25/11/2025
„Psihoterapija je kao susret dvije neurotične osobe od kojih je barem jedna pod supervizijom.“
Ovu izjavu sam čula na nedavnom predavanju prof.dr.sc. Zorana Zoričića.
„Pod supervizijom treće neurotične osobe!“ dodala je, smijući se na sav glas, moja prijateljica i kolegica terapeutkinja Danese .
I da, i terapeuti su ljudi sa svim svojim životnim iskustvima, traumama, uvjerenjima, svojim specifičnim temperamentom i osobinama, koje donose u terapiju. Razlika je u tome što bi terapeut trebao uočiti što mu se događa u kontaktu s klijentom, jer je to sve dio procesa u terapiji kojim može utjecati na klijenta.
Za klijenta je najvažnije da nađe terapeuta koji mu odgovara.
To ne znači da terapeut podilazi klijentu i da je svaka terapija nježni razgovor, jer terapija je proces u kojem se događaju promjene, a promjene uglavnom ne dolaze lako.
To, u stvari, između ostalog, znači da terapeut:
✅pruža podršku
✅pruža osjećaj sigurnosti da se osoba može prepustiti i izraziti sebe u svim svojim dijelovima, ugodnim i neugodnim
✅pokazuje razumijevanje
✅ne osuđuje
✅istovremeno, suočava klijenta s njegovim „slijepim točkama“ i poziva ga na odgovornost
Psihoterapija je često rudarski posao za klijenta, ali i za terapeuta. Treba prokopati kroz slojeve nataloženog materijala, ali isplati se kad pogodimo zlatnu žilu.
