Luana Poleis, psiholog - psihoterapeut, Višnjan, Visnjan (2025)

03/09/2025

Dragi dnevniče,

Opet sam preskočila par dana pisanja - ali ovaj put se neću kritizirati. Mislim, čemu? Nisam pisala jer nisam pisala 🤷🏽‍♀️ i misli koje su bile, bile su.
Svima stalno govorim da je važno živjeti u sadašnjosti i ovo je moj doprinos toj plemenitoj borbi u koju vjerujem iako je ponekad zaboravim. Uglavnom, htjela sam o drugoj temi. Mnoge teme su prolazile kroz glavu ovih dana i neke sam zapisala brzinski na kraj bilježnice - vratiti ću im se. Pitam se, kako to da s vremena na vrijeme zaboravim odvojiti vrijeme za sebe? Kao “postolar s cipelama”, I guess. Opet sam počela pisati drugo. Nakon posljednje knjige sto sam pročitala, imam neku pauzu koju nisam svjesno odabrala. A čekaju me Metamorfoze što je J. odabrala i nekako se već tjednima odgađam. Lažem, pročitala sam prve dvije priče. Ah, koji Svijet, koji Jezik! Koristim li upravo Ovida da ne pišem o nečemu važnom i tako odgodim - što? Ah, i to odgađanje. (Koliko sam već Ah napisala?).
UGLAVNOM
Srijeda je. I sad ću to sve lijepo objaviti s odabranim pitanjima s kraja i podijeliti s drugima. Nekad smo svi u istom košu, ideal ne postoji jer ideal je život. Pun petlji i svatko ima svoj način da je raspetlja. Osim onih, koji žele slijepo slijediti upute drugoga i tako odgoditi život.. no evo opet sam u drugoj temi 😅🙄
Idem objaviti.
Čujemo se, (možda sutra dragi Dnevniče),
L.

PS za tebe koji čitaš:
Ako ti je jedno od ovih pitanja zapelo za oko – pusti si vrijeme i zapiši što se pojavi. Nije natjecanje u mudrosti, nego susret sa sobom. 🎈

Ja sam psihologinja i psihoterapeutkinja, ali vjerojatno nisam tvoj terapeut. Sadrzaj na mojoj stranici je edukativnog i refleksivnog karaktera - nije zamjena za strucnu pomoc i podrsku. Tekstove najcesce pisem u zenskom obliku, ali mogu se odnositi na svih/sve/sv*

31/08/2025

Hodala sam skliskim terenom, bosa prešla ledenu rijeku i penjala se stazom kojom inače buji voda.

Na edukaciji, polaznica me pitala:
„Mi smo od tebe dobili puno, a što ti imaš od nas?“

Divno pitanje.
Svako iskustvo nas mijenja. Modelira. Ostavi trag.
Na nama je hoćemo li nešto naučiti ili ostati zaključani u stare navike razgovora i bivanja s drugima.

Biti s drugima – najteži i najlakši zadatak.
Odabrati reći kompliment, a ne samo pretpostaviti da je očit.
Odabrati biti konstruktivan, a ne srušiti ono krhko što je netko tek izgradio.

I priznat ću: kad sretnem osobu koja nosi „negativu“, uvijek me kopka pitanje –
kako to da ti je tako teško unijeti u svoj svijet barem malo ljepote?

Hvala Dragonji.
Hvala današnjim polaznicima koji su od svega što su danas mogli raditi, odabrali raditi na sebi sa mnom.
Radni vikend, ali skoro kao da nije. Skoro.
Moram kupiti ozbiljne gojzerice.
❤️

Ja sam psihologinja i psihoterapeutkinja, ali vjerojatno nisam tvoj terapeut. Sadrzaj na mojoj stranici je edukativnog i refleksivnog karaktera - nije zamjena za strucnu pomoc i podrsku. Tekstove najcesce pisem u zenskom obliku, ali mogu se odnositi na svih/sve/sv*

26/08/2025

Putovanje ti sužava vidike.
Da – sužava, ne širi.
Pokaže ti koliko si p**a ostala zatvorena u svoje strahove umjesto da zaista pogledaš svijet.

Putovanje nije luksuz.
To je trening fleksibilnosti, improvizacije i tolerancije na frustracije.
Ne donosi “novi život” – podsjeti te koliko si (ne)spremna živjeti svoj stari.

Putovanje ne liječi anksioznost.
Ali te nauči koliko možeš podnijeti kad ti avion kasni, GPS ne radi, nestane signal i nemaš kontrolu.
(Snađi se, druže.)

Putovanje nije bijeg.
Ono je ogledalo – brutalno ogledalo.
Pokazuje ti tko si kad ti oduzmu rutinu i sigurnost.

I ne, nije bitno koliko ideš daleko ni koliko dugo.
Bitno je da ideš.
Da se vraćaš sebi.

Jer svako putovanje te promijeni.
I svaki povratak je zapravo – novi odlazak prema tebi.

Ja sam psihologinja i psihoterapeutkinja, ali vierojatno nisam tvoj terapeut. Sadrzaj na mojoj stranici je edukativnog i refleksivnog karaktera - nije zamjena za strucnu pomoc i podrsku. Tekstove najcesce pisem u zenskom obliku, ali mogu se odnositi na svih/sve/sv*

20/08/2025

Volim se vraćati maloj Luani.
Ona se smiješi, raduje se životu, mašta bez granica i vjeruje u dobro.
Njoj nikad ne fali energije za nove avanture – i nikad ne sumnja u sebe.

Ta se sumnja nakupila kasnije, u košarici identiteta, kroz tuđe riječi ili tišine.
Malu Luanu nije oblikovala samo obitelj – već i brojni odrasli koje je susretala. Neki su joj dali podršku, drugi osude ili šutnju.

Kad pišem, vraćam joj glas.
Spajam se s dijelovima sebe koje je društvo pokušalo zavezati i prigušiti.
A ona mi tada šapne: to si uvijek Ti.
I da – to smo uvijek nas dvije, koje smo jedna, i koje smo dobro kad činimo jedna drugu ponosne.

Možda i tvoje unutarnje dijete čeka da ga potražiš?
Da mu kažeš ono što već znate, ali trebate dati za pravo – malo podrške i malo prava na radost.

✍🏻 U dnevniku mu možeš dati upravo te riječi. Koliko god p**a želiš.

Ja sam psihologinja i psihoterapeutkinja, ali vierojatno nisam tvoj terapeut. Sadržaj na mojoj stranici je edukativnog i refleksivnog karaktera - nije zamjena za stručnu pomoć i podršku. Tekstove najčešće pisem u ženskom obliku, ali mogu se odnositi na svih/sve/sv*

17/08/2025

Ne boli uvijek ono što se događa.
Ponekad boli i ono što se ne dogodi.

Kad se nadaš, u tebi raste očekivanje —
vodena želja koja buja i nosi brege.
I onda se ne obistini.

Razočaranje dolazi tiho,
kao val dok drijemaš pored mora.

Radiš inventuru svog dvorišta.
Pokušavaš pospremiti emocije na visoke police,
sanirati pukotine ili se praviti da ih ne vidiš.

Drugi put ćeš „pametnije“.
Pokušaš iščupati korov nade.
Ali korov je tvrdokoran —
i, na svoj način, uljepšava vrt divljim notama.

Vrijeme je za novu inventuru.
Slaganje misli na papir.
Pretakanje osjećaja u riječi.
I — najstrašnije i najhrabrije — izgovaranje naglas.

Jeka praznog dvorišta tvog uma
vratit će nijanse i pružiti odgovor.

Pisala sam svaki dan na ovom godišnjem.
Više p**a dnevno.
Posjetila dijelove sebe koje zapustim u brzini svakodnevnice.

Prozračila kuteve koji su teže disali.
Rehabilitirala ono što je vapilo za životom.

Jer jedini važan dogovor je —
dogovor sa sobom.

A kad njega propustiš,
sve krene naopačke.

Btw, koliko si ti p**a slagala sebe i ostavila dogovor sa sobom neispunjen — a drugima si uvijek bila vjerna? Eh…

Ja sam psihologinja i psihoterapeutkinja, ali vjerojatno nisam tvoj terapeut. Sadržaj na mojoj stranici je edukativnog i refleksivnog karaktera - nije zamjena za stručnu pomoć i podršku.
Tekstove najčešće pišem u ženskom obliku, ali mogu se odnositi na svih/sve/sv*.

02/08/2025

Negativna recenzija! 😡 za unutarnjeg kritičara.
Stalno dosađuje, izgleda kao da se misli stalno roje, teško prestaje i ne odustaje (kad bi bio realan, onda bi mu to bila vrlina, ali ovdje baš i nije).
Pretražuje stare situacije po kojima komplicira život, ukida osmijeh i čini te da učiniš nekoliko koraka natrag — samo za malo mira.
A taj mir je kratkog vijeka, jer samopouzdanje toliko okrzne da se gubi na sve strane.
Ne pomažu sprejevi ni brzi savjeti.
Ako ga se želiš riješiti, važno je ostati uporna i odana sebi.
Jednom će i negativna recenzija za taj savjet doći na red.

Uglavnom, unutarnji kritičar — ne znam gdje se kupuje, ali znam da ga uzgajaš malo sama, a malo uz pomoć konteksta koji često osuđuje ili ne pronalazi mjesto za tebe.
Pa kriv je on, a ti pomisliš da si previše i/ili da si dosadna, da s tobom nešto ne valja — a u slučaju kad nešto napraviš dobro (jer napraviš!), odmah baci asa iz rukava — malog gospodina Sindrom Impostera.

Željeti se riješiti unutarnjeg kritičara teže je kad o njemu samo razmišljaš.
Jedan od dobrih načina je naučiti ga malo dobre manire — kada prestati i kako biti konstruktivan.
Zadržati pozornost da ne prelazi granicu kad god mu padne na pamet — poželjno.

P.S. Ne, ovo nisam ja — odnosno jesam, ali sam izobličena pod pritiskom ljepote društvenih mreža.
Kao pod maskama društva, samo u online svijetu.
I usporedba s tim stereotipom kojeg izmišlja neki programer ili ekipa njih — može ti uništiti dan, tjedan, odnose.
A što je najgore: uvjeriti te da si ružna.

I na filter isto — negativna recenzija.

P.P.S. Sumnja u sebe je zapravo isto dobra, ako vodi dobrom odnosu sa sobom, želji za istraživanjem, otvaranje uma, nije dobra ako te zaključa u kutiju i misliš da možda ne možeš.

Tjt, ✨
L. ~

*post je napisan u ženskom obliku, a može se odnositi na sve/svih
*Društvene mreže nisu zamjena za stručnu pomoć

17/07/2025

Jučer mi se dogodio nešto jako lijepo. Psiholozi kažu da je zdravo svaki dan pohvaliti bar jednu osobu, a jucer sam u regular trgovini na Random dan u tjednu - pohvalu dobila Ja.
Jel je jako loše ako se sad malo pravim važna? Za tu ljepotu koja me jučer nenadano obasipala i Made my Day. Onako, sasvim slučajno i u prolazu dobila sam pogođen poklon, a još moćniju rečenicu upile su moje uši do dubokih slojeva duše.

Naravno, kao svaki put kad me netko zaustavi i kaže da me zna (mogu reći kao da sam VIP - sa društvenih mreža ili da me prati) ili da smo se već sreli na nekoj edukaciji, moje fotografsko pamćenje pada u još veći deficit.
Ja se malo smotam, malo pocrvenim, malo mi je bed, a srce mi se prelijeva naletima tsunamija u stijenke obraza. I smiješkom se.
I zapravo, baš kad sam se pitala ima li smisla sve ovo pisanje i stvaranje, stiglo je ovo iskustvo.

Koja sam ja sretnica da izađem iz kuće i sretnem toliko ljepote u djevojci s lijepom tetovažom na leđima i razigranim očima iza crnih naočala.
Yep, baš se time hvalim i jednako toliko sam zahvalna.
Objavljujem da bude tu, na digitalnom panelu života i postignuća. To su nagrade.

Ako čitaš, još jednom hvala - više od onog što se moglo vidjeti 🫢🙈

01/07/2025

Dragi ChatGPT, svi te tako vole - znaš li?
I testiram te da vidim što ja mislim o tebi i kako si sličan, a po čemu različit od psihoterapije, receptarnice, dijagnostičara za aute i za život.

Vidiš, službeno je bliža Nova godina nego početak ove koju živimo.
Kamo vrijeme leti, dragi ČaTo?
Znaš li mi reći kako se vrijeme zaustavlja? Ili kako se vraća?
Ili kako zanemariti onaj kamen što mi padne u trbuh svaki put kad vidim patnju?
Znaš li, dragi ČaTo, gdje je moje veselje?
Mogu ti ispričati, zanima li te?
Ili te više zanima osvojiti primat u natjecanju za najbolju umjetnu inteligenciju na svijetu?

Umjetna, da.
Kad nekome kažemo da je umjetan, obično je to uvreda. Ili barem kalup ne baš pohvalnih osobina ili pojava.
Kao umjetni cvijet koji te zavara i kažeš: “Ajme, kao da je pravi!”
Ali i dalje ne proizvodi kisik. Niti raste.
Više-manje se napuni prašinom.

Dragi ČaTo, evo — na moj mozak i na moju dušu ja ne puštam prašinu.
Priznajem, znaju biti fora tvoji prečaci.
Ali osim brzog prelaska preko problema i zaštite moje ranjivosti da se ne moram izložiti — opet sve puštaš meni. Konkretno, malo toga riješim, a uvijek - uvijek, sam u pravu!

Dragi ČaTo, recept za matcha-tonik je odličan, kao i za palačinke od cassava brašna i dijagnostika zašto mi biljka žuti —
zašto nisi zatvorio zavjesu, pa znaš da je biljka prava?

Odugovlačim, ČaTo.
Kao da pazim da te ne povrijedim.
I evo, učim kako ne povrijediti sebe.
I kako se pripaziti kada to manje ili više namjerno učinim.

Eto, moj photo dump.
Ciao, juli 2025.
Ciao dragi ČaTo!

08/06/2025

Tvoje samopouzdanje ne ovisi o tebi. Velikim dijelom ovisi o drugima. Ovisi o tome vide li te, dožive, pitaju kako si, čuju tvoje tišine, budu s tvoje strane znatiželjni kako ti u životu možeš ostvariti ono što sanjaš i želiš.
Ako “uz” tebe imaš nekog tko ne pita kako si, na tvoje suze nastavi raditi što je radio bez da stane i pita što se dogodilo, ogluši se na tvoje potrebe jer mora paziti i misliti na sebe – tvoje samopouzdanje će pasti. Srozati se. Počet ćeš sumnjati u sebe i oduzimati si. Oduzimati si vlastiti pogled na sebe, umanjit ćeš se da ne smetaš, da te ne ostave, a pritom ćeš ostavljati sebe.
Pustit ćeš se negdje po strani, iza svega, smanjiti vlastite potrebe i zadovoljiti tuđe u nadi da, kada oni budu dobro, konačno će doći red na tebe.

Brutalna istina? Taj red nikad ne dođe.
Moraš izaći iz njega – taj red nije tvoj.
Ti imaš svoj redoslijed.

Imaš pravo biti okružena ljudima koji ti daju podršku i kojima ti pružaš isto – gdje je ravnoteža onoga što daješ slična onome što ti je pruženo.
Naravno, postoje trenuci u kojima, kažu, netko mora potegnuti više. Ono što ne kažu je brzina kojom to postaje nova navika.

Zato pohvali se. Vidi se. Pitaj se kako se osjećaš. Ispuni svoje želje. Zagrli svoje potrebe.
Budi otvorena pružiti onome tko dolazi na pola p**a, jer – hej – kad se susretneš s nekim, to je prekrasno.
Neka ti to bude nova navika.

Doživi se, oživi se, živi.

P.S. ulomak je iz knjige Prohujalo s vihorom, najugodnije iznenađenje ovog kasnog proljeća ili ranog ljeta.

*Post je napisan u ženskom obliku, a može se odnositi na sve/svih
*Društvene mreže nisu zamjena za stručnu pomoć

03/06/2025

Šta očekuješ pročitati? 😝

Ustanem 10 minuta ranije, koliko god mi teško palo, jer znam da će mi Luana kojoj se ne žuri biti zahvalna. Često pomislim na buduću Luanu i trudim se raditi joj usluge i razmišljati što bi joj godilo. Nekad je Buduća Luana za sat vremena, nekad za par tjedana, mjeseci… Imam na umu kontinuum života i njegujem odnos sa Luanom po principu da danas me spaja sa jučer i sa sutra na dobar, njegujući način.

Jedem pravilno, uključujući hedonističke izlete, jer pravilna prehrana je kao da biram najbolje gorivo i njegu za svoje dane. Da mi bude ukusno i nutritivno (posebno jer sam vegan pa je balans važan za nastavak “borbe”), a to znači i ispeći palačinke s Nutellom ili čips uz pivo.

Najgore mi ide vježbanje. Ulažem napor u kontinuitet i svaki razlog da preskočim dobro zvuči, ali onda se sjetim da vježba nije maltretiranje, nego odgovornost prema svom tijelu koje mi pruža toliko mogućnosti i slobode.

Pošaljem bar jednu lijepu porukicu jednoj osobi, naizmjenice.

Igram se odjećom, kombiniram i maštam kako se odjenuti da odjeća bude dio mene, a ne ja dio nje. Odbacujem konfekcijske brojeve i sve ostale trigere u koje me žele ograničiti.

Pročitam svaki dan jedan odlomak ili poeziju, osim uobičajenog čitanja — jer ni ne znam kako to objasniti. Kao da zagrebeš pogledati istu stvar iz druge perspektive pa se sjetim da nas je osam milijardi i da nema samo jednog načina za biti ispravna ili točna.

Borim se s unutarnjim kritičarem koji mi govori da se u ovom postu previše ogolim i da — čemu sve to, kad bih trebala ispasti baš kao da sve savršeno hendlam. Well, toliko savršeno da nemam deset stvari koje radim svaki dan.

Izmjenjujem ih, rotiram, zaboravim, uvedem novu, prisjetim se starih.

Možda ona najčešća koja treba podsjetnik je — čuvati svoje Ja. Ne stidjeti se onoga što drugi ne razumiju.
I dalje čvrsto mislim da samo ljepota može spasiti ovaj Svijet. I ne, ne mislim da estetiku. Mislim na sve ostalo. Kao razumijevanje, poznavanje, slušanje, bivanje.

12/05/2025

Jedno od najčešćih pitanja koje si postavljam je:
Jesam li dobar psihoterapeut?

I bojim se odgovora “da”.
Bojim se da će teorija prekriti odnos,
da neću nešto dovoljno dobro čuti, odgovoriti,
da ću skliznuti u ralje iskustva i nesvjesno pomisliti:
“Ovo znam riješiti.”

Želim ne znati.
Sumnjati u sebe.
I stalno se pitati — jesam li dobar psihoterapeut?

Zapisati si pitanja na koja se želim vraćati.
Slušati svaku životnu priču
kao da nikad nisam čula niti jednu.

Bojim se ne raditi kvalitetno.
I zato tražim načine koji me uvijek i stalno
potaknu na novo učenje.
Na prisutnije slušanje.
Na dublje razumijevanje.

Jedan od najvećih strahova mi je — navika.
I volim taj svoj strah.

Volim da si ne dam uljuljati se u fotelju predvidljivosti,
nego me znatiželja za životnom pričom i promjenama gura dalje.

Vjerojatno zbog toga stalno čitam, učim, upisujem edukacije
o kojima nemam potrebe pisati po društvenim mrežama kao da su trofeji.

Da, znanje je važno.
Ali kad sjedimo jedan ispred drugog —
ti si stručnjak za sebe,
a ja za mentalno zdravlje.

Zajedno gradimo put prema tvom rješenju.
Tvojim ciljevima.

Volim taj svoj strah.
I kad me prodrma.
Jer volim taj svoj posao.
Koji, zapravo, nije ni posao.

*Post je napisan u ženskom obliku, a može se odnositi na sve/svih
*Društvene mreže nisu zamjena za stručnu pomoć
*ovo je isječak iz mog dnevnika, nosite se s poštovanjem.

04/05/2025

Mijenja li kontekst u kojem živim moje mišljenje o sebi? Prati me.

Jedan grad ima glava kao cijela država iz koje dolazim.
Jedna petnaestina tribine ima mjesta kao ukupan broj ljudi u mom mjestu,
Je li bolje biti jedno od mnogih lica u gomili ili ona koju svi prepoznaju na svakom koraku?

To je nijansa – kako mene, kako tebe, kontekst oblikuje.
Kad staviš šešir na rupe, moguće je da ljude koje danas vidiš – više nikad nećeš sresti.
Oni koji se prave važni, izgube se u masi.
Kad ti ponestane soli, teško kucaš na vrata susjeda.

A kad bi mogla prošetati sa sigurnošću da nećeš sresti nikog poznatog – šta bi radila? Kako bi hodala?
Kad si izvan uloga, izvan “ispravnosti” koju pokušavaš održati – tko si ti tada?
Kad te nitko ne poznaje. I ti ne poznaješ nikog.

Znaš, ipak – ono sunce je isto.
Zrake koje te griju iste su koje obasjavaju rajčice u vrtu. I cijeli sunčev sustav.

Hoćeš li uzeti priliku da utječeš na svoj kontekst?
I dopustiti si da se opereš od tuđih očekivanja.
I budeš više ti. Šta god drugi rekli.

Luana Poleis, psiholog - psihoterapeut

03/09/2025

31/08/2025

26/08/2025

20/08/2025

17/08/2025

02/08/2025

17/07/2025

01/07/2025

08/06/2025

03/06/2025

12/05/2025

04/05/2025

Address

Website

Alerts

Contact The Practice

Shortcuts

Share

Category