21/02/2026
Domovi za starije osobe danas više nisu samo mjesta skrbi i smještaja. Oni su postali svojevrsni rehabilitacijski centri, bolnički odjeli i psihijatrijska podrška u jednom, jer sustav često nema dovoljno kapaciteta za kontinuiranu skrb starijih i kronično bolesnih osoba.
Sve veći broj korisnika dolazi iz bolnica nakon operacija, moždanih udara ili teških bolesti, bez osigurane rehabilitacije. Mnogi zahtijevaju svakodnevnu fizikalnu terapiju, medicinski nadzor i složenu njegu, što domove pretvara u produženu zdravstvenu skrb.
Istovremeno, demencija, Alzheimerova bolest, depresija i druge psihičke poteškoće postaju sve prisutnije među starijom populacijom. Zbog nedostatka specijaliziranih psihogerijatrijskih odjela i ustanova, domovi preuzimaju i ulogu psihijatrijske podrške – često bez dovoljno stručnog kadra i sustavne podrške.
Ovakav razvoj jasno pokazuje:
• produljenje životnog vijeka
• porast kroničnih bolesti i demencije
• nedostatak rehabilitacijskih i palijativnih kapaciteta
• preopterećenost bolničkog sustava
• nedovoljno razvijene psihogerijatrijske skrbi
Domovi za starije postaju ključna karika zdravstveno-socijalnog sustava, ali bez strateških ulaganja i razvoja specijaliziranih sadržaja, teret skrbi sve više pada na njihove djelatnike.
Vrijeme je da se prepozna nova stvarnost: starost danas zahtijeva integrirani sustav skrbi koji uključuje medicinsku rehabilitaciju, mentalno zdravlje, palijativnu skrb i socijalnu podršku – jer dostojanstvena starost nije luksuz, već civilizacijski standard.
