više kisika.
To je aktivna faza.
U fazi oporavka pojavljuju se upalni procesi.
I mi to nazivamo bolešću.
Zato treba pogledati što se događalo u životu osobe prije pojave prvih upalnih procesa.
Ako je riječ o nosu – možda je došlo do neke svađe prije nekoliko dana ili tjedan ranije.
Ako su u pitanju pluća ili bronhi – to je već ozbiljan strah, duboki stres.
Osoba je „zaglavljena“ u tome.
A ako osoba ne rješava svoj problem, nego nastavlja istim obrascem – organ će se stalno aktivirati.
I tada se osobi „prilijepi“ etiketa da ima kroničnu bolest.
To se događa iz nekoliko razloga:
– nepoznavanje psihosomatike,
– strah koji ne dopušta programu da se dovrši,
– postojanje više konflikata s kojima se osoba ne može sama nositi.
Pozivam vas na seanse olfaktoterapije – zajedno ćemo to razjasniti.