Rudnik sreće, Andrije Kačića Miošića 60, Velika Gorica (2025)

04/11/2025

Stalna dostupnost postala je nepisano pravilo. Očekuje se da odgovoriš odmah, da reagiraš brzo, da si uvijek “na mreži”. Na poslu, u obitelji, među prijateljima.
Na prvu se čini praktično – uvijek si informiran, sve je pod kontrolom.
Ali iznutra se događa nešto drugo.

👉 Tvoje tijelo ostaje u stanju stalne pripravnosti.
👉 Um nikada ne ulazi u pravi odmor jer uvijek “čeka signal”.
👉 Granica između posla i privatnog života postaje mutna.

Polako se javlja iscrpljenost.
💭 Osjećaš da nemaš trenutak samo za sebe.
💭 Hvataš se kako skrivaš ili stišavaš telefon, ali i dalje misliš na njega.
💭 Osjećaš krivnju kad odgodiš odgovor, kao da si nekoga iznevjerio/la.

To je psihološka težina stalne dostupnosti: osjećaj da nikada nisi potpuno “isključen”. Kao da nema prostora gdje možeš postojati bez obaveze da se javiš, opravdaš ili odgovoriš.

Dostupnost može biti korisna, ali nije prirodno da traje 24/7. Ljudi trebaju trenutke odsutnosti kako bi se um i tijelo obnovili. Dati si dopuštenje da ne odgovoriš odmah nije sebičnost – to je način da sačuvaš svoj unutarnji prostor.

____________

𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

31/10/2025

U partnerskim odnosima često postoje neizrečeni ugovori – prešutna pravila i očekivanja o tome kako bi veza trebala izgledati.

👉 “Ti ćeš uvijek znati što meni treba.”
👉 “Ako me voliš, nećeš se ljutiti.”
👉 “Ja ću davati, a ti ćeš znati cijeniti.”

Problem s takvim “ugovorima” je to što nikad nisu potpisani. Oni postoje u tišini, u pretpostavkama, u očekivanjima koja nikad nisu rečena naglas.
Kada se ne ispune, javljaju se razočaranje i ljutnja. Partner postaje “kriv” za nešto što nikada nije imao priliku znati.

💡 Svaki odnos nosi dogovore – ali oni trebaju biti jasni, izrečeni i zajednički. Kad ostanu skriveni, stvaraju jaz između onoga što očekuješ i onoga što zapravo primaš.

Bliskost raste kada se usudimo reći: “Ovo mi je važno.” Time odnos postaje stvaran – između dvoje ljudi koji biraju, a ne između očekivanja i šutnje. 🌱

____________

𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

30/08/2025

Nisi ti "slab/a".
Nisi "preosjetljiv/a".
Samo si – dugo bio/la jak/a. Za sve.
Ti si taj koji zna kad treba utješiti.
Koji čita između redova.
Koji se javi kad drugi šute.
Koji primi više nego što pokazuje.
Koji “izdrži” jer se to od tebe očekuje.
Nisi ti tražio/la da budeš oslonac.
Samo se nekako dogodilo.
Kao da si se upisao/la u nevidljivu knjigu uloga:
onaj koji spašava, tješi, rješava, drži druge na okupu.

Ali... tko drži tebe?
Taj tihi umor koji osjećaš možda nije samo fizički.
To je umor od nošenja onoga što ti ne pripada.
Od toga da stalno držiš prostor za druge – a nema tko držati prostor za tebe.
I možda si i zaboravio/la što ti zapravo treba.
Možda više ne znaš prepoznati gdje završavaš ti, a počinju svi ostali.
To je emocionalna prepoterećenost.
Tiho izgaranje u kojem ostaneš funkcionalan/na – ali sve prazniji/a.
I tu ne pomaže još jedan savjet, još jedan "bit će bolje".
Pomaže kad napokon smiješ stati.
Kad prestaneš biti “onaj koji sve može” – i postaneš netko tko se isto smije slomiti.
Jer nisi stvoren/a da nosiš sve sam/a.

I zaslužuješ prostor gdje se tvoji tereti ne umanjuju – nego ih netko s tobom dijeli.
____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

26/08/2025

Kako izgleda emocionalni mamurluk?

To je onaj dan nakon.
Nakon razgovora koji te iscrpio.
Nakon svađe, tuge, rastanka, panike, velikih suza.
Ili nakon nečega što ni ne znaš imenovati – ali znaš da te dotaknulo.
Tijelo ti je umorno kao da si cijelu noć trčao.
Glava te boli od tišine.
I sve ti je nekako… maglovito.
Ne želiš baš nikoga vidjeti.
I sve ti smeta.
Pa čak i vlastita osjetljivost.
Možda osjećaš krivnju što si toliko reagirao/la.
Možda preispituješ svaku riječ, svaki izraz lica.
Možda ti dolaze misli poput:
"Zašto nisam jednostavno prešutio/la?"
"Jesam li pretjerao/la?"
"Je li sad gotovo?"

Emocionalni mamurluk ne boli samo zbog jučer.
Boli i zbog toga što ne znaš što će biti sutra.
To je onaj prostor između – kad si potrošen, ali još nisi obnovljen.
Kada ti treba vrijeme, ali ga rijetko uzmeš.
Kad ti treba netko tko neće tražiti da objašnjavaš – nego da samo bude uz tebe.
I da, proći će.

Ali prije nego prođe, imaš pravo stati.
Leći.
Ne odgovarati odmah.
Ne analizirati.
Ne opravdavati se.

Emocionalni mamurluk je znak da si bio/la stvaran.
I da ti je nešto bilo važno.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

23/08/2025

Uvijek se snađeš. Pristaneš. Odustaneš od svojih planova.
Kažeš "nema problema", iako ima.
A kad konačno odbiješ, prati te grč, krivnja i misao: “Jesam li sad loša osoba?”

Mnogi odrasli nikad nisu imali priliku naučiti granice.
Jer su kao djeca dobivali ljubav pod uvjetom poslušnosti. Ili su ih hvalili kad su “zreli”, “pristojni”, “dobri” – a “ne” je značilo prijetnju toj slici.

Granica nije sebičnost. To je prostor u kojem ti postaješ subjekt svog života, a ne funkcija za druge.

I to se uči – ali ne odjednom.
Ako te "ne" i dalje boli više nego "da koje ne želiš", javi se. To može postati drugačije.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

16/08/2025

Anksioznost ne mora izgledati kao panični napad.
Ponekad se prikrada tiho, prerušena u "normalnu napetost", u stalnu zauzetost, u osjećaj da nikad nisi dovoljno na miru.

Evo kako je možeš prepoznati:
1. Misli ti stalno bježe u najgori mogući scenarij.
Kao da tvoj um non-stop uvježbava nesreće, odbijanja, pogreške.
Vrtiš situacije koje se još nisu dogodile – i možda nikad neće.

2. Tijelo je napeto i kad nema vanjske opasnosti.
Ramena su ti gore, čeljust stisnuta, u prsima nelagoda.
Kao da tvoje tijelo nije primilo poruku da je sada – sigurno.

3. Teško se koncentriraš.
Fokus ti bježi, a mozak se čini preopterećen.
Zaboravljaš usputne stvari, ne možeš ‘zadržati misao’.

4. Imaš osjećaj da moraš stalno nešto raditi.
Odmor izaziva nemir ili krivnju.
Čim staneš – javi se unutarnji glas koji kaže: “Nisi još gotov/a.”

5. Ne znaš točno što osjećaš – samo da ti je ‘previše’.
Nemaš pravu riječ za to. Možda ni suze ne izlaze.
Ali znaš da si na rubu. Da ti fali zraka. Da ti fali prostora za tebe.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

12/08/2025

Nitko te zapravo ne pripremi za to koliko ćeš p**a sumnjati u sebe.

Za tišinu u kojoj se pitaš:
Jesam li previše? Jesam li premalo?
Jesam li ih oštetio/la? Jesam li nešto propustio/la?

Roditeljstvo je mjesto gdje se tvoje rane iz djetinjstva počnu javljati glasnije nego ikad.
Gdje ti tvoje dijete slučajno pritisne dugme – i pokrene staru bol.
Ponekad je teško jer to ne ovisi o djetetu.
Nego o tebi. O tome kako nisi imao/la to što sada pokušavaš dati.
O tome koliko ti je važno da ne ponoviš ono što si sam/a doživio/la.
A ipak…
Uz sve greške, preispitivanja i nesigurnosti –
Imaš jedno malo biće koje te i dalje traži pogledom.
Koje ti vjeruje, čak i kad ti ne vjeruješ sebi.
Koje se uz tebe uči kako izgleda sigurnost.

I ako išta vrijedi znati:
Dobri roditelji nisu oni koji nikad ne pogriješe.
Dobri roditelji su oni koji se usude pogledati unutra.
I koji su spremni rasti – zajedno s djetetom.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

31/07/2025

Kako zvuči unutarnji glas koji ti želi dobro?
To nije glas koji viče, pritišće, traži savršenstvo.
To je tihi glas koji često ne čuješ jer ga nadglasa onaj koji govori: „Nisi dovoljno dobar. Moraš više. Moraš bolje.“

Unutarnji glas koji ti želi dobro zvuči ovako:
👉 „Danas je dovoljno i ovo što si napravio.“
👉 „Umoran si – imaš pravo odmoriti.“
👉 „Ne moraš imati sve odgovore odmah. Dovoljno je da kreneš malim korakom.“
👉 „Greška ne znači da si loš. Greška znači da učiš.“
👉 „Zaslužuješ biti dobro, bez borbe za tuđe odobravanje.“

To je glas koji te umiruje. Koji ti daje prostor da dišeš.

Ali da bi ga čuo, prvo trebaš utišati onaj drugi — onaj koji te gura do iscrpljenja.

Ako želiš, savjetovanje je prostor u kojem učiš prepoznati taj glas.
I u kojem ga konačno počinješ slušati.
Javi mi se kad osjetiš da je vrijeme.
____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

29/07/2025

Ostaje ono od čega možda bježiš.
Ostaje tvoja ranjivost, tvoje nesigurnosti, tvoje želje koje si zakopao.
Ostane umor od toga što si pokušavao biti „dovoljno dobar“ za sve.
Ostane tišina u kojoj napokon čuješ sebe.

I da, ostaje i strah: „Hoće li me netko ovakvog prihvatiti?“
Ali ostaje i prilika — da prvi put staneš pred sebe bez uloga, bez glume, bez „moram biti“.

Kad skineš sve maske, počinje ono pravo.
Počinje susret sa sobom.
Počinje mogućnost da se iscijeli ono što boli, a skrivalo se iza maski.

Ako osjetiš da želiš napraviti taj korak, tu sam.
Savjetovanje je upravo to — prostor gdje ne moraš više nositi maske.
____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

25/07/2025

5 pitanja na koja si trebaš odgovoriti DANAS
Ne sutra. Ne kad „uhvatiš vremena“. Danas.
Za sebe.

1️⃣ Kako sam uistinu? (bez uljepšavanja)
2️⃣ Što mi danas najviše treba? (i nije sebično reći: odmor, mir, podrška)
3️⃣ Što to stalno odgađam, a znam da bi mi donijelo olakšanje?
4️⃣ Što me iscrpljuje, a pravim se da nije važno?
5️⃣ Što bih rekao prijatelju da mi ovo ispriča? A zašto to ne kažem sebi?

Ne trebaš odmah znati sve odgovore.
Dovoljno je da danas zastaneš i pitaš se.

Savjetovanje nije gotova lista odgovora.
To je prostor gdje ih zajedno tražimo.
Ako osjetiš da ti treba — javi se.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

22/07/2025

Kad predugo guraš misli i osjećaje pod tepih, tijelo počne govoriti za tebe.
I to ne šaptom, nego glasno — samo ga često ne slušamo.

👉 Osjetiš kako ti se grlo stegne kad želiš nešto reći, a prešutiš.
👉 Glava boli od svega što nosiš u sebi, a ne izgovaraš.
👉 Želudac se steže jer se danima budiš s grčem i strepnjom.
👉 Umor bez razloga — i nakon odmora. Zato što je um umoran od borbe koju vodiš unutra.
👉 Srce ubrzano lupa kad pokušavaš „zaboraviti“ što te zapravo muči.

Tijelo nije tvoj neprijatelj.
Tijelo ti šalje signale da staneš.
Da pogledaš unutra. Da poslušaš ono što si pokušavao stišati.

Savjetovanje nije samo razgovor.
To je učenje slušanja sebe — i onoga što ti tijelo već dugo govori.
Ako osjetiš da želiš čuti taj glas, tu sam.
____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

19/07/2025

Što znači „postaviti granice sebi“?

Navikli smo misliti da granice postavljamo drugima. Ali što kad ti sam prelaziš preko svojih?

Postaviti granice sebi znači:
✅ Prepoznati kad ideš preko svojih snaga jer želiš ugoditi svima, a zanemaruješ sebe.
✅ Naučiti reći si „dosta“ kad osjetiš da si na rubu iscrpljenosti, a svejedno nastavljaš.
✅ Ne pristajati stalno na unutarnje glasove koji govore „moraš više, bolje, savršeno“ — kad znaš da te to vodi samo u umor i nezadovoljstvo.
✅ Biti iskren prema sebi kad vidiš da bježiš u poslove, obaveze, tuđe probleme — umjesto da se suočiš s onim što u tebi boli.

Granice sebi nisu znak slabosti. To je hrabrost da staneš i da kažeš: „Ovo je dovoljno za danas.“

Ako želiš, savjetovanje je mjesto na kojem učiš čuti sebe i postaviti te granice bez krivnje.
Javi mi se kad osjetiš da želiš početi.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

Rudnik sreće

04/11/2025

31/10/2025

30/08/2025

26/08/2025

23/08/2025

16/08/2025

12/08/2025

31/07/2025

29/07/2025

25/07/2025

22/07/2025

19/07/2025

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category