14/09/2025
U plemenu Cherokee postoji poseban obred kojim dječaci zakoračuju u svijet odraslih. Kada dječak stigne u doba adolescencije, otac ga povede u šumu. Tamo mu zaveže oči i ostavi ga da sjedi sam, na jednom drvenom panju. Pravilo je jasno, ne smije skinuti povez sve do prvih zraka sunca. Bez obzira na strah, bez obzira na šumove i sjenke koje ga okružuju, mora izdržati. Sam, bez ičije pomoći. Noć je duga i teška. Dječak čuje zavijanje vukova, škripu granja, šum vjetra koji nosi nepoznate zvukove. Srce mu lupa, svaka šuškavica u travi čini se prijetnjom. Ali mora ostati nepomičan i tih, jer to je cijena muškosti, suočiti se s vlastitim strahom. Konačno, nakon beskrajnih sati, zora probija tamu. Sunce izlazi, a dječak skida povez s očiju. U tom trenutku vidi prizor koji će mu zauvijek ostati urezan u pamćenje, njegov otac je sve vrijeme sjedio pokraj njega. Otac ga nikada nije ostavio samog, iako je dječak vjerovao da jest. Neprimjetno, u tišini, bdio je nad njim i čuvao ga od svake opasnosti. Tako dječak nauči prvu i možda najvažniju lekciju o životu: da, iako se ponekad osjećamo potpuno sami u svojim strahovima i borbama, uvijek postoji netko tko bdije nad nama; otac, porodica, ili neko ko nas voli i štiti, čak i kada toga nismo svjesni.
