Žana Physio - Tvoj partner za oporavak

10/04/2026

09/04/2026

Zbog puno vaših upita i moje nemogućnosti da vam dam termine prije kraja 6. mjeseca odlučila sam napraviti jednu radnu subotu.

To će biti 18.4.
Piši u kalendar!

Zato svi vi koji ne stižete, putujete iz daleka ili se jednostavno nismo uspjeli uhvatiti, sad je vrijeme.

Tu sam za sve smetnje i bolove.
Od sportskih do onih dubljih, emocionalnih koje često ostanu zapisane u tijelu.
Možda te muči išijas.
Trnci u ruci.
Glavobolja ili vrtoglavica.

Možda te sram inkontinencije pa to guraš sa strane, ali znaš da želiš početi raditi na zdjeličnom dnu.

Primam i starije jer im nakon terapije bude lakše tijelo se opusti, prodiše, bolovi se smanje i pokret postane slobodniji.

Primam i klince, njihove posturalne probleme i sportske ozljede.

A ako si mama nakon poroda i želiš da ti netko pogleda dijastazu, zdjelično dno i vrati tijelo u balans, tu sam.

Ovo je trenutno jedina subota koju imam na raspolaganju.

Ako već neko vrijeme razmišljaš da se javiš, Univerzum ti daje signal — ovo taj trenutak.

Prijave kreću sad.

3, 2, 1 👇

☎️ 0958356588
📬 zana.kadric@gmail.com

08/04/2026

Što je to danas ženstvenost?
Je li to novi filer, botox u čelu ili nova torbica?
Novi nokti vrišteće boje ili platinasto plava kosa?
Ili je nešto puno tiše… dublje… tvoje?
Ženska energija je lepršava, poletna, šarena, kreativna i nježna.
Muška je stabilna, čvrsta, usmjerena i nosi velike odluke.
I obje su nam potrebne.

Ali danas…
tempo života nas često odvede u samo jednu stranu.
U onu koja mora.
Koja organizira.
Koja drži sve na okupu.
Koja ne staje.
I to vidam svaki dan.

I malo po malo, bez da primijetiš,
ugasila si svoju mekoću.
Svoju kreativnost.
Svoju nježnost.
A upalila razne bolove.

Izvana može biti sve lijepo složeno.
Kosa, nokti, odjeća.
Ali tijelo ne gleda to.
Tijelo osjeća.
Osjeća kada nema prostora za tebe.
Kada nema mjesta za tvoju kreaciju.
Kada ideje ostaju negdje duboko, neizražene.
I tada počne pričati…
kroz zdjelicu.
kroz maternicu.
kroz jajnike.

Koliko si p**a samo nastavila dalje,
bez da si zastala?

Koliko žena je stvarno uživalo u trudnoći…
a koliko nas je radilo do zadnjeg dana?

Trudnoća je proces prepuštanja.
Ne kontrole, nego povjerenja.
U tijelo.
U život.
I ako to ne proživiš, nije izgubljeno…
ali traži da se jednom vratiš sebi.
Nježnije. Sporije.

Na zapadu se perimenopauza i menopauza ne gledaju kao bolest i nešto što treba “preživjeti”.
To je faza usporavanja.
Faza mudrosti.
Faza povratka sebi.

I sada te pitam…
Kada si nježna prema drugima, jesi li nježna prema sebi?
Daješ li sebi pažnju?
Vrijeme?
Prostor?

Ili si stalno u pokretu, u rasporedu, u “još samo ovo”?

Puno nas je zapelo u toj ulozi koja nije naša priroda.
I tek kada staneš…
počneš osjećati.
Sebe.
Svoje tijelo.
Svoje srce.
Svoju zdjelicu.

U zadnje vrijeme ovo je tema kojoj se stalno vraćam.
I svaki put joj se vratim malo drugačija.
Malo nježnija.
Možda je to i tvoj poziv.
Da usporiš.
Da uzmeš vrijeme za sebe.
Da napraviš nešto bez cilja.
Bez plana.

Možda čak i vjenčić od cvijeća.🌸

Samo za sebe 🤍

07/04/2026

Barem svaka treća žena javlja mi se s problemom inkontinencije.
Da ponovim, to je svako nevoljno curenje, nemogućnost zaustavljanja mokrenja, kapljanje nakon mokrenja i sve one male sitnice koje misliš da se ne ubrajaju u to.

Moram te razočarati, ubrajaju se.

To je inkontinencija.
I ne, to nije samo stara nona s pelenama, to su i mlade žene.

Priče su svakakve.
Ne možeš dugo hodati.
Ne možeš skakati.
Ne možeš potrčati.
Kišeš i upiškiš se itd.
I sram te.

Ali kada dođe vrijeme da trebaš nešto poduzeti za sebe, tu se priča mijenja.
“Ma nije to toliko strašno.”
“Proći će.”
“Sjest ću opet na onu ginekološku stolicu.”
“Nemam vremena.”

Lakše je to nego svaki dan odvojiti 10 minuta i stvarno raditi na svom zdjeličnom dnu.
Jer dok ne vratiš funkciju u to područje svijesno nema pomaka.

Baš zbog toga i zbog svih vaših upita napravila sam radionicu.
Za tebe.
Za ovaj problem.

Dobit ćeš vježbe koje možeš raditi kod kuće.
Ali ono što me iskreno žalosti je kada dođeš i misliš da će jedna ili dvije manualne terapije riješiti sve.
Neće.
A za vježbe nemaš vremena.
Iako svi imamo vremena za ono što nam je prioritet, to se zna.
Svi imamo djecu, obitelj, posao, dječje aktivnosti, zadaće..

Ako pogledamo dublje, inkontinencija često nosi priču nedostatka podrške.
Ali ne tuđe, tvoje.
Nitko ne može vježbati umjesto tebe.
Nitko ne može biti podrška ako ti nisi sama sebi.

Zato, nemoj odustajati od sebe.
Dođi 18.4. na radionicu.

Saznaj zašto se to događa baš tebi.
Dobit ćeš skriptu s vježbama, rekvizite za rad i tinkturu koja će ti pomoći da omekšaš i osvijestiš svoje zdjelično dno.

I ne brini, nećemo se fotografirati niti će itko znati zašto si došla.
Podrži sebe i dođi.
Radionicu neću ponavljati, jer spremam neke druge projekte pa iskoristi moje iskustvo i znanje.

Sve informacije su na pin postu na profilu.🤲

06/04/2026

Kada pomisliš na zdravlje crijeva, vjerojatno pomisliš na prehranu, jelda?
Fali mi vlakana, pijem malo vode..

To je važno, ali nije cijela priča i većinom nije problem u hrani.
Jer da bi tvoje tijelo izbacilo otpad, nije dovoljna samo dobra hrana.

Potrebno je da se tvoji mišići znaju opustiti.
Moraju se opustiti da bi pražnjenje bilo lako, brzo i potpuno, a ako ne puste, tijelo ti to jasno pokazuje:
🚽dugo sjediš na wc-u
🚽mučiš se s izbacivanjem
🚽imaš osjećaj da se ne isprazniš do kraja
🚽pojavljuju se hemoroidi

I tu već ulazimo dublje, jer crijeva nisu samo probava.
To je tvoj živčani sustav i tvoje emocije.
Tvoja zdjelica i trbuh kojeg ne čine samo skupina mišića i hrpa crijeva.

Danas znamo da je disbalans u crijevima povezan s:
– nadutošću i pritiskom u trbuhu
– kroničnim umorom
– anksioznošću
– hormonskim disbalansom
– bolovima u donjem dijelu leđa
– autoimunim i upalnim stanjima

👉 napet trbuh često znači i napeto zdjelično dno.

A kada nema opuštanja nema ni pravilne funkcije.

Zato rad na crijevima nije samo prehrana.
To je prvenstveno disanje, rad na zdjeličnoj dijafragmi, regulaciji živčanog sustava i učenje kako otpustiti.

Tanko crijevo je povezano s srcem i odlučuje što ćeš to otpustiti i probaviti a što poslati dalje, a na emocionalnoj razini odlučivanje što ti je a što to nije za mene, pa je dizbalans tu nadutost i loše pražnjenje.
Debelo crijevo eliminira i otpušta, o tu se događa to naše puštanje kontrole i puštanje nekih stvari iz prošlosti.

Jer tvoje tijelo ne traži više kontrole ili više salate .

Upitaj se što to zadržavam i ne mogu otpustiti toliko da mi napinje trbuh i zdjelicu i uništava zdravlje.
Što to stišćem i držim?

Rad na zdjeličnoj dijafragmi, opuštanju zdjeličnog dna, disanju i radu na crijevima su dio manualne terapije koja će ti pomoći u tvojem problemu, a o svemu ostalome što te muči možemo kada dođeš, ja sam tu 🤲

Javi se za svoj termin.

02/04/2026

Znaš ono kada te nešto boli pa pomisliš da će istezanje biti dobra opcija?
Upišeš yogu ili se doma istežeš i sutradan ti je još gore?

Živac nije mišić i ne možeš ga isto tretirati.
Mišić voli istezanje, a živac voli klizanje i rasterećenje.

I zato je ključno pitanje za tebe, znaš li što te zapravo boli i od kuda dolazi ta smetnja?

Ako živac previše istežeš, dodatno ga iritiraš.
Živčano tkivo ne podnosi dugotrajno naprezanje i kompresiju na isti način kao mišić.
Ono treba prostor, dobru prokrvljenost i slobodno klizanje kroz okolna tkiva.
Zato svaku strukturu trebaš tretirati onako kako joj odgovara.

Živac traži klizanje i odmor.
Mišić traži istezanje i pokret, možda rolanje i masažu lopticom, no moraš znati da ne “pogodiš” živac lopticom jer onda će ti biti jopš gore.

Često je prisutna i mehanička osjetljivost živca, što znači da reagira na pokret, položaj i pritisak, negdje boli, negdje ne.

Zato je važno dozirati opterećenje i raditi specifične “nerve gliding” tehnike, a ne klasično istezanje ako je živac u pitanju.

Bez obzira radi li se o ruci, nozi ili lopatici, važno je znati razlikovati je li bol živčana ili mišićna i zašto je nastala, pa ćeš prema tome znati odabrati istezati ili ne i u kojoj mjeri.

Ako se vrtiš u krug i ne znaš koji su tvoji sljedeći koraci javi se, kroz laganu manualnu terapiju opustiti ćemo napeti mišić ili odblokirati živac.

Napravit ćemo plan koji ima smisla za tvoje tijelo bez da pogoršaš svoje stanje.🤲

31/03/2026

Morala si biti jaka?
Očvrsnuti?
Držati sve na okupu, sebe utišati?

U životu koji je od tebe tražio da preuzmeš, izdržiš, kontroliraš , naučila si funkcionirati , ali ono što uistinu osjećaš… ostalo je tiho i pospremljeno negdje duboko u tijelu, u crijevima koja to nisu stigla probaviti.

Kod žena s endometriozom to često vidim.
Tijelo koje je dugo bilo u stanju napetosti.
Tijelo koje drži. Kontrolira. Ne pušta.
Jer nije bilo sigurno.

Ovaj obrazac često ide kroz žensku liniju.
Gdje se radost, kreativnost i sloboda zamijene dužnošću.
Gdje unutarnji glas kaže:
“Budi jaka.”
“Nastavi dalje.”
“Nemoj otežavati.”

S vremenom tijelo to počne govoriti umjesto nas.
Kroz bol.
Kroz zatezanje.
Kroz unutarnji pritisak koji nema kamo otići.
Kod nekih se to pretvara u frustraciju.
Kod drugih ostaje duboko potisnuto.
Ali u oba slučaja živi u tijelu.

Iscjeljenje ne počinje silom.
Ne počinje kontrolom.

Počinje nježno.
Kroz primjećivanje.
Kroz dopuštanje i disanje.

Kroz omekšavanje načina na koji razgovaraš sama sa sobom.
Kroz sigurnost da možeš osjetiti bez da moraš sve držati.
Ne možemo promijeniti ono što je bilo.
Ali možemo početi razumjeti.

I tu, u tom razumijevanju, tijelo polako počinje puštati.
Ako osjećaš da si umorna od toga da stalno moraš biti jaka, možda je vrijeme da tijelo nauči nešto drugačije.

A ja sam ovdje da omekšam tvoj ženski centar kroz rad na zdjeličnoj dijafragmi, maternici i crijevima kroz lagan i nježan pristup koji je mnogima olakšao bolove.

Ako se prepoznaješ, tu sam 🤲🌸

27/03/2026

Inkontinencija je manjak podrške.
Možemo to gledati iz kuta mišića gdje mišići zdjeličnog dna ne rade svoj posao i ne daju mjehuru podršku.

Možemo to gledati i iz kuta tradicionalne medicine gdje inkontinencija također znači manjak podrške i previše stresa u tijelu.

Iz kojeg god kuta pogledamo, istina je ista.
Tijelu nedostaje podrška.

Podrška ženi koja se bori s neželjenim curenjem ili kapanjem mokraće je nužna.
Ženi koja ne može skakati, trčati ili hodati bez razmišljanja.

Ta podrška treba doći i izvana od okoline, od partnera, posebno u postpartum periodu.
Ali i u menopauzi, kada se tijelo mijenja i kada se žena ponekad jednostavno više ne snađe u tom novom osjećaju sebe.

Bez obzira u kojim godinama se to dogodi, važno je da žena zna jedno:
Mora sama sebi postati podrška.

To znači suočiti se s problemom,zatražiti pomoć
i odlučiti da će odvojiti vrijeme za sebe.

Vrijeme u kojem će raditi na svom tijelu kroz vježbe koje vraćaju funkciju, ali i kroz svjesnost o tome što ju je dovelo do tog stanja.

To je onaj trenutak kada staneš i kažeš:
“Ok, ajmo se sada podržati. Bit će bolje.”

Maknuti sram koji to prati i priznati sebi da je svako neželjeno curenje inkontinencija već je pola posla.

Ako osjećaš da ti treba podrška u tom procesu, pridruži nam se na radionici.

Za sve informacije javi mi se ostala su još dva mjesta,
a detalji se nalaze u pinned postu na profilu.❤️🤲

25/03/2026

Bol u peti koja ne prolazi? Možda nije samo fascija.

Većina ljudi kad osjeti bol u peti odmah pomisli da je to plantarni fascitis ili petni trn.
I često tu priča stane, jer se krene u jednu obradi i proces koja u ovom slučaju ne daje rezultate i olakšanje.

Ali postoji još jedan razlog koji se jako često zanemari a to je uklještenje Baxterovog živca.
To je mali živac koji prolazi s unutarnje strane pete
i inervira mišiće i dio tkiva stopala.
Kada se nađe pod pritiskom bilo zbog napete fascije, mišića, ožiljaka ili promjene biomehanike ili pretvrde i nestabilne obuće počinje slati signale.

I ta bol nije uvijek klasična.
Možeš osjetiti:
– duboku bol u peti
– peckanje ili žarenje
– bol koja ne popušta razgibavanjem
– nelagodu koja se širi prema unutarnjoj strani stopala
– osjećaj da nešto “nije u redu”, ali nnikako da to lociraš.

I onda kreneš istezati, rolati, raditi vježbe, ali bol ostaje.
Zašto?
Jer nije problem samo u tkivu.
Problem je i u živcu.

Živac ne voli pritisak.
Ne voli konstantnu napetost.
Ne voli forsiranje.

Ono što mu treba je prostor i lijepo klizanje i funkcija mišića stopala kao i njihova dobra komunikacija s ostatkom tijela, što znači da naši mišići na stopalu moraju dobro funkcionirati.

Od pomoći ovdje može biti samomasaža tabana malom lopticom, oslobađanje i istezanje lista kao i cijelog stražnjeg dijela noge jer ipak treba sljediti logiku da je taj živac došao iz kralježnice pa opuštanje cijele njegove p**anje i poboljšanje protočnosti daje olakšanje.

Zato rješenje nije samo jačanje ili istezanje nego treba razumjeti što se stvarno događa, da li je osoba sportaš ili se to desilo zbog loše obuće isl.

Ako trebaš drugaciji pristup, javi se 🤲

23/03/2026

Glavobolje, vrtoglavice, omaglice i osjećaj nestabilnosti često su prvi znak da je tijelu previše.

Previše obaveza.
Previše odgovornosti.
Previše zadataka koji stvaraju stalnu psihičku napetost.

Kada živčani sustav dulje vrijeme ostaje u stanju pripravnosti, on pokušava zaštititi organizam.

A jedan od načina zaštite je usporavanje.
Nekad kroz umor.
Nekad kroz stezanje vrata.
Nekad kroz glavobolju, vrtoglavicu ili migrenu..

To nije slabost.
To je regulacijski mehanizam.

Kronična napetost aktivira mišiće vrata, baze lubanje i čeljusti.
Ti mali, ali izuzetno važni mišići imaju bogatu neurološku povezanost sudjeluju u orijentaciji u prostoru, ravnoteži i prijenosu informacija prema mozgu.

Kada su stalno pod opterećenjem, signal postaje “zamućen”.
Protok kroz meka tkiva se smanjuje i tijelo ulazi u obrambeni obrazac.

Zato rješavanje problema ne počinje samo terapijom.
Počinje svjesnošću.
Smanjenjem tempa.
Postavljanjem granica.

Biranjanjem što je zaista nužno, a što može čekati.
I dopuštanjem tijelu da izađe iz stalne pripravnosti.

Manualnom terapijom radimo na mišićima vrata, glave i baze lubanje kako bismo smanjili napetost i omogućili bolju pokretljivost tkiva.
Time oslobađamo prostor živcima i krvnim žilama, poboljšavamo cirkulaciju i pomažemo živčanom sustavu da reorganizira signal koji šalje.

Ako prepoznaješ da te glavobolja ili vrtoglavica sve češće zaustavljaju, možda to nije slučajno.

Možda je to tijelo koje pokušava reći … uspori.

Tu sam ako osjetiš da je vrijeme da ponovno pronađeš stabilnost. 🤍

20/03/2026

Kroz svakodnevni razgovor sa ženama u boli, stalno čujem isto:
“Nemam vremena za sebe.”

I to traje godinama.

Ali onda, kroz isti taj razgovor, čujem i nešto drugo.
Vrijeme se ipak nekako pronađe…
ako dijete mora na trening,
ako treba pomoći partneru,
ako se pokvari auto,
ako treba otići na depilaciju.

Za sve ima mjesta.
Za sebe, nema.

I tu negdje počinje pucati nešto što se ne vidi odmah.
To stalno neimanje vremena za sebe, uz istovremeni fokus na tuđe potrebe,polako nas iznutra razgrađuje.
Ne odjednom, nego tiho.

Uči i druge da smo uvijek dostupne.
Uvijek spremne.
Uvijek tu.
Samo zovi.

Vrijeme za sebe ne mora biti veliko.
To mogu biti zatvorena vrata sobe.
Tišina u šumi.
Klupica uz more bez ijednog pitanja, bez ijednog zahtjeva.

To je prirodni red stvari da se povučeš, da se vratiš sebi.
I ono što je zanimljivo…
svijet i dalje funkcionira.

I bez tebe na trenutak, sat, dan.

Ako se moraš boriti za svoje vrijeme,
onda to više nije samo pitanje vremena.

To je pitanje odnosa, granica i onoga što si naučila druge da je normalno.

I da te podsjetim- odnosi su uvijek u lumbalnom dijelu, a tvoje neizgovaranje potreba pokaže se kao bol u vratu.

Ako ne naučiš partnera, djecu, okolinu
da tvoje vrijeme postoji tijelo će to napraviti umjesto tebe.

Kroz umor.
Kroz bol.
Kroz bolest.

A bolesna žena… ne može biti tu ni za koga.

Možda pravo pitanje nije:
“Zašto nemam vremena?”

Nego:

“Zašto ga uvijek dajem svima osim sebi?”

Razmisli u sebi..🤲

16/03/2026

18.4. organiziram još jednu radionicu, ali ovoga p**a za sve žene koje se bore s neželjenim curenjem i nemogućnosti zadržavanja mokraće, jer bez obzira koliko malo ne drži sve se to smatra inkontinencijom i smanjuje ti kvalitetu života.

Sve informacije su u videu.

🗓️18.4.
⏳10-14
💶160

Biti će malo i intimno 🤲🌸
Ostalo je još par mjesta - javi se .