25/08/2022
😎Magija izlječenja
Hipokrat je jednom prilikom rekao: kada je bolest na svom početku teško ju je dijagnosticirati ali lako liječiti. Kada se bolest razvije lako ju je dijagnosticirati, ali teško liječiti.
Poklonjena nam je sloboda da sami odlučimo i izaberemo želimo li se liječiti ili ne, kao i izbor kada želimo taj proces započeti a kada završiti. Imamo slobodu odlučiti se za ovaj ili onaj način liječenja. Možemo se upitati: koristimo li tu slobodu na ispravan način?
Kako smo do te slobode došli?
Jesmo li se za nju izborili – ponekad naporno i dugotrajno?
Što smo žrtvovali za tu slobodu?
Cijenimo li svoju slobodu izbora i odlučivanja?
▪️ Istinska sloboda se postiže kroz samoodricanje.
Zvuči li vam ova rečenica čudno i pretenciozno?
Podjednako je čudna, međutim, koliko i nada da će trenutna kriza u svijetu proći sama od sebe, a budućnost će nam tek tako, neovisno o nama, neovisno o cijelom čovječanstvu darovati sreću. Tužna i glupa fantazmagorija je nada da su povijest i razvoj nezavisni od čovjeka i da će se Apokalipsa okončati sretnim završetkom – tek tako. Bez osobnog doprinosa, volje, napora i udjela.
▪️ Kako je gore jednako onomu dolje - i na makroplanu se događaju iste promjene kao i na mikroplanu, povući ćemo paralelu i postaviti tezu da ozdravljenje nije moguće bez našeg aktivnog udjela.
Naravno, postoji nešto iznad nas.
Stari Grci su nekada govorili o pneumi, a danas tu nadosobnu snagu različito imenujemo, zavisno iz kojeg kulturnog kruga dolazimo. Znamo, međutim, da se ta snaga uvijek očituje kroz čovjeka, nikada izvan njega.
▪️ Naravno, ovaj tekst nema za cilj da ulazi u delikatnu i ozbiljnu analizu te snage, ali bih tek naznačio da stvarnost ne postoji izvan trijade Boga, čovjeka i Duha – da tako kažemo.
Moje vlastito ozdravljenje, kao i ozdravljenje svijeta, ovise od angažmana mene pojedinca, ali i drugih pojedinaca u zajednici. Promjenu svijeta omogućit će moja osobna promjena. To treba jasno shvatiti.
▪️ Homeopatski govoreći, dobra je remedija i prije tisuću godina bila jednako vrijedna kao i danas, kao što je loša i danas jednako loša. Loša remedija nije sama po sebi loša, neadekvatna je za nekih dana, jednima pomaže drugima ne, povremeno je korisna a povremeno ne. Dobra remedija može pomoći kada smo u sumnji, ali katkada nas isto tako ostavlja na cjedilu. Nešto što smatramo sigurnim, često zna biti uzaludno. Isto se tako zna ispostaviti da je korisno nešto, u što smo sumnjali. Izvan je naše moći to uvijek razumjeti, ostaje samo spoznaja i čuđenje u toj dvojnosti, binarnosti.
Remedije su žive, a posao dobrog homeopata je njihovom životu pokloniti adekvatnu sredinu, gdje će moći djelovati svojom snagom, potaknuti iscjeljenje u odgovarajućem tijelu.
✔Snaga srca koja teži ozdravljenju i prestanku bolesti - u sebi također nosi živo djelovanje, a snaga remedije koja se s ozdravljenjem usklađuje - daje tijelu snagu i uspravlja potrebitoga, daje smjer ozdravljenju.
Svako novo vrijeme sa sobom odnosi prošlost, pa tako i određene snaga prirode. Međutim, sve se neprestano obnavlja, pa se i snage prirode obnavljaju i prilagođavaju zahtjevima budućnosti - nove snage izlijevaju se kroz remedije koje kriju tajnu ozdravljenja.
👉Homeopatova zadaća je uzeti u obzir da je danas pomagati čovjeku u njegovoj slabosti i iskušenjima lakše nego možda prije tisuću ili dvije tisuće godina.
Čovjek je danas opremljeniji sviješću koja spoznaje odlučujuću ulogu snage srca u izlječenju. To umijeće pomaganja i liječenja postojat će do sudnjega dana, pa čak i kada nestanu svi homeopati i liječnici. Novi bi se rodili jer postoji nešto čemu je stalo da ljudi budu zdravi, vitalni, sretni i ispunjeni znanjem, da spoznaju uzrok svih stvari iz kojega su nastala sva umijeća na ovomu svijetu, da spoznaju što je ili tko je stvoritelj svih stvari i bića, stvoritelj duše koja žeđa za ozdravljenjem, i duševne esencije koja obnavlja mišljenje preko krvi.
▪️ U procesu ozdravljenja naša se svijest prožima potrebom za čistoćom, neovisnošću, životnim skladom i ljubavlju. Postaje nam jasno da remedije nisu najveća blagodat, nego je to viši princip zbog kojega sve jest kako jest, pa i bolest tijela. Nešto što liječi dušu. U tome je najveća blagodat, veća od one koja tijelo oslobađa od bolesti i koja ga održava na životu.
Bolesti su dar koji nam pomaže spoznati vlastitu nesavršenost i ranjivost.
Pomoću njih uviđamo snage unutarnje i vanjske prirode. Tek kroz slabost možemo uvidjeti snagu i moć koja nas može skršiti, ali i uzdići i osoviti na noge.
Paracelsus je pisao: „Nijedan lijek, kao ni jedna bolest ne dolaze od liječnika. No kao što liječnik može pogoršati tijek bolesti, tako ga može i poboljšati. Jedino priroda posjeduje znanje i ona je liječnikova učiteljica. Umijeće liječenja potječe od prirode…U jednoj biljci ima više vrline i snage nego u svim knjigama koje se čitaju na visokim školama, a kojima nije suđeno ni da dugo traju.“
🙂Stoga, dragi klijenti - otisnuti se na zajedničko putovanje na kojemu se istražuje zdravlje i njegovo poboljšanje, vrlo je kompleksan i zahtjevan proces. Traži naš zajednički angažman. Međutim, kroz ono što pretrpe tijelo i duša, postajemo snažniji, zreliji i mudriji. I vi i ja. Pa smo tako blagoslovljeni milošću učenja i unutarnje spoznaje kroz doživljaje, koji su nam dani za naše dobro.
Pišem ovo stoga što nerijetko nije jasna uloga homeopatskog savjetnika, koji ne daje remediju da bi ona otklonila bolest, nego inicira u klijentu proces koji onda traži vaše uho i sudjelovanje, i ugađanje na unutrašnje impulse. Oni su nekada jasni, a nekada vrlo suptilni i slabi, ali nedvojbeno – glasnici su procesa samoiscjeljenja koje poduzimamo kada na impuls odgovaramo promjenom koja će donijeti nove navike, nove izbore, novu životnu stvarnost, i na koncu - zdravlje.
Podrška za tijelo, svijest, razum i emocije - holistički pristup kroz homeopatsko savjetovanje