Savjetovalište za mlade SB

23/09/2022

Upoznajmo i prepoznajmo E-nasilje – program prevencije
elektroničkog nasilja / Intenzivni trening za stručnjake

Predstavnica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko posavske županije, Tamara Brezičević, dipl. soc. radnica iz Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, sudjelovala je na intenzivnom treningu za stručnjake iz područja sigurnosti i zaštite djece i mladih na internetu. Ovaj trening je okupio stručnjake iz različitih područja rada s djecom i mladima, a sudjelovanje na treningu je bilo isključivo po pozivu. Trening je bio organiziran u dva modula. Prvi se održao 21. travnja 2022. god, a drugi 21. rujna 2022. god.
Intenzivni trening je bio namijenjen stručnjacima iz područja socijalne skrbi, odgoja i
obrazovanja, pravosuđa i zdravstva iz 9 županija s područja RH (Osječko-baranjska,
Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska Virovitičko-podravska, Splitsko-
dalmatinska, Primorsko-goranska, Zadarska, Grad Zagreb) s ciljem jačanja njihovih
profesionalnih kompetencija u kreiranju sigurnog online okruženja za djecu i mlade u RH te
prevenciji rizičnih ponašanja djece i mladih na internetu.
Trening je osim teorijskog dijela uključivao i praktični rad uz mentorstvo stručnjaka na području sigurnosti na internetu.

Teme koje su bile obuhvaćene treningom su:

- novi trendovi na području sigurnosti djece na internetu: sexting i online predatori
- digitalna dobrobit djece i mladih i izazovi odrastanja u online okruženju: e-
nasilje/zlostavljanje/uznemiravanje
- programi prevencije e-nasilja i uloga stručnjaka: što trebamo i kako to možemo ostvariti?
- rizici i mogućnosti korištenja društvenih mreža u profesionalnoj praksi, zagovaračke aktivnosti na društvenim mrežama s ciljem prevencije nasilja
- uloga stručnjaka i etika rada u online okruženju i na društvenim mrežama
- izrada programa prevencije e-nasilja u lokalnim zajednicama: procjena kapaciteta, mogućnosti i resursa u lokalnim zajednicama na području prevencije problematične upotrebe interneta
- rad s mentorima ekspertima na području sigurnosti djece na internetu

Trening je organiziran kroz projekt Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u partnerstvu s Domom za odgoj djece i mladeži Zadar i Centrom za pružanje usluga u zajednici Zagreb- Dugave te u suradnji sa Studijskim centrom socijalnog rada, Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Voditelji intenzivnog treninga za stručnjake su bili Tomislav Ramljak (Centar za nestalu i
zlostavljanu djecu), izv.prof.dr.sc. Lucija Vejmelka (Studijski centar socijalnog rada, Pravni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu), Ana Veočić (Centar za nestalu i zlostavljanu djecu) i Martina
Nikolić (Centara za nestalu i zlostavljanu djecu).

Centar za nestalu i zlostavljanu djecu od 2017 godine provodi projekt Upoznajmo i
prepoznajmo E-nasilje – program prevencije elektroničkog nasilja koji je trenutno u fazi III
provedbe. Svrha projektnih aktivnosti je kontinuirano ulaganje u lokalne kapacitete
stručnjaka s krajnjim ciljem dostupnih preventivnih programa koji odgovaraju na potrebe
zajednice uz umrežavanje stručnjaka na području sigurnosti i zaštite na internetu.

Nakon održana oba modula sudionicu su dobili certifikate s osposobljavanja koji su uključivali teme: zagovaračke aktivnosti na društvenim mrežama s ciljem prevencije nasilja, mogućnosti korištenja
društvenih mreža u profesionalnoj praksi, razine prevencije i intervencije u smjeru smanjenja elektroničkog nasilja, izradu programa prevencije u lokalnim zajednicama, pristup orijentiran pojedincu, uloga stručnjaka i etika rada u online okruženju, izazove odrastanja u digitalnom okruženju, sexting i online predatori.

Sudionici treninga su dobili i mogućnost da kao stipendisti sudjeluju u programu cjeloživotnog obrazovanja koji Centar za nestalu i zlostavljanu djecu provodi u suradnji s Pravnim fakultetom Zagreb – „Koristi i rizici modernih tehnologija“. Program usmjeren na senzibiliziranje stručnjaka koji rade sa specifičnim skupinama korisnika o koristima i rizicima modernih tehnologija te proširivanje znanja o odgovornom i sigurnom korištenju modernih tehnologija i digitalnog okruženja u radu sa specifičnim skupinama korisnika. za Nestalu i Zlostavljanu Djecu

Tekst priredila:
Tamara Brezičević, dipl. soc. radnica
Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti
Nastavni zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
A. Cesarca71, Slavonski Brod

05/09/2022

Povratak u školske klupe

Školski praznici su završili i vrijeme je za ponovni povratak u školske klupe. Pred djecom, ali i njihovim roditeljima javljaju se mnogobrojna pitanja vezana uz novu školsku godinu. Roditelji se već unaprijed brinu kako će se djeca nositi sa obvezama, kako će se snaći među vršnjacima te kako će uskladiti sve svoje obveze?
Većina djece će se dobro prilagoditi novim izazovima i zahtjevima koje škola postavlja pred njih. Roditelji svakako trebaju pridonijeti toj prilagodbi jer uspješan početak školske godine će kod djece stvoriti pozitivan stav prema učenju, obvezama, ali i odnosima sa vršnjacima. Sve će to utjecati da dijete stvori sliku o sebi kao uspješnom i prihvaćenom.
Roditelji trebaju razgovarati sa djetetom o školi. Takav pristup daje važnost učenju, ali i odnosu između djece i roditelja. Ukoliko je dijete razočarano i nezadovoljno školom, roditelji bi ga trebali sa razumijevanjem saslušati, provjeriti što se događa te posavjetovati ga kako se treba ponašati. Jako je važan odnos roditelja i učitelja jer samo zajedničkim snagama može doći do pozitivnih rješenja.
Također je jako važno da roditelji razviju realan pogled na djetetove sposobnosti jer nitko ne može baš u svim aktivnostima postizati izvrsne rezultate.
Danas u većini škola prevladava „natjecateljska“ atmosfera u kojoj se djeca stalno uspoređuju s drugima te se od njih traži izvrsnost na svim razinama ( uspjeh, ponašanje, izvan nastavne aktivnosti). Također djeca osjećaju i pritisak vršnjaka da budu kao i ostali, imaju iste mobitele ili da se oblače na određeni način. Sve to može uzrokovat stres kod djece koji kasnije može rezultirati lošim uspjehom ili razvojem nekih mentalnih poremećaja.
Kako bi pomogli da dijete bez prevelikog stresa započne novu školsku godinu prije svega treba sa djecom razgovarati o početku škole i to u pozitivnom svjetlu. Treba ih upozoriti da će imati manje slobodnog vremena, ali i na to da će se svakodnevno družiti sa prijateljima sa kojima će stjecati nova znanja i iskustva.
Nabava školskog pribora i nove odjeće za školu može biti zabavno ukoliko to radite zajedno sa djecom i pri tome razgovarate sa djetetom o tome što ga veseli, a što zabrinjava u vezi povratka u školu.
Jedan od najvažnijih stvari vezanih uz smanjenje stresa za djecu i roditelje je dobra organizacija. Dogovorite zajedno sa djetetom obiteljski raspored, obroke, vrijeme za zadaće i učenje jer će te na taj način i sebi i djetetu smanjiti nepotreban stres. Uvedite određene obiteljske rutine, zajedničke objede, vrijeme za zabavu, vrijeme za učenje i pisanje zadaća. Napravite kalendar obveza i listu zadataka te je stavite na vidljivo mjesto u kući. U kalendar zapišite okvirno što se u koje doba dana treba raditi, a neka dijete u kalendar upisuje datume testova, lektira, ali i nekih drugih, njemu, važnih događaja.
Da bi i roditelji i dijete mogli uspješno izvršavati svoje zadatke jako je važno da dijete ustaje i odlazi spavati u za to predviđeno vrijeme. Prije spavanja dijete treba spremiti knjige za sutrašnji dan i pripremiti potrebnu odjeću. To nikako ne činite umjesto svog djeteta jer je jako važno da dijete ima osjećaj obveze i odgovornosti vezano uz školu.
Da bi dijete izbacilo suvišnu energiju i adekvatno provelo svoje slobodno vrijeme važno je da se uključi i u neku izvannastavnu aktivnost. Može se uključiti u sportsku, glazbenu ili neku sličnu aktivnost i na taj način smanjiti stres te kanalizirati dnevne brige i frustracije na kreativan način. Važno je samo ne opteretiti dijete sa previše aktivnosti jer djetetu mora ostati vremena za igru i druženje s prijateljima što također utječe povoljno na mentalno zdravlje djece.
I za kraj, pažljivo slušajte svoju djecu kad vam pričaju o svojim iskustvima u školi i sa drugom djecom. Ne odobravate nasilno i svadljivo ponašanje. Uputite svoje dijete kako da se ponaša kad je nezadovoljno. Ne grdite i ne posramljujete dijete ako ima nekakvih poteškoća i nikako ga ne uspoređujete sa drugima. Svako dijete je individua za sebe. Pružite vašem djetetu podršku i razumijevanje. Radujete se njegovim uspjesima i pohvalite ga. Pokažite da ste ponosni na njega.
Škola ne smije biti izvor stresa već mjesto koje će omogućiti svakom djetetu da razvije svoj potencijal i izraste u sretnu i zadovoljnu odraslu osobu!

Priredila:
Tamara Brezičević, dipl. soc. radnica
Članak priređen u sklopu Projekta "Prevencija ovisnosti i zaštita mentalnog zdravlja u Brodsko-posavskoj županjiji" pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH
Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti
Nastavni zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
A. Cesarca71, Slavonski Brod

01/09/2022

"Živeći u svijetu u kojem svi nose maske zbog nedostatka vlastitog identiteta, hrabra djevojka susreće se s istinom koja ju oslobađa"

tch?v=ikGVWEvUzNM&list=PL4S7ivb6XDcJNocaYhou-engZLGOrOG2v&index=42

Follow the filmmaker:"Living in a world where everybody wears masks due to lack of self-identity, a brave girl encounters the truth that sets her fr...

24/08/2022

Nedostatak pažnje i hiperaktivnost kod djece

Zadnjih se godina sve češće mnoga djeca opisuju kao „hiperaktivna“ te je taj izraz posto jako popularan. Međutim, nije svako dijete koje je stalno u pokretu i puno energije, brbljavo i znatiželjno, hiperaktivno odnosno nema poremećaj pažnje odnosno ADHD.
ADHD (attention deficit/hiperactivity disorder) je skraćeni naziv za niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Kod hiperaktivnog djeteta uočavamo poteškoće koje se manifestiraju na tri područja: prevelika aktivnost, slaba pažnja i otežano kontroliranje impulsa.
Kod djece sa ovim poremećajem primjećujemo slijedeće problema na područjima hiperaktivnosti: takva djeca se vrpolje, previjaju, tresu rukama ili nogama, često ne mogu mirno sjediti na mjestu ( škola, vrtić), aktivni su u vidu trčanja, penjanja i skakanja u situacijama kad to nije primjereno, teško se mogu mirno i tiho igrati, puno i glasno pričaju, okreću se i vrpolje na stolici, nemirni su, stalno manipuliraju sa različitim predmetima i igračkama, lako se uzbude i često naglo posežu za predmetima.
Kod hiperaktivne djece nepažnju uočavamo kroz pogreške koje radi zbog nemara ili neposvećivanja pažnje detaljima, teško održavaju pažnju u školskim zadatcima ili igri, jako se teško organiziraju za aktivnosti, često gubi stvari kojemu trebaju za ispunjavanje zadaće, vrlo često ne slušaju sugovornika kada im se obraća, ometaju ga podražaji izvana koji obično drugi ne primjećuju, takvo dijete sporije usvaja gradivo i piše zadaće, tako se koncentrira, vrlo često je prilično neorganizirano, ima problema sa završavanjem započetih aktivnosti, ima nedovoljne sposobnosti planiranja, ne pažljivo je i pažnja mu je kratka.
Impulzivno dijete karakteriziraju slijedeća ponašanja. Takvo dijete ima poteškoća sa čekanjem reda, često u razgovorima prekida i omata druge, istrčava sa odgovorima bez da je sačekalo pitanje, burno i emotivno reagira, nameće se drugima, prebacuje se sa jedne na drugu aktivnost premda prethodnu nije završilo, ne čeka upute i ne može pratiti pravila igre.
Veliki problem za hiperaktivnu djecu predstavlja to što sustav ne radi razliku između „normalne“ i hiperaktivne djece pa vrlo često hiperaktivnu djecu etiketira kao zločestu, lošu i problematičnu. Sve to rezultira da se takva djeca nerijetko osjećaju frustrirana, njihovi roditelji ljuti, a učitelji nezadovoljni. Upravo zbog toga takva djece su u riziku jer zbog svoje neprilagođenosti i neprihvaćenosti mogu završiti u delinkventnom ponašanju koje nije posljedica kriminalnog mentaliteta nego ogorčenosti sustavom te unutarnjoj tuzi koja prelazi u vanjsku agresiju. Zbog svega toga takva djece mogu imati nisko samopoštovanje i samopouzdanje i osjećaj manje vrijednosti zbog čega se takovo dijete može odati vandalizmu, zlouporabi psihoaktivnih tvari i promiskuitetu.
Dijagnozu ADHD-a je vrlo teško postaviti prije 4. ili 5. godine jer je ponašanje male djece varijabilnije te im se postavlja i manje zahtjeva za trajnim održavanjem pažnje i kontrolom ponašanja. U najvećem broju slučaja dijagnoza se postavlja polaskom djeteta u školu ili pak prelaskom u više razred osnovne škole jer su upravo u tim razdobljima zahtjevi za prilagodbom kod djece najveći. Da bi se djetetu dijagnosticiralo ADHD simptomi se moraju javiti prije sedme godine života, trajati najmanje šest mjeseci, ometati funkcioniranje djeteta i javljati se u dvije ili više situacija ( npr. kod kuće i u školi).
I na kraju kako pomoć hiperaktivnom djetetu?
Hiperaktivna djeca su vrlo česti socijalno izolirana u vrtićima i školama te to rezultira manjkom prijatelja. Ova djeca su vrlo često svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te svoje nesposobnosti da zadrže prijatelja. To pokušavaju promijeniti, ali na žalost to ne znaju i nisu u mogućnosti sami učiniti. Međutim ukoliko se ovoj djeci pruži adekvatna pomoć oni često mogu naučiti imati uspješne socijalne odnose. Njima se mora pomoći da nauče ono što većina njihovih vršnjaka zna spontano i bez razmišljanja. U tom procesu u velikoj mjeri mogu pomoći učitelji i roditelje. Važno je da pomoć bude pružena na ne kritizirajući, podržavajući i pozitivan način.


Priredila:
Tamara Brezičević, dipl. soc. radnica
Članak priređen u sklopu Projekta "Prevencija ovisnosti i zaštita mentalnog zdravlja u Brodsko-posavskoj županiji" pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH
Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti
Nastavni zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
A. Cesarca71, Slavonski Brod

23/08/2022

Publikacija Europske komisije, "Vodič za pametno dijete kroz internetski svijet čuda" donosi mnogo zanimljivih i korisnih informacija o tome kako funkcionira internet i kako ga sigurno koristiti, predstavljenih na zabavan i interaktivan način

28/07/2022

Pokušaji samoubojstava djece i mladih u 2022. raste, kod djevojčica čak 280% prema 2021. Pomoć psihijatra djeca i mladi traže 30% više.

27/07/2022

Izazovi odrastanja - adolescencija

Doba adolescencije su godine između djetinjstva i zrelosti i to je vrijeme velikih previranja i emocionalnog razvoja mladih osoba koje više nisu djeca, a još uvijek nisu ni odraslih ljudi. Adolescencija obično traje od 9-e godine i može se podijeliti na 4 faze. Kroz te faze dijete prolazi različite promjene i faze razvoja koje se neprekidno smjenjuju
1. Rana adolescencija
Rana adolescencija najčešće nastupa između devete i trinaeste godine i tada nastaju određeni problemi koji su rezultat nekih uobičajenih promjena. Djeca počinju razvijati negativne stavove, počinju pokazivati povećano nezadovoljstvo ako ih se doživljava ili se prema njim ponaša kao prema maloj djeci, dolazi do smanjenog zanimanja za uobičajene dječje aktivnosti te se pojavljuje novi osjećaji odbijanja zahtijeva i ograničenja koji im nameću odrasli. U to doba oni se počinju suprotstavljati autoritetu, počinju postavljati pitanja, ali i ignoriraju uobičajene školske i kućne obveze. U to vrijeme počinju ispitivati postavljene granice te ih pokušavaju pomaknuti u mjeri u kojoj im se dozvoli.
2. Srednja adolescencija
Ova faza obično se razvija između 13 i 15 godina i u njoj se problemi manifestiraju u vidu tražnja više slobode vezane uz izlaske sa vršnjacima te često znaju lagati kako bi izbjegli posljedice svojih postupaka. U ovoj fazi se povećava pritisak vršnjaka i vršnjačkih skupina u kojima je ključni osjećaj pripadnosti vezan uz zadovoljavanje određenog ponašanja ( konzumiranje alkohola, psihoaktivnih supstanci, cigareta, tetovaže i sl.)
3. Kasna adolescencija
Ovo je razdoblje obično između 15 i 18 godina i u njemu adolescenti obično dobivaju više samostalnosti jer se uključuju u aktivnosti odraslih ( emotivne veze, vožnja automobila, druženja koji više nisu strogo kontrolirana od strane roditelja). U ovom razdoblju adolescenti ulaze u ozbiljnije romantične veze, a neki od njih stječu i prva seksualna iskustva. Također završetkom srednje škole počinju osjećati tugu zbog postupnog odvajanja od prijatelja, ali i tjeskobu jer su još nespremni za potpunu neovisnost.
4. Rana neovisnost
Ova zadnja faza razvija se između 18 i 23 godine i najčešći problemi vezani uz nju su osjećaj tjeskobe jer mladi još nemaju jasnu viziju svoje budućnosti. Često mladi u ovom razdoblju imaju niže samopoštovanje zbog osjećaja nesposobnosti jer misle da nisu u stanju adekvatno odgovoriti na sve zahtjeve i obveze vezane uz odraslu dob. I dalje su podložni utjecajima svojih vršnjaka pa ne rijetko počinju tulumariti kako bi pobjegli od svakodnevice i odgovornosti. U ovoj fazi mladi su naviše izloženi izazovima konzumacije alkohola i različitih psihoaktivnih tvari.
Doba adolescencije je razdoblje sazrijevanja, ali i intenzivnih promjena u mišljenju, osjećajima i odnosima sa drugima. Razumijevanje adolescencije je od iznimne važnosti i roditeljima, ali i stručnjacima koji se bave ovim područjem. Suočavanje sa s promjenama koje mlade vode prema odrasloj dobi čine adolescenciju razdobljem nepovratnog mijenjanja odnosa djece i roditelja. Jako je važno u ovom razdoblju zadržati bliskost među djecom i roditeljima jer je adolescentima i dalje jako potrebna podrška roditelja koja im dalje sigurnost u istraživanju i oblikovanju sebe, ali i svijeta kojem su okruženi. Adolescentima je također važno da ih njihovi roditelji vide onakvima kakvi jesu i da im upravo takvima budu podrška na putu ulaska u svijet odraslih.

Tekst priredila: Tamara Brezičević, dipl. soc. radnica

Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije, u okviru Projekta „Zaštita mentalnog zdravlja, prevencije i izvanbolničkog liječenja ovisnosti u BPŽ“ koji je financiran sredstvima Ministarstvom zdravstva.

27/07/2022

MAJKE mogu biti sjajne, ali nisu sve onakve kakve bi trebale biti.