Rudnik sreće, Andrije Kačića Miošića 60, Velika Gorica (2026)

17/01/2026

Kad se osjećaš iscrpljeno u odnosima,
obično si sebi postavljaš pogrešna pitanja.

Jesam li bio/la previše?
Jesam li trebao/la šutjeti?
Jesam li opet nekoga razočarao/la?

A rijetko se pitaš ova tri:

Je li mi ovdje sigurno biti ono što jesam?
Moram li se smanjiti da bih ostao/la prihvaćen/a?
Tko sam ja u ovom odnosu, kad se ne trudim?

Ova pitanja nisu laka.
Jer ne traže prilagodbu — traže iskrenost.

I možda neće odmah promijeniti odnos.
Ali će ti jasno pokazati mijenjaš li se ti zbog bliskosti
ili nestaješ zbog straha.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

13/01/2026

Osjećaš li sram zbog vlastitih granica?

Ne zato što si bezobrazan/na.
Nego zato što si naučio/la da je “dobra osoba” ona koja se ne zauzima previše za sebe.

Pa kad kažeš ne – osjetiš knedlu.
Kad se zauzmeš – dođe krivnja.
Kad se zaštitiš – imaš potrebu objasniti se do sitnica.

Jer negdje duboko stoji uvjerenje:
ako staviš granicu, netko će otići.
Ako ne popustiš, više te neće voljeti.

Zato radije šutiš.
Trpiš.
Pređeš preko sebe — i nazoveš to razumijevanjem.

Ali granice nisu napad.
One su iskrenost.
I prvi put kad ih postaviš, neće biti elegantno.
Bit će nespretno.
Glas će ti zadrhtati.
I bit će neugodno.

I to je u redu.

Sram ne znači da radiš nešto pogrešno.
Sram često znači da radiš nešto novo.

A to novo — često je početak odnosa u kojem više ne nestaješ.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

09/01/2026

Jesi li ti “nevidljivi pomagač”?

Onaj koji uvijek zna kako.
Koji se javi prvi kad treba riješiti problem.
Koji sluša, nosi, drži, smiruje.

Onaj kojem se svi obraćaju –
ali se rijetko tko zapita kako je njemu.

Ako si često taj:

vjerojatno si naučio/la rano da je sigurnije biti koristan nego tražiti

da se ljubav dobiva kroz funkciju, a ne kroz potrebu

da nema baš mjesta za tvoju slabost, umor ili ljutnju

I onda odrasteš u osobu koja sve može.
Osim stati i reći: meni je sad teško.

Nevidljivi pomagači često dođu na terapiju tek kad više ne mogu.
Kad tijelo počne govoriti.
Kad se iscrpljenost više ne da ignorirati.

Ako si se prepoznao/la — nisi slab/a.
Samo si dugo bio/la sam/a u toj ulozi.

A i pomagači trebaju mjesto gdje ne moraju pomagati.
Gdje ih netko vidi.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

05/01/2026

Nekome izgleda kao udarac.
Meni više kao probijanje.

Koliko p**a si bio “iza zida” vlastitih navika, tuđih očekivanja, onoga što se od tebe traži?
Koliko p**a si se prilagodio, stisnuo, zadržao sebe — da bi ostao “normalan”, “pristojan”, “mirniji”, “lakši”?

A onda dođe trenutak kad više ne možeš stati u to što si od sebe napravio za druge.
Ne zato što želiš praviti probleme, nego zato što želiš biti živ.

Ovo ne mora biti sila.
Može biti hrabrost.
Ne mora biti bunt.
Može biti autentičnost koja se više ne može skrivati.

Ponekad se ne radi o rušenju, nego o otvaranju.
O prostoru koji pravi mjesto za tebe.

Možda ova fotografija govori o trenutku u kojem prestaješ stati u okvir koji ti više nije mjerljiv.
Ne udaraš.
Izlaziš.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

02/01/2026

Neki od nas odrasli su uz roditelje koji nikad nisu pričali o onome što im se dogodilo.
Nisu nam objašnjavali, nisu dijelili… samo su nosili.
I mi smo naučili šutjeti zajedno s njima.

Nismo znali što je točno teško, ali smo osjećali da se nešto mora paziti: ton glasa, raspoloženje, pitanja koja ne treba postaviti, trenutke kad je bolje biti tih.

Naučiš čuvati tuđe rane, iako nikad nisi vidio kako izgledaju.

I kasnije u životu…
znaš biti miran, oprezan, “razuman”, čak i kad ti je teško.
Znaš razumjeti druge, ali teško prepoznati sebe.
Znaš šutjeti čak i kad bi ti se moglo govoriti.

Nije to samo tišina.
To je navika ljubavi koja se učila putem prešućivanja.

Možda danas prvi put imaš prostor da kažeš nešto o sebi — ne da nekoga zaštitiš, nego da se ti čuješ.

Kad se prestaneš štititi tišinom, počinješ pripadati sebi.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

29/12/2025

Nekad se život događa, a ti samo “ideš za njim”.
Radiš što treba, govoriš što se očekuje, pratiš ritam koji nisi birao.
I čini se kao da si tu, ali bez sebe.

To nije odsutnost.
To je navika življenja prema tuđim koracima.

Vraćanje sebi ne počinje od velikih odluka, nego od jednostavnog priznanja:
nisam prisutan u onome što živim.

Tek tada možeš polako stati.
Ne da bi nešto promijenio, nego da bi se ti pojavio.

Kad se ti vratiš, sve dobije drugo značenje.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

25/12/2025

Neka se ove blagdanske tišine nastani mir koji liječi ono što riječi ne mogu.
Neka te Bog dotakne tamo gdje si najumorniji, najosjetljiviji, najskriveniji.
Neka te nova godina ne mijenja, nego polako obnavlja.

Sretan Božić i nova 2026. godina!🎄✨

22/12/2025

Pred kraj godine…

Osjećam veliku zahvalnost.
Ne zbog činjenice da sam radila svoj posao, nego zbog toga što sam imala priliku biti uz ljude u njihovim najosjetljivijim trenucima.

Hvala svima koji su ove godine sjeli u onu stolicu nasuprot mene…
ponekad u tišini, ponekad s riječima koje je bilo teško izgovoriti, ponekad u suzama koje su dugo čekale da smiju poteći.

Hvala vam što ste pustili da vas vidim i u onim trenucima kad se ni sami niste znali vidjeti. Hvala što ste dopustili da budete nesigurni, da ne znate, da ne morate biti jaki, da možete pogriješiti, stati, sumnjati, mijenjati se — svojim tempom.

Kada kažemo da je terapija proces, ne mislimo na tehniku, metode, niti na “rezultate”. Mislimo na ono malo mjesto u vama koje se polako otvara i uči da je sigurno postojati bez pretvaranja.

Na tom mjestu sam ove godine imala čast sjediti s vama.

Hvala vam na povjerenju, hrabrosti i ranjivosti. 🕊️
Hvala vam što ste dio tog mjesta.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

19/12/2025

Granice nisu sebičnost.
To je način da sačuvaš ono što ti treba da budeš prisutan u odnosu — a ne iscrpljen, ogorčen ili nevidljiv.

Ne moraš se braniti, objašnjavati, uvjeravati ili dokazivati da imaš pravo na svoje “dosta”, “ne želim” ili “ne mogu sada”.
Granice nisu napad na druge, nego prestanak napada na sebe.

Dopusti si da kažeš ne bez straha da ćeš biti kriv.
Dopusti si da kažeš da samo onda kad to stvarno želiš.

Granice su prostor u kojem tvoj život postaje tvoj. 🕊️

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

15/12/2025

U nekim obiteljima manipulacija ne izgleda kao napad.
Izgleda kao briga, ljubav ili “zabrinutost”.
Ali iza nje stoji poruka: ti si odgovoran za moje emocije.

Često zvuči ovako:
“Sve sam dao za tebe…” 😔
“Nemoj me sad razočarati.”
“Ako me voliš, napravi to.” ❤️‍🩹
“Ti si jedini koji me razumije.”

Ne postoji naređivanje.
Postoji krivnja, dug i osjećaj obaveze.

Ono što takvi odnosi traže nije bliskost, nego kontrola:
👉 budi uz mene, misli kao ja, osjećaj kao ja – inače me povrjeđuješ.

Zato emocionalna manipulacija u obitelji često djeluje “toplo”, iako ograničava autonomiju. Nije agresivna, nego suptilno uvjetovana.

Najpodmuklije manipulacije nisu one koje nas prestraše, nego one koje nas natjeraju da se osjećamo dužni.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

11/12/2025

Kod dijela ljudi anksioznost nije doživljena kao simptom, nego kao način funkcioniranja koji je postao dio identiteta. Oni ne osjećaju napetost kao problem, nego kao normalan tempo.

Takav stil regulacije ima nekoliko stabilnih obilježja:
- predvidivost kao temelj sigurnosti
osoba bira zadatke i odnose u kojima može utjecati na ishod

- kontrola kao način pripadanja
doprinos je način da “zaslužim” mjesto u odnosu

- uspješnost kao potvrda stabilnosti
rezultat dokaz da ništa nije “izmaklo”

- odgovornost kao obrana od ovisnosti o drugima
lakše je učiniti nego provjeriti hoće li netko drugi moći

U toj dinamici nema pretjeranih emocija niti dramatičnih briga.
Često postoji jasno razmišljanje, brza organizacija, pragmatičnost i pouzdanost.
Ono što nedostaje nije sposobnost, nego doživljaj sigurnosti koji ne ovisi o kontroli.

Zbog toga se terapijski rad ne usmjerava prema “smanjenju anksioznosti”, nego prema razvoju kapaciteta za iskustva kojima ne upravljamo: pogrešku, kašnjenje, nedovršenost, ovisnost o drugima — ne kao prijetnju, nego kao relacijski rizik koji je tolerabilan.

Tek tada se može razlikovati:
što radim zato što želim, a što zato što moram ostati stabilan.

____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

08/12/2025

Parentifikacija se smatra poremećajem u raspodjeli uloga unutar obitelji, pri čemu dijete preuzima funkcije koje razvojno ne može nositi. Najčešće uključuje emocionalnu i/ili instrumentalnu brigu o roditelju, braći ili cjelokupnom obiteljskom sustavu.

Dijete tada funkcionira kao:
-emocionalni regulator roditelja
-posrednik u konfliktima
-organizacijska ili praktična podrška obitelji
-izvor stabilnosti u situacijama nestabilnosti

U takvom odnosnom okruženju dijete razvija adaptivnu zrelost koja nije rezultat sigurnog razvoja, nego potrebe da sustav ostane funkcionalan. Posljedica je preuranjena odgovornost, dok vlastite potrebe ostaju potisnute ili nedovoljno prepoznate.

U odrasloj dobi to se često manifestira kroz:
-kroničnu sklonost preuzimanju odgovornosti
-potpunu orijentaciju prema tuđim emocionalnim stanjima
-teškoće u traženju podrške i delegiranju
-osjećaj krivnje pri postavljanju granica
-ograničen uvid u vlastite potrebe i emocionalne signale

Iako se izvana očituje kao kompetentnost i stabilnost, parentifikacija zapravo govori o razvojnoj deprivaciji: dijete je moralo funkcionirati kao odrasli prije nego što je imalo uvjete da to postane.

U tom kontekstu, zrelost nije pokazatelj resursa, nego posljedica prilagodbe na disfunkcionalne uloge u obiteljskom sustavu.
____________
𝐉𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐋𝐢𝐝𝐢𝐣𝐚 𝐏𝐚𝐯𝐥𝐢𝐤, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐢 𝐫𝐞𝐡𝐚𝐛𝐢𝐥𝐢𝐭𝐚𝐭𝐨𝐫, 𝐞𝐝𝐮𝐤𝐚𝐧𝐭𝐢𝐜𝐚 𝐩𝐬𝐢𝐡𝐨𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐬𝐤𝐨𝐠 𝐩𝐫𝐚𝐯𝐜𝐚 𝐭𝐫𝐚𝐧𝐬𝐚𝐤𝐜𝐢𝐣𝐬𝐤𝐚 𝐚𝐧𝐚𝐥𝐢𝐳𝐚 𝐢 𝐩𝐫𝐚𝐤𝐭𝐢č𝐚𝐫𝐤𝐚 𝐭𝐞𝐫𝐚𝐩𝐢𝐣𝐞 𝐢𝐠𝐫𝐨𝐦.
𝐕𝐥𝐚𝐬𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐬𝐚𝐦 𝐑𝐮𝐝𝐧𝐢𝐤𝐚 𝐬𝐫𝐞ć𝐞, 𝐜𝐞𝐧𝐭𝐫𝐚 𝐳𝐚 𝐫𝐚𝐝 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐜𝐨𝐦, 𝐚𝐝𝐨𝐥𝐞𝐬𝐜𝐞𝐧𝐭𝐢𝐦𝐚, 𝐨𝐝𝐫𝐚𝐬𝐥𝐢𝐦𝐚 𝐢 𝐨𝐛𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢.

Rudnik sreće

17/01/2026

13/01/2026

09/01/2026

05/01/2026

02/01/2026

29/12/2025

25/12/2025

22/12/2025

19/12/2025

15/12/2025

11/12/2025

08/12/2025

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category