03/02/2026
𝐃𝐞𝐩𝐫𝐞𝐬𝐢𝐣𝐚.
Sama riječ može stegnuti u prsima. Možda nas podsjeti na razdoblja u vlastitom životu kada smo osjetili onu tešku mješavinu tuge, tjeskobe, krivnje, iscrpljenosti i otupjelosti — sve odjednom. Stvari koje su nam nekad donosile radost odjednom postaju daleke, a osjećaj identiteta lako se poljulja. U takvim trenucima nije teško osjećati se izgubljeno.
No što ako bismo riječ depresija mogli promatrati iz drugačijeg kuta? Koliko god zvučalo neobično, što kada bi se povezivala 𝑠 𝑖𝑑𝑒𝑗𝑜𝑚 𝑜𝑑𝑚𝑜𝑟𝑎, 𝑝𝑎𝑢𝑧𝑒 𝑖 𝑜𝑑𝑚𝑎𝑘𝑎?
Upravo to predlaže Jeff Foster. Engleska riječ 𝒅𝒆𝒑𝒓𝒆𝒔𝒔𝒆𝒅 fonetski podsjeća na izraz 𝒅𝒆𝒆𝒑 𝒓𝒆𝒔𝒕 — 𝑑𝑢𝑏𝑜𝑘𝑖 𝑜𝑑𝑚𝑜𝑟.
U tom svjetlu depresiju možemo razumjeti kao stanje dubokog, često pogrešno shvaćenog odmora u koje ulazimo kada postanemo iscrpljeni težinom vlastitih priča o sebi i svom životu. Osjećamo se pritisnuto, kao da nas život nadvladava — što odražava i samo značenje riječi depresija: 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐭𝐢𝐬𝐧𝐮𝐭.
Ali kakvav je to život koji nas pritišće? Onaj za koji vjerujemo da ga moramo živjeti. Životom ispunjenim očekivanjima koja možda nisu naša, ali ih svakodnevno pokušavamo zadovoljiti. Takav napor iscrpljuje. Toliko da nam je potreban zastoj — duboki odmor — kako bismo mogli stati, oslušnuti sebe i odlučiti kako dalje.
Možda je to, na neki način, poziv na promjenu.
(Iz Hrvatske enciklopedije: 𝐝𝐞𝐩𝐫𝐞𝐬𝐢𝐣𝐚 (lat. 𝑑𝑒𝑝𝑟𝑒𝑠𝑠𝑖𝑜, od 𝑑𝑒𝑝𝑟𝑖𝑚𝑒𝑟𝑒: pritisnuti, utisnuti, tištati)
