Vesna Palaversa, savjetodavna terapeutkinja/body oriented psychotherapy

12/01/2026

Neki dan me draga prijateljica pitala kako ide moja psihoterapijska praksa. Navelo me na razmišljanje o razlici u mentalitetu sjevera i juga Lijepe naše, koja čini posao mojim kolegama u Zagrebu nešto lakšim.

Naime, početkom ožujka ove godine, nakon iscrpljujuće i duge renovacije, napokon je moj poslovni prostor bio spreman za rad. Počeli su mi stizati klijenti, a to je izazvalo radoznalost među mojim novim susjedima.

Shvatila sam da moram dobro paziti da zaključam prostor da mi ne bi neka radoznala bakica uletjela na terapiju u nadi da se otvorio frizerski salon.

A onda, jednu večer, dok sam zaključavala svoj prostor, jedan stariji gospodin me upitao što ja radim.

Rekla sam mu da radim psihoterapiju.

A on, ni pet ni šest, u potpunoj nevjerici:
„A ne, neće Vam to proći! Mi smo ipak Hrvati i katolici!“

Zaustila sam da mu objasnim o čemu se zapravo radi, ali sam se zaustavila. Ipak sam napokon naučila da ne ulazim u unaprijed izgubljene bitke.

Ujedno sam se zapitala kad i ja donosim preuranjene zaključke na osnovi nekih svojih uvjerenja ili naučenih obrazaca. Ili naprosto iz neznanja…

U zemlji koja ima toliko nogometnih izbornika kao naša, nije loše s vremena na vrijeme sebe malo promotriti…

Ili doći na psihoterapiju.

06/01/2026

Nasmijala me neki dan zabezeknuta faca mog tate kad sam ga podsjetila da danas punim 50 godina. Nije njemu što ja imam već pola stoljeća iza sebe, već što se njemu polako nakupilo skoro cijelo stoljeće.

Bila sam iščekivano dijete. Kad je mama dobila trudove na današnji dan 1976. moj tata se toliko uspaničio da je rastvorio oba krila velikih ulaznih vrata da mama može izaći, mada je samo dan prije, istih gabarita, izašla normalno kroz jedno krilo. Srećom, dalje je sve bilo na mami.

Ovo je period kad inače propitkujemo što smo napravili u prošloj godini, a ja sam, nakon jedne male egzistencijalne krize jučer, odlučila napraviti skromnu analizu sebe u ovom trenutku.

Postavila sam sebi pitanje: Jesam li zadovoljna svojim životom? Bi li što mijenjala?

Naravno, nikad nije idealno, ali i ne treba biti. Trebamo imati izazove i teška razdoblja da bismo mijenjali ono što treba mijenjati, a promjena uglavnom nastaje onda kad nas nešto žulja.

Ali, u stvari sam zadovoljna mjestom na kojem sam u ovom trenutku, jer se veselim novim izazovima koji me čekaju i privatno i poslovno, veselim se novim edukacijama i prilikama da naučim nešto novo, veselim se daljnjem radu na sebi i radu s klijentima kroz koje stalno učim ili još nešto osvještavam, veselim se novim projektima moje Udruge za pomoć osobama koje mucaju i njihovim obiteljima Horizonti glasa…

Sretna sam zbog malog kruga velikih ljudi koji su oko mene – moje sidro, podrška i ljubav.

Ali, posebno mi je toplo oko srca kad pomislim na moju obitelj, na moju djecu, koja pomalo rastu pred mojim očima u dobre ljude. I osjećam ganuće i ponos.

Jučer sam bila tužna i potištena, nisam mogla objasniti točno zašto, ali danas biram gledati sve ono dobro što imam i biti zahvalna.

Ipak se rad na sebi isplati.

PS Fotke nisu baš najfriškije, sin me u međuvremenu prerastao, a i kćer me stiže. Ali, muž i ja smo isti 🤩

02/01/2026

01.01.2026. Nebo iznad Splita (točnije iznad mog kvarta)...

29/12/2025

Upoznajte Horizonte glasa

28/12/2025

So true! Osobito zadnji dio o onima koji tvrde da su izliječeni i da su dosegli duševni mir.

24/12/2025

Kad je kolega Nikica Gotovac Kauč i fotelja predložio da se mi, terapeuti volonteri u Udruzi Feniks UDRUGA FENIKS SPLIT, organiziramo i ponudimo svima 5 bespatnih seansi pod nazivom Dar prisutnosti, rado sam se odazvala, jer znam koliko ovo božićno vrijeme može biti teško onima koji se osjećaju usamljeni i nesretni.

Svih nas je iznenadio odaziv, toliki da smo morali zatvoriti prijave, jer nismo mogli toliko ljudi primiti. Ali, to svakako pokazuje kolika je stvarna potreba za ovom vrstom pomoći i podrške.

Sretna sam i zahvalna što sam dio ovako plemenite inicijative!

Terapeuti upozoravaju na veliki problem koji se javlja kod Hrvata za vrijeme blagdana

20/12/2025

Jučer smo pokopali baku Anu.
To je bila mama mog muža, baka moje djece. I moja svekrva. Ali, ne volim tu riječ – svekrva. Svi ti nagurani suglasnici u toj riječi kao da odmah daju naslutiti problem, sukob…
Sjećam se kad je jednom neki stariji gospodin pokazao prstom prema njoj i pitao me:
„To je tvoja svekrva? Je li sve kriva, a?“
Ne, nije.
Dolazile smo iz različitih svjetova, imale smo različita životna iskustva, stajališta i uvjerenja, ali smo cijenile jedna drugu.
Naučila je svoje sinove da poštuju ženu.
Znala sam da je uvijek spremna da mi pomogne. I nadam se da je znala da sam i ja tu za nju.
Kad bih ostavila svoju djecu kod nje, znala sam da su sigurni, da im neće faliti pažnje, ljubavi ili, ne daj Bože, hrane. Ona se igrala s njima, šutala balun, trčala, bila je neumorna.
Gledajući nju s mojom djecom osjetila bih žaljenje, jer ja nisam imala ljubav bake u svom životu i tek kroz odnos moje djece s bakom vidjela sam kako to izgleda i koliko je to neprocjenjivo.
Neizmjerno sam zahvalna što je bila dio njihovog života. I mog.
Zato sam je i ja zvala baka Ana.

08/12/2025

Hvala vam od srca. ❤️

U samo 24 sata pristiglo je više od 50 prijava za besplatne psihoterapijske seanse.
Duboko smo zahvalni na povjerenju i hrabrosti svih koji su nam se javili.

Zbog velikog odaziva i činjenice da je na raspolaganju samo 20 terapeuta,
nažalost nećemo uspjeti pružiti podršku svima koji su se prijavili.
Zato smo, uz puno poštovanja prema svima koji su iskazali potrebu,
prisiljeni zatvoriti prijave.

Svima koji su ušli u program želimo pružiti vrijeme, prisutnost i kvalitetnu podršku.
A svima ostalima — molimo za razumijevanje.
Veliki odaziv nam je pokazao kolika je potreba i potvrdio koliko je važno
postojanje inicijativa poput Dar Prisutnosti.

Hvala vam što dijelite, što pišete i što se javljate.
Vaša hrabrost ništa manje ne vrijedi time što niste u ovom krugu.

Dar Prisutnosti 🎄💛

05/12/2025

25/11/2025

„Psihoterapija je kao susret dvije neurotične osobe od kojih je barem jedna pod supervizijom.“

Ovu izjavu sam čula na nedavnom predavanju prof.dr.sc. Zorana Zoričića.

„Pod supervizijom treće neurotične osobe!“ dodala je, smijući se na sav glas, moja prijateljica i kolegica terapeutkinja Danese .

I da, i terapeuti su ljudi sa svim svojim životnim iskustvima, traumama, uvjerenjima, svojim specifičnim temperamentom i osobinama, koje donose u terapiju. Razlika je u tome što bi terapeut trebao uočiti što mu se događa u kontaktu s klijentom, jer je to sve dio procesa u terapiji kojim može utjecati na klijenta.

Za klijenta je najvažnije da nađe terapeuta koji mu odgovara.

To ne znači da terapeut podilazi klijentu i da je svaka terapija nježni razgovor, jer terapija je proces u kojem se događaju promjene, a promjene uglavnom ne dolaze lako.

To, u stvari, između ostalog, znači da terapeut:
✅pruža podršku
✅pruža osjećaj sigurnosti da se osoba može prepustiti i izraziti sebe u svim svojim dijelovima, ugodnim i neugodnim
✅pokazuje razumijevanje
✅ne osuđuje
✅istovremeno, suočava klijenta s njegovim „slijepim točkama“ i poziva ga na odgovornost

Psihoterapija je često rudarski posao za klijenta, ali i za terapeuta. Treba prokopati kroz slojeve nataloženog materijala, ali isplati se kad pogodimo zlatnu žilu.