Pravo ja, centar za osobni rast i razvoj

15/08/2025

Često pomislim, sve što je lijepo, kratko traje. Tako i sada, na kraju godišnjeg odmora. No, je li to uistinu tako? U danima odmora uspjela sam zastati, gledati u more i nebo, čitati i biti prisutna. Posebno me zaokupila Yalomova knjiga Gledanje u sunce i Nietzscheov izazov: što ako bi naš život, u svakom detalju, morali živjeti iznova, beskonačno p**a? Bismo li tada nešto promijenili?
Upravo me taj misaoni eksperiment natjerao da pogledam izbliza svaki trenutak, svaki izbor, svaku prešućenu želju. Na odmoru je lako zamisliti da bih prihvatila ponavljanje, mirna jutra uz kavu, toplina kože na suncu, sloboda bez rasporeda. Ali što je s običnim danima, pritiscima na poslu, prepunim rasporedom, prometnim gužvama, rokovima i umorom? Yalom podsjeća da svijest o prolaznosti može biti dar, poziv da živimo tako da bismo, kad bi se život ponavljao zauvijek, rekli ‘da’ bez zadrške. To ne znači da bi izbrisali bol ili izbjegli svaku tugu, nego znači oblikovati život u kojem i ti trenuci imaju svoje mjesto i smisao. I zato, dok pijem posljednju kavu ovog odmora, biram ponijeti sa sobom ne samo uspomene nego i odluku: živjeti dane tako da, ako ih iznova proživim milijun p**a, budem mirna sa svojim izborom.

29/06/2025

Četiri godine…jedan put. Bez mape, ali s kompasom. Iako sam nakon 50. godine živjela punim plućima, putovala, išla na koncerte, istraživala svijet zajedno sa suprugom, radila zanimljive stvari koje su me veselile, postojalo je nešto što nisam mogla zavarati. Nešto tiho, ali uporno.
Čežnja za dubljom povezanošću sa sobom. Za odgovorima koje vanjski svijet nije mogao dati. I onda, u jeku pandemije…došao je trenutak kada sam osjetila da je vrijeme. Ne za bijeg, već za povratak. Sebi. Put koji sam tada započela nije bio samo edukacija. Bio je proces. Susret sa sobom, ali i s drugima, onima koji su mi pomogli da postanem ono što danas jesam.
Ovo nije bio samo profesionalni razvoj. Ovo je bio život. Iskren, dubok, izazovan i predivan.
Zahvalna sam svom suprugu Mario Brezičević za svaki trenutak podrške, strpljenja i ljubavi. Bio si moj oslonac i kad sam sumnjala i kada sam mislila da neću moći. Zahvalna sam mojoj seki Sanja Čačija na logističkoj podršci koja mi je jako puno značila. Trosjed uvijek spreman za mene i Lakiju koji me čuva.
I naravno, duboko iz srca hvala mojim kolegama s generacije. Četiri godine zajedno ostavile su neizbrisiv trag. Svi ti susreti, razgovori, dijeljenja, od vas sam učila jednako koliko i od sebe.
Posebna zahvalnost ide i našoj učiteljici Jelena Vrsaljko čvrstoj i nježnoj istovremeno, koja nas je vodila kroz slojevite procese i pokazala kako izgleda terapijski put proživljen sa srcem i znanjem. Hvala ti od srca❤️
Zato danas puna novih iskustava i srcem koje se ne boji dubine, osjećam ponos. I mir. Jer sam poslušala onaj unutarnji glas. Jer sam rekla „da“ kad je bilo lakše reći „kasnije“.
Jer sada hodam putem koji ima smisla. Za mene, za druge, za ono važno. I da, sada ekipa zajedno do CTA❤️

14/06/2025

Zašto terapijski susret traje 50 minuta?

Jer granice stvaraju sigurnost.
Jer kraj je jednako važan kao i početak.
Jer u tom vremenskom okviru raste povjerenje, ritam i prostor za tvoju priču.

U psihoterapiji ništa nije slučajno – pa ni trajanje susreta.
Tih 50 minuta nisu „samo sat“.
To je prostor koji je cijeli tvoj.
I koji počinje i završava na način koji te polako uči:

📍 da su tvoje granice važne,
📍 da smiješ imati svoj prostor,
📍 da ne moraš davati više nego što imaš,
📍 da i završeci mogu biti nježni, a ne bolni.

Terapijski okvir je čvrst – da bi ti unutar njega mogao/mogla biti mekan/a.
I svoj/a.

06/06/2025

Idem prema tome da budem integrativni terapeut.
Jer nijedna priča nije samo „um“ ili samo „emocija“.
Jer svaka trauma ostaje i u tijelu.
Jer naši odnosi oblikuju naš unutarnji svijet.

Posljednjih mjeseci sam učila upravo o tim slojevima:
🌿 trauma i KBT
🌿 partnerski odnosi i sistemska dinamika.

Korak po korak gradim svoj terapeutski identitet.
S dubokim poštovanjem prema svemu što ljudi nose sa sobom.
I s velikom zahvalnošću prema svima koji mi u terapiji daju svoje povjerenje. 💛

20/03/2025

Koliko često sebi dopuštamo da rastemo, mijenjamo se i procvjetamo?
🌱 Možda je vrijeme da pustimo ono što nas koči.
🌸 Možda je vrijeme da posadimo sjeme novih odluka.
☀️ Možda je vrijeme da damo sebi više svjetla.
U psihoterapiji, kao i u proljeću, rast dolazi postepeno. Nekad se ne vidi odmah, ali ispod površine događa se čudo.
Dopusti si buđenje. Procvjetaj u svoju verziju sebe. 🌿🌸

02/03/2025

Postoje trenuci kad pomislimo da nešto više nije za nas. Kad nam tijelo pošalje poruku da je granica dosegnuta, kad um krene slagati scenarije „sigurnijih“ izbora.
Meni se to dogodilo prošle godine, nakon ozljede koljena na skijanju. Prva misao? “To je to. Skijanje je prošlost.”
Već sam zamišljala zimske praznike negdje na toplom, daleko od snijega, bez rizika i mogućih razočaranja. Bila sam uvjerena da sam se pomirila s time. A onda je prošlo ljeto donijelo onu malu iskru, misao da možda ipak mogu. Da barem probam.
I tako sam se ove zime ponovno našla na vrhu Kronplatza. Magla, snijeg, loša vidljivost, baš onaj dan koji bi bio idealan za ostati u sigurnosti planinske kuće, uz topli napitak. Ali srce je znalo ono što um još nije htio priznati, znati dok ne pokušam.
Isto vrijedi i u psihoterapiji. Koliko često sami sebi kažemo „Ovo nije za mene“, „Nema smisla pokušavati“, „Možda je bolje odustati“? Strah nas lako uvjeri da ostanemo tamo gdje je poznato, ali ono što stvarno trebamo često se nalazi upravo s druge strane tog straha.
Ne kažem da je bilo lako. Ali znam da bi bilo teže nositi se s pitanjem: „A što da sam ipak probala?“
Zato, bez obzira na to stojite li pred izazovom u sportu, poslu, odnosima ili osobnom rastu, možda ne morate znati sve odgovore unaprijed. Možda je dovoljno reći: „Idem, pa što bude.“
Jer strah nas može zaustaviti, ali samo ako mu to dopustimo.

14/02/2025

Svake godine na Valentinovo vode se iste rasprave – je li taj dan važan ili potpuno nebitan? Trebamo li ga slaviti ili ignorirati? No, možda je pravo pitanje: što je uopće ljubav i koliko nam je važna da bismo bili sretni? Svaka životna faza donosi svoju definiciju ljubavi. Nekad su to leptirići u trbuhu, onaj osjećaj uzbuđenja i nesanice. Kasnije shvatimo da ljubav nije samo strast, nego i sigurnost, povjerenje, razumijevanje bez riječi.
Ljubav nije idealizirana verzija iz filmova, nije savršen scenarij u kojem se sve odvija po planu. Ljubav je život, onakav kakav jest. To su male stvari koje se ne primijete odmah, ali koje grade sve ono važno.
Ljubav je miris kave koja te čeka ujutro. Ona je ruka koja te dotakne prije spavanja.
Ljubav je pogled koji govori više od riječi.
Ljubav su razgovori koji traju satima i šutnje koje ne traže objašnjenje.
Ljubav je kad te netko podržava u nečemu što svima drugima nema smisla.
Ljubav je kad znaš da nisi sam, čak i u najtišim trenucima.
I možda je upravo u tome njezina najveća vrijednost, ne u jednom danu u godini, ne u velikim gestama, nego u svakodnevnim, sitnim trenucima koji čine život toplijim, ljepšim i smislenijim.
Zato, bez obzira na to slavimo li Valentinovo ili ne, slavimo ljubav, onakvu kakva ona za nas jest. ❤️

04/01/2025

Izvanredno napisano!

Ima jedna istina o ljudima koji dugo trpe. Najednom naglo puknu. Pitaš se što se dogodilo. I zašto ga je slomila jedna sitnica. Ali ta je sitnica došla nakon milijun drugih sitnica. Nepoštivanja. Ignoriranja. Podcjenjivanja. Podmetanja. Omalovažavanja. A sve je kupio u sebe. I nije se ničemu suprotstavljao. Jer je vidio da može podnijeti. Ne samo jedan udarac. Nego deset. Stotinu. Tisuću udaraca od kojih ga je onaj posljednji slomio.

Zapamti jednu stvar. Reci ako ti nešto smeta. Reci na lijepi način. Reci što misliš i osjećaš. A ako se naljute zbog tvoga stava i zbog tvojih osjećaja onda je bolje da ta agonija odmah prestane. Nego da je odgađaš unedogled. Misleći da će se s vremenom sve riješiti. I da će sve doći na svoje. Neće. Jer problem pometen ispod tepiha ne prestaje. I dalje je tu. Ima jedna istina o ljudima koji dugo trpe. Najednom naglo puknu.

- Mario Žuvela

31/12/2024

Kraj godine je prilika da pogledamo unazad, ali ne kako bismo sudili sebi, nego kako bismo prepoznali momente svog rasta, učenja i svoje snage. Svaka emocija, izazov i svaki korak koji ste poduzeli na vlastitom putu važan su dio vašeg procesa.
U transakcijskoj analizi vjerujemo da svaka osoba može rasti, razvijati se i stvarati život koji želi. To nije uvijek lako. Ponekad taj put zahtijeva suočavanje s neugodnim istinama, no upravo tu počinje istinska promjena.
Dok ulazimo u novu godinu, pozivam vas da se podsjetite kako je promjena proces, a ne cilj. Malim koracima, uz strpljenje prema sebi i uz vlastite dozvole možete graditi temelje za ispunjeniji život. Vaša odlučnost i otvorenost za rad na sebi već su veliki uspjeh.
Želim da vam 2025. godina donese jasnoću u mislima, toplinu u odnosima i hrabrost za dalje. Sve što trebate već nosite u sebi. Hvala vam na povjerenju i prilici da budem dio vašeg p**a.

S vjerom u vas,
Tamara

24/12/2024

Blagdani su vrijeme kad zastanemo, osvrnemo se na proteklu godinu i podsjetimo se koliko je važno brinuti o sebi i svojim odnosima. Na vašem hrabrom putovanju prema unutarnjem miru i rastu, iznimno sam zahvalna što ste mi ukazali povjerenje da vas pratim i podržavam.
Božić donosi priliku za nove početke, nježnost prema sebi i snove o budućnosti. Želim da u ovom razdoblju osjetite radost, spokoj i povezanost s onima koje volite – ali i sa sobom.
Neka nova godina bude ispunjena odlukama koje vas podržavaju, trenucima koji vas ispunjavaju i svakodnevnim podsjetnicima da ste vrijedni ljubavi i sreće. Hvala vam što ste dio mog profesionalnog p**a – vaša snaga i ustrajnost čine moj rad posebnim.
Sretan i blagoslovljen Božić vama i vašim obiteljima!

S ljubavlju i zahvalnošću,Tamara

20/12/2024

💔