08/12/2025
jedan od najvažnijih psiholoških zakona jeste zakon projekcije, a on glasi: sve što je u nama nesvjesno (stavovi, obrasci, osjećaji, emocije, sjećanja, kompleksi) skloni smo projicirati na nekoga ili nešto. to može biti, i najčešće jeste, druga osoba, ali može biti i nešto apstraktnije kao što je sudbina, život ili čak uvjerenje da je netko na nas bacio kletvu. vrlo je popularna projekcija na političare, državni aparat i ideološke "neprijatelje".
projekcija jeste naša nesvjesna reakcija i mehanizam obrane našeg ega od njegove psihološke smrti ili drugim riječima, obrana od raspada naše slike o sebi. mehanizam obrane nije ništa loše, kao što ni sam ego nije ništa loše. on je nekada služio svrsi. mehanizmi obrane formiraju se u djetinjstvu kada je naš živčani sustav još nedovoljno formiran i naš ego je još nedovoljno čvrst i stabilan. bez njih bi se unutarnji svijet djeteta doslovno raspao pod težinom iskustava koja još ne može razumjeti niti integrirati.
budući da ljudsko biće nije statično i zauvijek definirano već sustav koji evoluira, stara struktura psihe u jednom trenutku zahtijeva rast, a rast zahtijeva da se stare konstrukcije i mehanizmi uklone kako bi osoba rasla u psihološkom smislu.
određeni stavovi o sebi i svijetu postaju zastarjeli na neki način i postaju smetnja. osjećaj tog prelaska u novu fazu možemo doživljavati vrlo dramatično. poput umiranja. napustiti nešto za što smo vezani i s čime smo se identificirali nije lako. i to je proces. polagano raspadanje, osjećaj da gubimo tlo pod nogama i da se nemamo za što uhvatiti te na kraju procesa nova stabilnost ili simbolički, novo rođenje.
taj proces umiranja i rađanja je prirodan i događa se svima. kao što takve cikluse vidimo u prirodi, vidimo ih i u nama samima, drugima pa i u svojim projektima, poslu itd. ono što zovemo slobodna volja je vrlo važno u ciklusima umiranja i rađanja u smislu da možemo tom procesu ili pružati otpor (ulagati i dalje svoju energiju u obranu od raspada starog) ili svoju volju možemo usmjeriti u suradnju s tim procesom. to je trenutak u kojem mi kao ljudsko biće, imamo slobodnu volju odnosno izbor - možemo sudjelovati ili se možemo opirati.
ukoliko se opiremo, nesvjesni sadržaj našeg uma reflektiramo na druge. primjerice, osoba se identificirala sa stavom "ja nikad ne griješim. moji stavovi su uvijek ispravni". važno je primijetiti razliku između osobe koja je zaista sigurna u sebe i svoje unutarnje vodstvo i osobe koja nije pa ima potrebu to naglašavati. čim je nešto pretjerano, a to možemo osjetiti vrlo jasno, sumnja da je taj stav samo oklop ili maska, je više nego opravdana. osoba koja zaista jeste u skladu sa sobom, osoba koja je zaista samopouzdana, na koju se možeš osloniti ili bilo što drugo, nema potrebu to pretjerano naglašavati i zauzimati stav da to mora dokazati pošto-poto. mi to možemo osjetiti i energetski.
uzmimo primjer stava "ja sam drugačiji" i uzmimo situaciju da imamo osobu koja se stalno trudi da to nekako istakne - odjećom, frizurom, riječima, stavovima ili bilo čim drugim. ego te osobe se identificirao sa drugačijošću, ali pošto postoji taj prevelik trud da se to dokaže drugima, u njenom nesvjesnom, u sjeni postoji uvjerenje potpuno suprotno ego stavu, a to je: "ja sam običan". to uvjerenje je potisnuto, nesvjesno, skriveno ali živo!
i onda projekcija... drugi su tako: obični, dosadni, nezanimljivi. ti drugi postanu neprijatelji i izvor iritacije. istodobno, osoba biva privučena i fascinirana osobama koje smatra autentičnima, posebnima, drugačijima. vrlo često je da takvim osobama i zavidi, jer negdje duboko u sebi, u onom svom najranjivijem mjestu zna da je njena drugačijost i originalnost samo nespretni pokušaj sakrivanja unutrašnje rane. to je sve nesvjesna unutrašnja drama. i idealiziranje nekog drugog također je projekcija.
ovo vrijedi i za pojedince i za grupe: društvo, narod, političke stranke i da ne nabrajam dalje. projekciju ne možemo izbjeći, ali odgovornost je ipak naša. odgovornost da poduzmemo nešto, da se mijenjamo, da čitamo, obrazujemo se, učimo i radimo na sebi. da priznamo unutarnji osjećaj.
susret sa vlastitom sjenom je bolan i potrebna nam je toplina drugog ljudskog bića. potrebna nam je prijateljska ruka ako radimo na osvještavanju, ako odlučimo svoju energiju usmjeriti na rast. s napretkom slobodna volja raste.
ako svoju energiju i dalje trošimo da bismo zadržali stanje kakvo jeste, slobodna volja se smanjuje. izbor slobodnog djelovanja je sužen jer je to stepenica koju ne možemo preskočiti. sloboda o kojoj svi pričamo je sloboda od unutrašnje uvjetovanosti. ne može nam netko drugi dati ili oduzeti slobodu ako krenemo ovim putem. spoznaja jeste da smo mi sami svoj vlastiti tamničar. nema drugog, nema neprijatelja.
mržnja prema drugom je samo odraz mržnje prema sebi. ljubav prema drugome je isto samo odraz sposobnosti da prvo sebe prihvatimo i zavolimo.
i moguće je. može se. iskrenost prema sebi je prvi korak.
cilj nije savršenstvo. cilj nije život bez projekcija. da li je to uopće moguće? ne znam. ali znam da kada vodimo nesvjestan život, štetimo i sebi i drugima. naša je odgovornost pokušati i ustrajati. izdržati ambivalentnost. shvatiti da je moguće da smo istovremeno i slični drugima i različiti od drugih. istovremeno!
ako to povežemo sa astrološkom simbolikom, navedeni primjer običnosti i drugačijosti možemo pronaći na osi lav - vodenjak, odnosno 5. i 11. kuća. ako u ovim kućama i / ili znakovima imamo saturna, plutona, mjesečeve čvorove, puno planeta, jednu planetu, opozicije ili trenutne tranzite neke planete, ovo pitanje postaje za nas važno.
prema sideralnom zodijaku, mjesečevi čvorovi (rahu i ketu) trenutno prolaze upravo kroz os lav - vodenjak. stoga primjer iz teksta je aktualan za sve nas, a osjetit ćemo ga u područjima života gdje nam padaju ta dva znaka. ketu ili južni mjesečev čvor je u lavu i traži od nas da otpustimo lažnu autentičnost, lažnu kreativnost, lažnu posebnost, kako bismo otkrili stvarnu, unutarnju autentičnost. on ne reže ono što je dobro, već ono što je suvišno. rahu ili sjeverni mjesečev čvor u vodenjaku pokazuje nam smjer. ali, možemo pretjerati u pričama i djelovanjima vezanim za vodenjačku temu slobode. sloboda nije anarhija, sloboda nije kaos. sloboda je nus-produkt spajanja suprotnosti - simbolike lava i simbolike vodenjaka.
umjetnost je sjediniti unutarnju posebnost (Lav) i pripadnost većem (Vodenjak) — bez gubitka vlastitog središta. kako ostati svoj unutar grupe?
hoćemo li uspjeti kao kolektiv?
uspjeti mogu samo pojedinci. ali pojedinci čine kolektiv. kolektiv se vrlo polako mijenja. oni koji krenu mogu i uspjeti, naravno, jer prvi korak je uvijek najteži. garancije nema, ali baš zato je izazovno :).......................................................................
za astrološke konzultacije možete me kontaktirati porukom u inbox ili slanjem maila (yogabyjelena@gmail.com)
