22/03/2026
Strah se pojavio puno prije nego što sam napravila bilo kakvu promjenu. Pojavio se u isto vrijeme kao i želja, pomisao da želim promjenu.
Sjećam se tog perioda. Znala sam da ne želim još 20 godina sjediti za mikroskopom. To jednostavno nisam bila ja.
Ali nisam znala kamo krenuti. I iskreno, bilo me strah. Jako.
Što ako pogriješim.
Što ako odustanem.
Što ako izgubim sigurnost koju imam...
I dugo sam mislila da trebam doći do točke
gdje me više neće biti strah. Ali taj trenutak nije dolazio.
Samo sam u jednom trenutku počela raditi male korake unatoč njemu.
I danas, kad gledam unatrag, nije to bio jedan veliki skok. Bile su to stepenice. Jedna po jedna.
Nisam vidjela cijeli put, ali sam vidjela sljedeći korak. I to je bilo dovoljno.
Strah je i danas ponekad tu, ali ne odlučuje umjesto mene.
Hrabrost ne znači da straha nema nego da se krećeš bez obzira što je tu.