https://www.facebook.com/420459244723610/

Žana Physio - Tvoj partner za oporavak, Bože Starca Jurićeva 13, Rijeka (2026)

21/01/2026

Jučer sam dobila pitanje na koje nisam znala odgovor.

Zašto me je Bog napustio i zašto sam u tolikoj boli?
Kroz suze me je pitala kljentica koja se bori s vrtoglavicama zadnja tri mjeseca.

I tu je razumijem, jer sam se borila s vrtoglavicama dvije godine. Dvije godine u kojima sam stala s pola planova koje sam imala i uzela samo najnužnije i počela se pomno osluškivati.
Svaki korak i svaki dah.
Vrijeme plača, napadaja panike, anksioznosti i straha.

Ako i ti imaš ovo pitanje, znam da ti je teško razumjeti zašto se ovo događa baš sada, kad si konačno “na svom”.
I onda tijelo stane.
Vrtoglavica, bol, operacija, isto je..

Kao da ti je netko odjednom ugasio svjetlo i ne znaš kuda trebaš krenuti, a ti samo želiš dalje, raditi, stvarati, živjeti...

Znam da se pitaš: Zašto baš sad? I zašto baš meni?

Još teže, izgubilš vjeru.
Jer ako Bog vidi sve… kako je ovo mogao dopustiti?

Ali možda je upravo to… odgovor

Tijelo te zove da staneš.
Da ga čuješ.

Da se spojiš s nečim dubljim u sebi što možda nije imalo priliku doći do riječi dok si u stvaranju, brzini i davanju.

Ponekad kad nam “sve štima”, tijelo se i dalje nosi s onim što nismo stigli osjećati.
Možda je sad vrijeme da se pustiš.
Da ne nosiš više sve sama.
Da ne tražiš sve odgovore nego da dopustiš da ti dođu.

I baš u tim trenucima, dok te um i tijelo zbunjuju, dok ti se tlo pomiče ispod nogu i okreće, možda vrijedi sjetiti se tih jednostavnih riječi:
„Dođi k meni, ti koja si umorna i opterećena i ja ću ti dati počinak.”
(Matej 11,28)

Možda vjera nije to da će sve biti savršeno?
Možda je vjera kad znaš da si voljena i u ovome?

20/01/2026

U tvom tijelu ni jedan sustav ne djeluje izolirano.
Kada je riječ o boli sve je povezano.
Ako imaš kroničnu bol, izvor boli često nije mjesto na kojem je osjećaš.
Bol može dolaziti s potpuno druge lokacije u tijelu.
Uključujući ožiljke.
Možda ti zvuči čudno, ali tako je ..

Svaki ožiljak stvara promjenu u fasciji.
Kada fascija ima „prekid“ ili zadebljanje zbog ožiljka mijenja se kretanje tekućina i pojačava se prijenos bolnih signala prema kralježnici.

To znači veći rizik za kroničnu bol, čak i godinama nakon što je rana zacijelila.

Zaštitni mišićni refleks i stalna napetost u području ožiljka može aktivirati zaštitni mišićni odgovor bilo gdje duž živčanog p**a.

Rezultat:
- bol i napetost javljaju se daleko od samog ožiljka
- osoba liječi simptom, ali ne dolazi do uzroka
I tada se bol stalno „seli“.

Tijelo je jedna cjelina
Ožiljak na gležnju može promijeniti prijenos sile kroz fasciju sve do čeljusti.
Možeš osjećati bol u čeljusti (TMZ), a pravi uzrok biti ožiljak na nozi.
I obrnuto.

Ožiljci koji najčešće utječu na tijelo
• carski rez
• operacije štitnjače
• laparoskopski ožiljci
• ožiljci na kralježnici
• zamjene zglobova
•
Važno je:
👉 vidjeti ožiljak
👉 razumjeti fascijalnu povezanost
👉 nježno ga osloboditi

Veličina i starost ožiljka nisu presudni
Nije važno:
koliko je ožiljak star
koliko je velik
kako je nastao
gdje se nalazi

Ožiljci na srednjoj liniji tijela, kao i oni na šakama i stopalima, često imaju najveći utjecaj zbog načina na koji mozak mapira tijelo.

Ponekad upravo najmanji ožiljci stvaraju najveću disbalans posebno ako je uz njih vezano emocionalno iskustvo ili trauma, poput carskor reza.

Tijelo pamti
Ožiljci nisu samo fizički.
Svaki ožiljak nosi i emocionalni zapis.
Trauma ne nestaje kad rana zacijeli ostaje pohranjena u tkivu.
Zato se tijekom rada s ožiljcima često javljaju emocionalna otpuštanja.

U radu ne gledam samo gdje boli,nego zašto tijelo drži napetost.

Svjesnim manualnim radom, vraćamo protočnost fascije
smanjujemo preopterećenje živčanog sustava
i pomažemo tijelu da se ponovno osjeti sigurno.

Jer kad tijelo osjeti sigurnost bol više nema potrebu ostati..

Ako imas stari ili novi ožiljak i uz to bol.

Javi se 👇

19/01/2026

Manualna terapija nije samo rad na boli.
To je rad na uzroku, a ne samo na simptomu.

Holističkim pristupom pomažem ti kod:

• bolova u leđima, vratu i ramenima
• glavobolja i migrena
• napetosti u čeljusti (TMZ)
• osjećaja težine, ukočenosti i „zarobljenog“ tijela
• kroničnog umora i iscrpljenosti
• stresa pohranjenog u tijelu
• problema s disanjem i napetošću dijafragme
• oporavka nakon ozljeda ili dugotrajnog sjedenja
• trudničkih bolova
• kontrole nakon poroda, radu na carskom@rezu, zdjeličnom dnu, inkontinenciji, prolapsu isl.

Terapija uključuje:
– svjesni dodir
– rad na fasciji i živčanom sustavu
– povezivanje tijela, disanja i emocija

Cilj nije samo da bol prestane,
nego da se vrati osjećaj lakoće, stabilnosti i prisutnosti u vlastitom tijelu.

Slobodan termin je dostupan.
Ako osjećaš da je vrijeme javi se.

Za tjedan nakon termin mozes saznati porukom ili pozivom.
📬zana.kadric@gmail.com
📞0958356588

17/01/2026

Sigurno te muče pitanja preživljavanja, zdravlja, novca,mjesta gdje živiš, odnosa ili situacije na poslu.
I to je prirodno.
To nas povezuje s okolinom i prostorom u kojem živimo.

Kad je preživljavanje ugroženo, prva emocija koja se aktivira je strah.
Strah te može izoštriti, ali i potpuno preplaviti tijelo.

Često me pitate je li me strah kad idem sama u šumu.
I da, nekad me strah preplavi.
Ali ga odlučim prehodati, prodisati, kanalizirati.

Jer strah te istovremeno baca u trenutak.
Postaješ hiperbudan, nemiran, tjeskoban i ne možeš se opustiti.
Noge ti oslabe i zdjelica se stisne.
Tijelo se štiti.

Paradoksalno, iako je opasnost tu u toj hiperbudnosti se na neki način osjećaš sigurnije.
Jer si spreman na reakciju.
Na bijeg.
Na akciju.

Problem nastaje kad strah ne možemo razriješiti.
Tada ga tijelo odradi umjesto nas i to kroz grč.
A grč je suprotan pokretu.

Strah koji se ne razriješi često završi u kostima.
U zdjelici.
U sakrumu.

Tu naš temelj, naša točka gravitacije, postaje nestabilna.
Zdjelica nam je kruta, nemobilna, paralizirana.

I vrlo često se upravo tada javljaju bolovi u donjim leđima.

Da bismo razriješili strah, ne trebamo ga pobijediti.
Trebamo ga razumjeti.

Odakle dolazi?
Je li mi sada koristan ili ne?
Pokreće li me ili me paralizira?

Čak i kad dobiješ odgovor, strah često ostaje zaglavljen u tijelu.

Znat ćeš to po porivu da pobjegneš, da se sakriješ ili da se ukočiš.

Rješenje nije u glavi.

Rješenje je u tome da pustiš tijelo da ti kaže.
To može biti kroz jačanje samopoštovanja, kroz borilačke vještine, pokret, hod i kroz jasnu komunikaciju.

Ali ono što strahu najviše pomaže je uzemljenje.

Znaš kako najbolje razmišljaš dok hodaš?
Kako su najdublji razgovori često u hodu?
E to je to. :)

Strah ne mora biti neprijatelj.
On te može puno toga naučiti.

Ali ne smije biti glavni.

Pošalji ga prema dolje.
U noge.
U stopala.
U zemlju.

Biti uzemljen znači biti povezan sa sobom.
Sa svojim potrebama i imati jasne granice.

Kad se strah razrješava kroz tijelo, često se smanjuje i napetost u zdjelici.

A s njom i bol u leđima.

16/01/2026

„Znači ja se više neću moći sagnuti?
Moram stalno biti ravnih leđa?“
rekao je klijent na prvom dolasku.

Nakon testa pretklona i pogleda na to kako se kralježnica kreće u prostoru,bilo je jasno – ne kreće se.
Najčešći bolovi, hernije i degenerativna oštećenja javljaju se na segmentu L5–S1.
Na prijelazu zdjelice u kralježnicu.
To je zadnji lumbalni kralježak i naš centar gravitacije u uspravnom položaju.
I upravo zato on često prvi strada.

Uzroci mogu biti različiti, ali da bi se stanje na tom segmentu smirilo,potrebno je da se cijeli sustav ponovno uključi u pokret.

Kukovi i zdjelica moraju postati mobilniji.
Torakalna kralježnica mora se ponovno kretati.
Kralježnica mora raditi kao ono što jest jedan veliki, povezani zglob koji se savija, rotira i prilagođava.

Zato prvi korak nije stabilizacija kroz teške treninge i stalno „čuvanje“ leđa,nego upravo suprotno:
opuštanje, disanje, segmentacija kralježnice, mobilnost i pokretljivost.

Tijelo se prvo mora osjećati sigurno.
Izaći iz obrambenog spazma.
Ponovno dopustiti pokret.

Manualna terapija tu ima važnu ulogu.
Ona pomaže smanjiti trenutnu bol, opustiti napetosti i izvući tijelo iz bolnog kruga.

A onda zajedno tražimo uzrok i biramo pristup koji ima smisla baš za tebe.

Jer nije poanta izbjegavati saginjanje i rotaciju.
To je nemoguće.
I nije zdravo.
Sve što želimo da se oporavi treba protok, krv, cirkulaciju i pokret.
Bez pokreta nema prehrane tkiva.
Bez pokreta nema oporavka.

Cilj nije krutost.
Cilj je da se tijelo ponovno sigurno i slobodno kreće, jer ako pogledamo i emocionalno tu je naša baza, naša stabilnost, naš korjen i uzemljenje koje treba biti stabilno i čvrsto, a ne mobilno.

Kako god sagledali tijelo taj dio treba podršku i zato mi se slobodno javi 🤲

14/01/2026

Baš mi je jučer došla klijentica s pričom koju sve češće čujem.
“Stalno osjećam bol i zategnutost u donjem dijelu leđa. Pogotovo nakon težih treninga, kao da mi nešto stegne cijeli taj dio.”

Kako smo nastavile pričati, pitala sam je za žensko zdravlje.
Ima PCOS, obilne menstruacije i cikluse koji su joj često iscrpljujući.
To mi je dalo dodatno jasnoću problemu.

Nije sve samo u mišićima i pokretu.
Ponekad napetost dolazi iznutra.
Kod takvih stanja, zdjelično dno je često jako napeto kao da se cijela unutrašnjost drži stisnuto.

A kad znaš da se maternica svojim glavnim ligamentom hvata direktno za sakrum, postaje ti jasno zašto se ta unutarnja napetost osjeća kao bol u donjem dijelu leđa.

Zamisli to ovako, maternica tijekom menstruacije traži prostor.
Ali kad je zdjelica kruta, kad mišići dna zdjelice ne dopuštaju pokret, maternica se ne može slobodno uzdignuti, ne može “disati”,a treba joj tada prostora.

I tada pritisak ide straga, prema kostima.
Rezultat? Bol. Težina. Napetost koja ne popušta.
A to nije sve.
Isto se događa i kod ljudi koji pate od problema s crijevima, nadutost, loša probava, peristaltika koja ne radi…
Sve to stvara dodatnu napetost u trbuhu.
I to se fascijalno širi.

Tijelo je povezano i ništa ne postoji izolirano.

Nije uvijek potrebno tražiti “oštećenje kralježnice” da bismo razumjeli što se događa.

Ponekad je dovoljno slušati tijelo.
Pod stručnom rukom, sve te napetosti mogu se osjetiti u dubini, ispod simptoma.
I mogu se tretirati.
Otpustiti.
Tako da tvoje tijelo opet dobije prostor i ti osjetiš olakšanje.

Ako se prepoznaješ u ovoj priči i imaš neka stanja poput IBSa, Ulceroznog kolitisa, Crohnove bolesti, endometrioze, PCOSa, mioma isl razmisli.

Ako imaš osjećaj da te nešto iznutra vuče, pritišće ili ti donji dio leđa ne popušta, znaš gdje sam.

Napetost otklanjamo bez forsiranja, na nježan, stručan pristup. 😊

12/01/2026

Kako biti prisutan kao terapeut

Prisutnost je ključ.
Bez prisutnosti, učinkovita terapija je narušena.

S prisutnošću, prirodna sposobnost za iscjeljenje počinje se oslobađati upravo u tom odnosu između terapeuta i klijenta, u povjerenju.

Znaš onaj osjećaj kad negdje dođeš i netko te samo „odradi“?
Vjeruj mi na sebi sam probala kroz edukacije i terapije jako puno terapeuta.
To se osjeti.
Tu nema prisutnosti.
Odeš, platiš i ne vratiš se.

Ali iskustvo da smo viđeni, doživljeni, shvaćeni i lišeni ega to aktivira osjećaj sigurnosti.
Sigurnost jača terapeutski odnos i omogućuje stvarno uključivanje u terapijski proces.
Jer nema oporavka ako ti klijent ne dopusti.
Vjeruj mi, sve ovisi o tome kako se odnosiš prema klijentu, kako se razvija vaš odnos
i koliko si prisutan.

Tu se otvara taj prostor.
Taj portal.
Ta veza, ta konekcija, nazovi to kako hoćeš.

U tom prostoru budi se osjećaj povezanosti s terapeutom, sa sobom i s tijelom.
Na način koji malo koje drugo ljudsko iskustvo pruža.
I upravo ta prisutnost radi promjenu.

Za mene to znači unositi cijelu sebe u terapiju.
Biti prisutna na više razina emocionalnoj, kognitivnoj i duhovnoj.

To znači prvotno biti centriran u sebi.
Biti duboko u trenutku.
To su vještine koje se mogu učiti i primjenjivati u svakodnevnom životu
(o tome lijepo govori Eckhart Tolle), ali ono što u terapiji čini stvarnu razliku je namjera.

Namjera da budeš tu.
Karikiram, ali ako opuštaš iliopsoas imaj tu namjeru, ako opuštaš fasciju opusti je s namjerom.

Bez gledanja s visoka.
Bez ega.
S razumijevanjem situacije druge osobe.

Pod tobom je osoba u boli, čovjek, ne siromašna i neugledna žena ili bogata ušminkana gospođa, mršava bakica ili debela studentica.
Budi podrška, a ne netko tko „popravlja“.

I tu dolazimo do intimnosti.
Intimnost budi sigurnost.

Sigurnost smiruje živčani sustav i tu se događa ona bitna, duboka promjena koja ostaje nakon terapije, jer ti je osoba dopustila.

Uvijek pamtimo kako smo se osjećali negdje, ne što je netko radio ili pričao.

Želiš li naučiti moj način rada i zanima te više ovakvih postova kako postati drugačiji terapeut ostavi mi komentar.

🤲

11/01/2026

Olakšanje od boli često dolazi brzo.
Kombinacija terapija koju koristim vrlo je učinkovita u smanjenju boli i napetosti.

No trajna promjena zahtijeva kontinuitet.

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam je:
„Koliko mi treba terapija da se stanje trajno popravi?“
ili
„Moram li ponovno dolaziti ako mi je sada bolje?“

Važno je razumjeti sljedeće:
bol s kojom dolaziš nije nastala preko noći i ne može se trajno ukloniti jednim dolaskom.

Olakšanje koje osjetiš nakon terapije je važan i nužan prvi korak.
Ali dugoročna promjena traži vrijeme, ponavljanje i integraciju.

Tijelo funkcionira po principu učenja.
Kao kod savladavanja čučnja, plivanja kraula ili bilo koje nove motoričke vještine.
Možda tehniku brzo razumiješ, ali da bi je tijelo automatski koristilo u svakodnevnom pokretu, potreban je proces.

U taj proces je uključen i živčani sustav.
On mora dobiti dovoljno ponavljanja da prepozna pokret kao siguran i bezbolan.

Zato je početna faza rada intenzivnija.
Postoji više korekcija, više svjesnog usmjeravanja i više rada na obrascima.

S vremenom se sve to integrira i prelazi u spontani pokret
često kroz najosnovnije aktivnosti, poput hoda, koji nam je svima prirodan i dostupan.

Trajna promjena ne znači brzo uklanjanje simptoma.

Ona znači promjenu odnosa između tebe i tvog tijela.
Tijelo se uči da je sigurno, da ima podršku i da više ne mora reagirati kroz bol kao oblik zaštite.

Zbog toga terapije nisu važne samo u fazi boli.

One su alat za održavanje zdravog, funkcionalnog tijela.
Auto redovito ide na servis.
Zube pereš svaki dan.
Lice njeguješ svakodnevno.

Na isti način i tijelo traži određeni kontinuitet osobito u početnoj fazi oporavka.

Kasnije je, u većini slučajeva, sasvim dovoljno doći jednom mjesečno ili svaka dva mjeseca,
kako bi se održalo ono što je već postignuto.

To nije znak nazadovanja.
To je odgovoran odnos prema vlastitom zdravlju.

I sama to prakticiram.
Redovito idem na terapije kod kolegica, jer iako sam zdravstveni radnik, radim fizički zahtjevan posao i jednako trebam održavanje kao i svi ostali.

Nadam se da ti je ovo razjasnilo dileme oko kontinuiteta terapija
i pomoglo da razumiješ zašto je proces važan ne samo rezultat.
🤲

07/01/2026

Danas su operacije i zahvati na kralježnici puno češći nego prije.
Lakši.
Brži.

Postoje razne opcije, ozon, matične stanice, epiduralna steroidna injekcija i mogu ti reći da je većini ljudi nakon toga stvarno lakše.

Moja mama je išla na ozon pred 6 godina i bilo joj je super, dok nije opet nešto zeznula i sad je isla na ESI i evo igra se s Oliverom u snijegu.
Tata od prijateljice je u 65toj operirao kralježnicu, nije mogao na noge, sad opet vozi auto i ide na kavu s prijateljima.
Alex se vratio trekingu i bicikliranju i to po opasnim terenima i dugim teškim stazama.

Operacija danas ne znači nužno veliki ožiljak preko leđa niti scenarije kojih se ljudi najviše boje.
Paraliza, kolica isl..
Metode su napredovale, a oporavak izgleda potpuno drugačije nego nekad.
Većinom odmah ideš doma i olakšanje je skoro trenutno.

Imam puno klijenata koji su mi dolazili mjesecima i kad vidim da ne ide ja ću prva potaknuti da se nešto napravi.
Bilo im je bolje, ali oštećenje je jednostavno bilo preveliko, upala prejaka.

Ti isti ljudi danas se ponovno bave aktivnostima koje vole.
Voze bicikle.
Trče 100 km Istre.
Voze skejt.
Skaču na koncertima.
Rade u vrtu.
Vježbaju u teretani.
Hodaju i planinare bez straha.

I sad se možda pitaš kako ti ja tu mogu pomoći?

Nakon operacije potrebno je vratiti tonus, biomehaniku i ravnotežu živčanog sustava.
Važno je razumjeti zašto je do oštećenja uopće došlo i ukloniti uzrok, a ne samo posljedicu.

Tijelo je zbog dugotrajne boli i samog zahvata prošlo stresno razdoblje.
Potrebno ga je vratiti u homeostazu i ponovno naučiti da je pokret sada siguran, bezbolan i dozvoljen.

Manualna terapija je tu izvrsna opcija.

Ona oslobađa fasciju, a radom na ožiljcima, ako ih ima, smanjujemo priraslice koje mogu ograničavati pokret i stvarati nove kompenzacije.

Mama, Boro, Fran, Alex i ostali dođu na održavanje i povremeno opuštanje ako ih nešto boli i to je to..

Ako trebaš moje mišljenje, terapiju ili savjet kako dalje, slobodno mi se javi.

Rado ću pogledati tvoju situaciju i vidjeti kako ti mogu pomoći.

Tvoje tijelo ima puno veći kapacitet oporavka nego što misliš samo mu treba pravi pristup i malo podrške.🤲

04/01/2026

Tinitus je dosadan, nametljiv i ne pušta te na miru.
Često mi klijenti dolaze s pitanjima ako se tu može nešto napraviti.
Može.

U većini slučajeva je patološki sve u redu i svi nalazi su dobri, ali ono što fali je pogled na napetost vrata i čeljusti i stanje živčanog sustava.

Tada se u terapiji obično ne zaustavim na uhu.
Zastanem i pogledam malo širu sliku.

Jer tinitus vrlo često nije problem sluha, nego znak da je tijelo već neko vrijeme u stanju pojačane budnosti.
Kao da nikada nije dobilo jasnu poruku da je sigurno.
I da može stati.

Kada smo dugo pod stresom, razina kortizola ostaje visoka.
Mozak tada postaje osjetljiviji, a auditivni centri mogu biti preopterećeni.
Zvuk koji čujemo nije nužno „kvar“, nego pojačan signal sustava koji je stalno uključen.

Kod nekih ljudi živčani sustav ostaje zaglavljen u „ON“ položaju.
Tada se mogu pojaviti sitni, ali uporni mišićni spazmi u srednjem uhu.
Kod drugih se tinitus javlja u ritmu pulsa kao odraz tijela koje je dugo u fight-or-flight modu, s povišenim unutarnjim pritiskom.

Velika napetost u mišićima oko glave i vrata tako može izazivati ne klasični tinitus već osoba čuje strujenje krvi iz vene koja prolazi pored zvukovoda, pa je to osim šuma kao da sluša stalno pulsiranje i šum krvi.

Postoji i tinitus koji se mijenja s pokretom vrata, čeljusti ili disanja. Tada tu tijelo često priča o nakupljenoj napetosti i o iskustvima koja nisu do kraja otpuštena, o brigama, stezanjima, grču isl.

Često tu vidim da se forsira povratak u neke aktivnosti poput teškog dizanja utega koji u ovom slučaju ne pomaže.

Važno je reći da tinitus može imati i medicinsku pozadinu i uvijek je važno to prvo provjeriti.
Ali vrlo često on je i poziv na regulaciju, na usporavanje i na vraćanje osjećaja sigurnosti u tijelo.

Jer kad se živčani sustav smiri,
i zvukovi ponekad postanu tiši.

Ako ovo rezonira s tobom, možda nije pitanje kako „utišati uši“, nego kako tijelu ponovno pokazati da je sigurno.

Imaš li pitanja o svom šumu i želiš li raditi na njemu, javi mi se.🤲

02/01/2026

Napokon si trudna, ali evo nije prošlo ni dva mjeseca već te uhvatio ishijas.
Problem je što jedino šta možeš je popiti paracetamol, a to ne pomaže..
Strah te to sve istezati jer nisi sigurna, ne znaš s čime namazati i da li uopće mazati i šta ako naškodiš bebi?

I sigurno se pitaš pa kako me sad uhvatilo? Je li to hernija? Je li nešto ozbiljno s kralježnicom?

Uz laganu manualnu terapiju, koja se radi preko odjeće i nema grubih pokreta smirujem tvoje stanje.
Omekšavam mišiće zdjeličnog dna i kompletnog zdjeličnog i trbušnog dijela.

Ali kod rješavanja trudničkih bolova, gotovo uvijek krenem od iste stvari, smirivanja straha.
Jer kao i kod bolova u rukama u trudnoći, bol ne znači automatski oštećenje kralježnice.

Tijelo se u trudnoći intenzivno mijenja.
Hormon relaksin opušta strukture u cijelom tijelu, pripremajući ga za porod.
Težina se postupno povećava pa se mijenja postura, hod i način na koji tijelo prenosi težinu.
Zdjelica više nije u istom odnosu kao prije, a položaj bebe, posebno ako je nisko dodatno pojačava pritisak.
Disanje se mijenja.
Korak postaje drugačiji.
Tijelo se prilagođava, ali ponekad uz bol.

Zato se kod ishijasa u trudnoći ne pitamo samo gdje boli, nego kako tijelo nosi promjenu.

Nježnim opuštanjem preko odjeće, bebi se daje više prostora, a majci se tijelo vraća u bolju posturu.
Kada se pritisak smanji, bol se smanjuje.

Ako je prije trudnoće postojalo oštećenje kralježnice, simptomi ishijasa mogu se pojaviti ranije i izraženije. Ali i tada tijelo se može podržati, bez brige.

Bol u trudnoći nije nešto što treba izdržavati, zato nemoj čekati da se živac upali i da ti bol ide niz nogu.

Postoje načini da se tijelo rastereti, umiri i vrati u ravnotežu nježno, sigurno i stručno i nije opasno, vjeruj mi radim s puno trudnica u svim fazama trudnoće.

Ako osjećaš da tvoje tijelo traži podršku, javi se.
📞 095 835 6588
📧 zana.kadric@gmail.com

Žana Physio - Tvoj partner za oporavak

21/01/2026

20/01/2026

19/01/2026

17/01/2026

16/01/2026

14/01/2026

12/01/2026

11/01/2026

07/01/2026

04/01/2026

02/01/2026

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category