TTM obrt za alternativnu medicinu

30/01/2026

A groundbreaking discovery from Taiwan is bridging traditional medicine and modern science. Researchers at China Medical University have shown that acupuncture doesn’t just relieve pain—it can trigger stem cells to repair damaged organs naturally. Electroacupuncture at specific points, like ST36 (Zusanli) and GV20 (Baihui), stimulates the bone marrow to release mesenchymal stem cells into the bloodstream. These stem cells then travel to injured tissues, differentiate into organ-specific cells, and release healing factors.
Within 24 hours, stem cell levels in circulation increased by 300%, providing a measurable biological explanation for acupuncture’s therapeutic effects—beyond placebo. Stroke patients treated with electroacupuncture within 48 hours recovered 40% better than those with standard care. Liver cirrhosis patients showed reduced fibrosis markers, while heart attack survivors experienced improved cardiac function.
This discovery is rewriting how Western medicine views acupuncture. For thousands of years, it was considered purely traditional, yet science now shows a sophisticated, measurable mechanism for healing. Ancient practices are finally being validated through modern imaging and cellular tracking, revealing that needle stimulation can activate the body’s own repair systems.
The message is clear: acupuncture is more than sensation—it’s a biological trigger for regeneration, showing how centuries-old practices can integrate with cutting-edge science.

27/01/2026

Zahvalnost na povjerenju

Postoje trenuci u danu kada se osjeti ono nešto, osjeti se zahvalnost.
Zahvalnost prema svima koji su mi ukazali povjerenje – svim dragim ljudima koji su sebe, a često i svoje fameje prepustili u moje ruke, profesionalnim sportašima koji su u najzahtjevnijim fazama svojih karijera odlučili povjeriti mi svoje tijelo, oporavak i fokus, ali i ljudima koji dolaze tiho, bez velikih titula, s jednim jednostavnim ciljem: da se osjećaju bolje.
Zahvalna sam na svakom dolasku, svakom razgovoru, svakom povratku ravnoteže. Zahvalna na povjerenju.
Hvala vam što ste mi povjerili ono najvažnije – sebe.

27/01/2026

Zahvalnost na povjerenju

Postoje trenuci u danu kada se osjeti ono nešto, osjeti se zahvalnost.
Zahvalnost prema svima koji su mi ukazali povjerenje – svim dragim ljudima koji su sebe, a često i svoje fameje prepustili u moje ruke, profesionalnim sportašima koji su u najzahtjevnijim fazama svojih karijera odlučili povjeriti mi svoje tijelo, oporavak i fokus, ali i ljudima koji dolaze tiho, bez velikih titula, s jednim jednostavnim ciljem: da se osjećaju bolje.
Zahvalna sam na svakom dolasku, svakom razgovoru, svakom povratku ravnoteže. Zahvalna na povjerenju.
Hvala vam što ste mi povjerili ono najvažnije – sebe. #

26/01/2026

U posljednje vrijeme mi se događaju stvari za koje sam mislila da su nemoguće: postigla sportske uspjehe u ovim godinama; ponovnu učim i školujem se, čak i brzo pamtim; ofarbala sam zidove bez da sam pokapala cijeli pod… sve nešto bolje, a nisam ništa mlađa. I onda, naravno sjednem i analiziram:
Ja – ego – pažnja – cilj – usredotočenost = ?
Kad utišamo ego i pažnju usredotočimo na jednu stvar, događa se nešto tiho i moćno. Prestajemo razmišljati o svojim granicama – i upravo zato ih počinjemo prelaziti.
U tom stanju ne radimo više iz potrebe da se dokažemo, nego iz unutarnje povezanosti s onim što radimo. Misli o uspjehu, pogreškama ili tuđim očekivanjima gube važnost. Ostaje samo cilj – jasan, fokusiran. To je prostor u kojem nastaje flow.
Flow ne nastaje pod pritiskom. Ne može se isforsirati, niti planirati do najsitnijeg detalja. On se pojavljuje onda kada se osjećamo dovoljno sigurno da otpustimo kontrolu. Kada pažnja prestane skakati između prošlosti i budućnosti, a tijelo i um počnu djelovati kao cjelina.
Teško za shvatiti iz riječi, ali svi smo to prošli, ili bili u takvoj situaciji: radimo nešto i totalno smo unutra, i ne razmišljamo da li smo dobri ili da li imamo snage…. Jednostavno stvari se dešavaju, teku…..i tek kasnije vidimo da smo prošli iznad granica, napravili nešto WOW. Zanimljivo je da upravo tada prelazimo granice za koje smo vjerovali da su nepremostive i to ne zato što smo se naprezali više nego inače, nego zato što smo prestali trošiti energiju na unutarnje kočnice. Umjesto borbe sa sobom, energija se usmjerava u stvaranje, kretanje, učenje ili prisutnost. To mi se i događa u posljednje vrijeme, a nije baš prije se događalo. Da li je to mudrost godina, iskustva, ili je samo došlo jer je tako trebalo biti, ne znam.
Svatko mora sam otkriti uvjete pod kojima ulazi u flow. Za nekoga je to tišina, za nekoga pokret, a za nekoga osjećaj smisla, a ponekad spontano. Ne postoji univerzalna formula. No svi koji su ga barem jednom doživjeli prepoznaju isti osjećaj – osjećaj da smo sposobniji za mnogo više nego što smo mislili.
Taj osjećaj i flow nisu stanja kada postajemo netko drugi, već samo stanje kada sami sebi prestajemo biti prepreka. Divota!

19/01/2026

EFT TAPKANJE
U suvremenom načinu života stres, napetost i potisnute emocije postali su gotovo svakodnevica. Tijelo često reagira prije nego što to učinimo svjesno – kroz ubrzan rad srca, nemir, nesanicu, bol ili osjećaj unutarnjeg pritiska.
Jedna od tehnika koja se pokazala iznimno korisnom u regulaciji takvih stanja je EFT – Emotional Freedom Techniques, poznata i kao tapkanje.

EFT je nježna, ali učinkovita tehnika koja kombinira elemente akupresure i svjesne pažnje. Laganim tapkanjem po određenim točkama na tijelu, dok se pažnja usmjerava na određeni osjećaj ili problem, tijelu se šalje signal sigurnosti. Kada kombiniramo nježno tapkanje, namjeru i akupunkturne točke, podržavamo živčani sustav, smirujemo um i pomažemo tijelu da otpusti emocionalne obrasce koji se nalaze u tijelu.

Kada smo pod stresom, tijelo ostaje u stanju „borbe ili bijega“.
EFT pomaže:
• smanjiti emocionalni intenzitet
• umiriti živčani sustav
• osloboditi potisnutu napetost
• poboljšati osjećaj unutarnje stabilnosti
Važno je naglasiti da EFT ne zahtijeva ponovno proživljavanje traume. Fokus je na sadašnjem trenutku i tjelesnom doživljaju, što ga čini sigurnim i pristupačnim.

U terapijskom okruženju EFT se koristi kao podrška, a ne zamjena za klasičnu terapiju. Posebno je koristan kod:
• anksioznosti i kroničnog stresa
• psihosomatskih tegoba
• emocionalne preopterećenosti
• straha prije zahvata ili promjena
• osjećaja unutarnje napetosti i nemira
Terapijski pristup je uvijek nježan i prilagođen osobi. Pacijent se vodi korak po korak, bez pritiska i bez potrebe za verbalizacijom ako to ne želi.

Zašto EFT ima smisla?
EFT podsjeća tijelo da ima prirodnu sposobnost samoregulacije. Ponekad je potrebno vrlo malo – nekoliko minuta svjesnog tapkanja – da se pokrene proces smirivanja i vraćanja ravnoteže.
Najčešće se koriste slijedeće akupunkturne točke:
Točka DU 20 - čisti um, podiže duh i pomaže nam izaći iz pretjerane identifikacije s prošlošću. Stvara prostor između onoga što jesmo i onoga što smo prošli.
Yin Tang - smiruje um i utišava mentalni žamor. Ova točka podržava jasnoću, namjeru i svjesni izbor, kako emocionalno tako i mentalno
REN 24 - pomaže integrirati unutarnju svjesnost s vanjskim izražavanjem. Podržava emocionalno oslobađanje i napredak naprijed, pretvarajući namjeru u utjelovljenu promjenu
REN 17 - je More Qi i snažna točka za emocionalnu obradu. Pomaže otpustiti pohranjenu tugu, ublažiti napetost u prsima i osloboditi Qi srca i pluća, dopuštajući starim emocionalnim

U svijetu u kojem često „idemo preko svojih granica“, EFT nas uči stati, osjetiti i dopustiti tijelu da odradi svoj dio.

15/01/2026

Tihi moždani udar može nastati bez jasno izraženih simptoma, ali dovodi do trajnih oštećenja moždanog tkiva koja se često otkrivaju tek prilikom CT ili MR snimanja mozga. Iako neprimijećen u trenutku nastanka, s vremenom može utjecati na pamćenje, kognitivne funkcije, ravnotežu, koordinaciju i sposobnost govora te povećati rizik od razvoja demencije.

Najčešći rizični čimbenici uključuju povišeni krvni tlak, srčane aritmije (osobito fibrilaciju atrija), neadekvatnu prehranu, prekomjernu konzumaciju alkohola i nedostatak tjelesne aktivnosti.

Pojava i blagih ili prolaznih neuroloških smetnji treba se shvatiti ozbiljno, jer može predstavljati upozorenje na povećan rizik od ponovnih i težih cerebrovaskularnih događaja. Pravodobna medicinska procjena i preventivne mjere imaju ključnu ulogu u daljnjem tijeku bolesti. Kaže se da nakon žutog kartona treba nešto promijeniti😉

U slučaju bilo kakvih promjena u govoru, pamćenju, ravnoteži ili koordinaciji, preporučuje se bez odgađanja potražiti savjet stručnjaka. Bolest nije sramota, problem nije sramota.
Prevencija je pola zdravlja
, ,

26/12/2025

Neke priče ne traže objašnjenje, nego tišinu u kojoj će biti pročitane. Ovo nije priča o krivnji, niti o opravdavanju, nego o pogledima koje ne primjećujemo i riječima koje izgovaramo olako. O različitosti se često govori, ali rijetko iznutra. Ova priča pokušava upravo to.

Različita

Teško je razumjeti kada se netko žali da ga ljudi gledaju drugačije – samo zato što je drugačiji.
Riječi se čuju, ali rijetko dopru do srca. Nema boli, jer nema iskustva. Nema suosjećanja, jer nije vlastita koža u pitanju.

Često se govori kako se drugačije gleda ljude druge boje kože, gay osobe, strance, Nepalce, ljude u kolicima…
Kaže se: „To nije u redu.“
I onda se slegne ramenima uz pitanje: „A što mi tu možemo?“

I tako ostane –
sve dok se čovjek sam ne nađe u toj poziciji.

Ona se u toj poziciji nalazila mnogo p**a.
Gledali su je drugačije. Procjenjivali. Svrstavali.
A šutnja je bila nužna, jer biti manjina često znači nemati pravo na glas.

Kao dijete su je odvajali jer su je zvali Švabica – majka joj je bila Njemica.
Kasnije su je zvali kapitalistom – jer je otac bio privatnik.
Nije tada razumjela značenja tih riječi, ali je razumjela osjećaj – onaj tihi, duboki, koji ostaje.

Plakanje je bilo unutarnje.
Izvana se očekivala snaga.
Jer „ona to može“.
Jer „ona je jaka“.

A kad jednom postaneš jaka u očima drugih, više nemaš pravo biti slaba.

Očekivanja su rasla, a ona ih je pokušavala ispuniti.
I opet je plakala iznutra.

Djeca nikada nisu došla.
Iza nje su ostali spontani pobačaji i iskustva o kojima se rijetko govori naglas.
Još jedno odvajanje.
Još jedna različitost.

Razumijevanje je bilo rijetko.
Pitanja – česta.

„Pa kad će djeca?“
„Vrijeme vam je!“
Majka bi ponekad tiho spomenula kako bi voljela biti baka.

A unutarnji plač bi se ponavljao.

Komentari su dolazili bez zle namjere, ali s teškim posljedicama:
„Znaš, ona nema djece.“
„Nema djece pa što ona zna o odgoju.“
„Nema djece i ne može o tome govoriti.“

A istina je bila jednostavna –
želja je postojala.
Samo jedna: imati svoje dijete.
Grliti ga.
Voljeti.
Štititi.

Ništa više.
Ništa manje.

Za Božić je, kao i uvijek, pokušala biti obzirna.
Nazvala je rodbinu. Staru praujnu.
Pitala za djecu, unuke, praunuke.

Odgovor je stigao bez zadrške:
„Znaš, imam puno unuka i praunuka. Puno nas je. A ti… ti jadna moraš održavati odnose sa mnom jer nemaš nikoga.“

A stvarnost je bila drugačija.

Ima muža.
Ima prijatelje.
Ima kumove.
Ima susjede.
Ima srce.

Prajuna je u domu.
I unatoč svima koje ima – tamo je.

I zato srce plače.
I zato duša plače.

Božić je.

Možda je upravo to vrijeme kada bi se trebalo zapitati:
koliko često gledamo, a ne vidimo.
Koliko često slušamo, a ne čujemo.
Koliko često sudimo, a ne znamo.

Jer različitost sama po sebi ne boli.
Boli nerazumijevanje.

24/12/2025

16/12/2025

Koliko god se trudili odvojiti tijelo od emocija, život nas uvijek vrati na istu istinu: ništa u nama nije odvojeno.
Sve je povezano — dah, misao, osjećaj, tijelo, energija.
To svakodnevno vidim u svom radu.
Promjene se ne događaju kada tretiramo simptom, nego kada dotaknemo ono što je ispod — ono što se godinama nagomilavalo. I zato prirodna medicina ima tako snažan učinak na emocionalno zdravlje, a time i na tjelesno stanje.
Tibetanski liječnici su mi davno rekli nešto što mi je ostalo u sjećanju: „Sva bol koju ne osjetiš, tijelo će osjetiti umjesto tebe.“
Ljudi dolaze zbog fizičkih tegoba, ali kada polako krenemo razgovarati, ispod toga se nalaze: tuga, nerazumijevanje okoline, strahovi, zamjeranja, potiskivane potrebe, sumnja u sebe…..
Tijelo ne zna glumiti. Tijelo iskreno nosi sve ono što um pokušava zaboraviti. Prema tibetanskoj medicini (i mom iskustvu), svaka emocija ima svoj „dom“:
• tuga i nostalgija – pluća
• strah – bubrezi i donji dio leđa
• ljutnja i frustracija – jetra
• teret, briga, pretjerivanje – probava i želudac
• potisnute riječi i istine – grlo i štitnjača
I kada o tome razmislimo, vidimo da je tako:
Nije slučajno da se knedla u grlu pojavljuje kad šutimo o nečemu
Nije slučajno da probava stane kada brinemo za sve.
Nije slučajno da leđa bole kada nosimo previše.
U terapiji često vidim ovo:
Čim se osoba osjeti sigurno — tijelo se opusti.
Čim se opusti — emocija izađe.
Čim emocija izađe — vraća se energija.
Zato u svom radu pokušavam kombinirati razne tehnike za koje sam educirana, ali i one koje sam stekla iskustvom: „staračkom mudrosti“
• razgovor koji otvara prostor
• energetski rad koji smiruje
• masaže i tibetanske tehnike koje oslobađaju napetost
• disanje koje vraća kontrolu nad unutarnjim ritmom
Sve što smo prošli u životu nas čini onima što danas jesmo: i ružno i lijepo.
Prošlost ne možemo promijeniti, već nam treba biti učitelj da ne ponovimo istu pogrešku, da prihvatimo sve dobro i loše iz života kao svog učitelja, ne traumu. Prihvaćanje nije odustajanje. Prihvaćanje je trenutak u kojem prestajemo voditi rat protiv sebe. Često se i riječ prihvaćanje pogrešno shvaća, ali nije bitno. Bitno je da ne dozvolimo da prošlost bude u sadašnjosti već da bude sastavni dio nas. Što je bilo, bilo je. Ja za sebe kažem da sam prava „plavuša“, upravo zato jer zaboravim ono ružno što mi se dogodilo i ne dozvolim da utječe na moje sutra. Da li imam traume, vjerojatno imam, ali im ne dozvoljavam da upravljaju mojim životom. Da mogu nešto promijeniti što se dogodilo ili što sam napravila, odmah bih to učinila. Ali, ne mogu! I onda, OK, to je dio mene, ali ne moj kompas. U današnje vrijeme se kaže da iste potiskujem. Možda, ali što ima loše u tome da zaboravim što je bilo ružno, ne dam tome važnost već idem dalje, sa lekcijom više i uživam u životu.
„Da, to sam doživjela.“
„Da, to me boli.“
„Da, ovo me obilježilo.“
„Da, nisam bila dobro — ali sada jesam.“
Kada taj trenutak dođe, tijelo se prvi put nakon dugo vremena opusti. Možda krenu i suze, možda padne „kamen sa ramena“.
Vidjela sam dosta p**a:
• netko tko ima težinu u prsima, a nakon emocionalnog oslobađanja prvi put duboko udahne
• netko koji godinama drži sve u sebi, a nakon jednog izgovorenog straha osjeti toplinu u tijelu
• osobu koja jednom dopusti da isplače nešto staro — i vrati joj se boja na licu
Emocije nisu slabost. Plač nije slabost. Smijeh nije slabost. Emocije su lijek.
Kada pogledam unazad sve ljude s kojima sam radila, sve njihove promjene, jednu stvar mogu reći sa sigurnošću:
Najveća moć iscjeljenja uvijek dolazi iznutra. Moja frendica je preboljela karcinom crijeva ali uspješno: zahvaljujući medicini i prirodnoj medicini, ali ponajviše tome da je to prihvatila kao problem koji treba riješiti. Bez straha, bez primisli, bez optužbi, bez stotinu i jedan zašto. Došlo je i trebamo to riješiti. I riješila je! Prvenstveno ona sama iznutra!
Terapeut, prirodna medicina, tehnike, biljke, rituali — sve su to alati. Ali promjena se događa kada osoba ponovno osjeti:
• da ima pravo usporiti
• da ima pravo osjećati
• da ima pravo staviti sebe na prvo mjesto
• da ima pravo odmoriti
• da ima pravo biti dobro
• da ima pravo ne biti jaka svaki dan
To je emocionalna medicina. Briga o sebi je briga o drugome, jer kada smo mi dobro i naše okruženje je dobro.
Zato završavam onim što svima često kažem:
Tijelo govori. Emocije šapuću. A prirodna medicina sluša (iako ja koji put puno pričam)
Kad sve to spojimo, čovjek se vraća u ravnotežu — ne samo fizički, nego i emocionalno.
I to je najveća ljepota ovog p**a.

09/12/2025

Predivan dan danas. Prohladno, ali sunčano – baš onako kako volim.
Iskreno, nije mi se pretjerano radilo nakon vikenda provedenog u kuhanju i spremanju. Onaj osjećaj kad ti tijelo još vuče umor, i najradije bi ostala u toplini doma. Ali sunce je ipak učinilo svoje. A i sve one ružne, nepotrebno teške objave na društvenim mrežama, pune nerazumijevanja i negativnosti, pomogle su mi za odlazak na trening.
Nakon duže pauze zbog ozljede, došlo je vrijeme da se vratim na stadion. Nova sezona natjecanja ubrzo počinje, a ja – nespremna. Previše se oslanjam na talent i genetiku, kao da će oni sami odraditi sve umjesto mene. A istina je jednostavna: ako ne prionem ozbiljno, postat ću jedna od onih koji sve počinju od sutra, a to njihovo „sutra” nikako da dođe.

E pa moje „sutra“ je danas.

Srećom, nije bilo gužve na cesti do P**e – tih 15-ak kilometara prošlo je glatko. A još veća sreća: stadion prazan. Volim ljude, volim energiju društva, ali istovremeno… malo me sram zbog viška kilograma, malo zbog nekondicije, i moram prvo pronaći svoj ritam prije nego što me netko gleda (barem ja tako doživljavam). Uživam biti sama dok se ponovno ne izgradim. Ima neka posebna tišina na praznom stadionu. Kao da te pusti da dišeš, da budeš potpuno iskren sa sobom.
Zadala sam si jači trening, ne iz tvrdoglavosti nego da vidim što noge kažu. Nakon ozljede uvijek postoji onaj strah – hoće li izdržati, hoće li opet zapeći? Ali danas… ništa. Ni traga boli. Samo činjenica da kondicije nemam dovoljno, ali snage – snage ima. I to me toliko razveselilo da sam totalno uživala u treningu.
Sat i 15 minuta – dovoljno da se oznojim, umorim i da mi se vrati želja za ponovnim treningom. Onaj osjećaj nakon treninga, kad se tijelo umori na pravi način, a um se smiri… zbog tog osjećaja treniram, trudim se, vraćam, pa i kad je teško. I nikada se ne pitam: „Što je meni ovo trebalo?“

Jer odgovor uvijek postoji prije samog pitanja – trebalo mi je zbog mene.

Danas je bio samo jedan trening. Jedan odlazak na stadion. Ali u mojoj glavi – to je bio povratak. Mali korak, ali važniji od svih velikih koje sam si obećavala.
Neka bude još ovakvih dana: prohladnih, sunčanih, iskrenih i mojih.
I dok sam sjedila pored staze pred kraj treninga, zadihana ali zadovoljna, shvatila sam nešto važno:
ovo je samo primjer kako svatko od nas, bez obzira na godine, može i treba učiniti nešto za sebe.

Ne zbog očekivanja drugih, ne zbog uspoređivanja, nego zbog onog malog unutarnjeg glasa koji zna što nam treba.

Tijelo voli da ga pokrenemo, a duša voli da je poslušamo.
Godine? One mogu biti izgovor, ali mogu biti i snaga.

A ja biram ovo drugo.

04/12/2025

Često kažem pacijentima, kada traže rješenje za svoje probleme, da ja ne radim čuda.
Ono čime se bavim nije magija — to je medicina.

Često im kažem i da je 60% ozdravljenja na njima, a 40% na nama terapeutima.
Život nam je Bogom dan, ali zdravlje nije. Za zdravlje se moramo potruditi — svakodnevno, svjesno i s poštovanjem prema vlastitom tijelu.

I onda se dogodi nešto nevjerojatno:
da nakon tri tretmana akupunkture vidimo oporavak,
da nakon jednog tretmana moxe cijelo tijelo omekša i opusti se,
da nakon dva cupping tretmana bolovi značajno popuste.

I tu se zapitam…
Možda u svemu ovome ipak ima malo magije.
I možda ima malo čuda.

Ali ono najvažnije — čudo uvijek počinje u čovjeku.

19/08/2025

TRADICIONALNA KINESKA MEDICINA PREPORUČUJE OVA ČETIRI LJETNA NAPITKA ZA UBLAŽAVANJE LJETNE VRUĆINE I ODRŽAVANJE ZDRAVLJA (2)

Perila: Ublažava vrućinu i vlagu

Trenutačno smo usred dugog ljeta, a vrućina i vlaga prilično su snažni, što može uzrokovati vrtoglavicu i glavobolje. Tijekom tog vremena, napitak od perile može ublažiti vrućinu i ukloniti vlagu. Pomiješajte listove perile, koru mandarine i šećer u prahu, zakuhajte, ostavite da se ohladi i dodajte sok od limuna.

Yao Peisi, ljekarnik u Farmaceutskom odjelu Druge narodne bolnice Foshan u pokrajini Guangdong: Listovi perile imaju svojstva ublažavanja vanjskih simptoma, uklanjanja prehlade, poticanja cirkulacije qija i umirivanja želuca.
　　
Kod prehlade uzrokovane vjetrom i hladnoćom, s drhtavicom, vrućicom i bez znojenja, listovi perile često se koriste s đumbirom. Ako se pojave simptomi stagnacije qija, poput stezanja u prsima, nadutosti i podrigivanja, listovi perile mogu se koristiti s cyperus rotundus i sušenom korom mandarine.

Kod mučnine i povraćanja uzrokovanih hladnim vremenom ili hladnom hranom, listovi perile često se kombiniraju s biljkama kao što je Amomum villosum i klinčića kako bi se zagrijalo želudac i zaustavilo povraćanje. Međutim, ako mučninu i povraćanje prate žgaravica, želučani refluks, suhoća i gorak okus u ustima, listove perile treba kombinirati s biljkama poput Coptis chinensis i Phragmites australis kako bi se čistilo želudac i zaustavilo povraćanje.

Listovi perile po prirodi su ljuti i topli te iscrpljuju qi. Stoga bi ih osobe s nedostatkom qija, površinskim nedostatkom ili početnom pojavom febrilne bolesti trebale koristiti s oprezom..

Foto: VCG