Dom za stare i nemoćne Sretna Zvjezdica

03/08/2025

Ručak Zvjezdica Buševec 20.07.2025.g.
Buševec
Juha,šnicli, pekarski krumpir,salata I kolač
Vaša Zineta Avdic 🥔🍞🍅🧅🍉💯❤️

03/08/2025

Ručak u V. Gorici 22.07 2025
Juha, punjene, paprike sa krompir, ima i naša doma a cikla
Vaša Vesna Grkšin 🥰💯❤️

03/08/2025

Ručak Zvjezdica Buševec; 03.08.2025.g.
Juha ,šnicli, pire krumpir ,sataras,salata I kolač
Vaša Zineta Avdic 🥰💯❤️

28/07/2025

Dom za starije i nemoćne Sretna Zvjezdica, taži djelatnike🫵🏻
🫳medicinske sestre/tehničar/primalje
👉🏻njegovateljice
👉🏻kuharice, spremačice

Rad u turnisima, smještaj osiguran, za strance izrada radne dozvole.

Možete se javit na ☎️: 00385 98 9040407 ili na 📧: info@sretnazvjezdica.hr

03/07/2025

Uz dugogodišnje iskustvo stečeno oko starijih i nemoćnih osoba dovoljna su garancija da ovaj dom svima njima pruži osjećaj ugode uz vrhunsku njegu stručnog osoblja. Medicinska sestra i tri njegovateljice brinu se da sve potrebe korisnika budu zadovoljene na za to predviđen način. Uz nezaobilaznu liječničku pomoć, korisnicima su omogućene i sve druge popratne usluge, od dolaska frizera i pedikera pa sve do proslava rođendana i drugih prigodnih svečanosti, jer kod korisnika se želi stvoriti osjećaj pripadnosti uz toplu obiteljsku atmosferu.
Lokacija: Josipa Grdenić, Pl. Jarebičkog 5, Velika Gorica.

24/06/2025

Mama, ako mi stvarno želiš pomoći – pobrini se za sebe!

Zaista – Čemu krumpiri uzgojeni pod žarkim suncem, uz bolna leđa i visoki tlak? Pa sve to mogu sama kupiti. Ali tvoj moždani udar – ne mogu ga „kupiti” ni poništiti.

Mame žele brinuti. Žele biti potrebne. Ali, nažalost, često poznaju samo jedan način – žrtvovanje. Dati sve, zaboraviti na sebe, raditi do iznemoglosti – „da djeci bude dobro”.

A djeca? Djeca – bez obzira koliko odrasla bila – trebaju jednu jednostavnu stvar: živu, nasmijanu, zdravu mamu. Takvu koja zna zagrliti, porazgovarati, jednostavno sjediti pokraj. Mamu koja nije iscrpljena do krajnjih granica, ne onu koja je prestala osjećati da živi.

Ne postoji čudotvorni filtar koji će iscrpljenost majke pretvoriti u toplinu. Ne postoji način da se iz njenog glasa izbriše umor, iz pogleda briga.

I tada se javlja žalost. S obje strane.

S jedne strane – mama koja daje posljednje atome snage, a njezin trud nije cijenjen. „Nezahvalno dijete” koje ne želi uzeti ono što je uzgojeno krvlju i znojem. I majčina žrtva čini se uzaludnom.

A s druge strane – dijete koje umjesto brige dobiva osjećaj krivnje. Koje dobiva nepotpunu, iscrpljenu osobu, koja se cijeli život stavljala na kraj reda, a sada očekuje da se netko brine o njoj. I to dijete sada mora brinuti ne samo o svojoj djeci, o poslu, o svakodnevici – nego i o mami koja umjesto da bude oslonac, postaje teret.

Mama, ne trebaju mi krumpiri.

Samo budi sretna. Brini o sebi. Idi ranije na spavanje. Nađi se s prijateljicom. Napravi novu frizuru. Idi u šetnju – bez vrećica i tereta. Pročitaj nešto za dušu. Posjeti liječnika.

I reci mi koliko ti krumpira da donesem. Jer mogu. I želim.
A još bolje – dođi. Sjedit ćemo zajedno. Razgovarati. Smijati se.

Jer to je najvažnije.

22/06/2025

21/06/2025

Gubitak nekog bliskog nije samo oproštaj od njegove prisutnosti.
To je učenje kako živjeti s njegovom odsutnošću.
To je gledanje mjesta na kojem je nekada bio — i osjećaj da je zajedno s njim otišao i dio tvoje duše.

Tuga ne poznaje vrijeme.
Nema određenog datuma nakon kojeg sve prestaje boljeti.
Ima dana kada osjećaš da ideš naprijed,
i dana kada te jedno sjećanje može potpuno slomiti.
I to je u redu. To ne znači da podbacuješ — to znači da i dalje voliš.

Ljubav koju si dala. I ona koju si primila — ne nestaje s posljednjim dahom.
Mijenja oblik.
Postaje sjećanje. Miris koji se iznenada vrati.
Melodija koja dozove njegovo lice.
Ili suza koja klizi niz obraz bez upozorenja.

Ponekad se pojavi osjećaj krivnje — jer se smiješ, jer ideš dalje, jer živiš.
Ali život nije zaborav.
On je i oblik sjećanja.
Način na koji tu osobu nosiš u sebi — u odlukama, u nježnosti, u onome što postaješ.

Govori o njoj. Prisjećaj se. Plači, ako je potrebno.
Ali i dopusti sebi da ideš dalje.
Jer iako se ta priča promijenila — ona i dalje traje.
Živi tako da, gdje god da je sada, može biti ponosan na tebe.

A kada osjetiš da ti nedostaje snage… pogledaj u nebo.
Jer čak i u najvećoj boli — i dalje postoji svjetlo.

21/06/2025

Kada roditelji odu 💔… cijeli svijet se promijeni.
Ništa više nije isto.
Odjednom više nema tog mjesta sigurnosti koje smo uzimali zdravo za gotovo.
Više nismo ničije dijete, barem ne onako kako smo bili.
Nema više toplih ruku koje nas grle kad se slomimo,
nema onih poznatih riječi koje su liječile bol u grudima,
nema pogleda punog razumijevanja — bez da išta kažemo.

Život postane hladniji, tiši, teži.
Jer bez njih…
nema tog štita koji nas je čuvao čak i kad toga nismo bili svjesni.
Njihova prisutnost — to neizgovoreno utočište — nestaje.
A mi ostajemo. Ogoljeni. Ranjivi. Sami.

Kada roditelji zauvijek odu, postajemo siročad.
Bez obzira imamo li 7 ili 70 godina.
Jer gubitak roditelja nije samo smrt voljene osobe.
To je gubitak dijela sebe.
Dijela koji nas je stvorio, volio, vodio, vjerovao u nas kad sami nismo znali kako dalje.

Čak i ako imamo svoju djecu, svoj dom, svoje uspjehe…
negdje duboko u nama još uvijek živi to malo dijete.
Dijete koje čeka da čuje:
„Sve će biti u redu.“
Dijete koje bi dalo sve da se još jednom privije uz majčina prsa,
da još jednom osjeti očevu ruku na ramenu,
da još jednom čuje taj poznati glas —
pun ljubavi, topline, zaštite.

Ali taj glas više ne dolazi.
Taj dom, onaj pravi dom — više ne postoji.

I tada, u toj tišini bez njih, srce puca. Najdublje. Najtiše. Najbolnije.
Jer više nikada nećemo biti isto.
Jer njih više nema…
a njihovu ljubav — ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti. 😭

15/06/2025

Ručak u Zvjezdici Velika Gorici 15.06 2025
Juha meso piletina
Prilog mlinci, salata
Kolač hurmašice
Dobar tek, želi vam vaša Vesna🥒🥔🥪🫑💋💯❤️