27/04/2022
Kada bliska osoba oboli od demencije, cijela obitelj se susreće s nizom izazova, koji mogu dovesti do brojnih preplavljujućih frustracija i osjećaja bespomoćnosti.
Oboljeli često ponavljaju iste priče, radnje, iznose potpuno pogrešne informacije iz prošlosti, miješaju ljude, događaje, vremenske periode... s oboljelima se događa čitav niz negativnih promjena s kojima se skrbnicima često jako teško nositi, tim više jer se oboljelima s napredovanjem bolesti mijenja i karakter, pa potpuno miroljubivi i nenasilni ljudi u frustraciji mogu razviti agresivna ponašanja, hostilnost u odnosu prema drugim bliskim ljudima, mogu postati paranoični i optuživati druge za krađu kad ne mogu naći svoje stvari i slično.
Iako je nošenje s tom bolesti teško samo po sebi, postoji način pomoću kojeg se te frustracije i za oboljelog i za skrbnike mogu svesti na minimum.
Nemojte se svađati s njima, uvjeravati ih da to što govore nije točno, da je to bila tetka, a ne unuka, da je to bilo prije 50, a ne 10 godina i slično... njihov mozak više ne funkcionira na uobičajen način i jednostavno ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti to što im govorite. Takvim načinom komunikacije samo dolazi do frustracije za sve uključene.
Nemojte im držati lekcije i posramljivati ih kad naprave nešto pogrešno. Oni rade najbolje što mogu, a čak i zdravi ljudi rade više pogrešaka kad se osjećaju nesigurno i loše. Umjesto toga, pohvalite ih i hvalite svaki put kad naprave nešto ispravno. Iako se možda neće sjećati te pohvale, dobar osjećaj će ostati povezan s pohvaljenim ponašanjem.
Nemojte im naređivati, to je najlakši način za stvoriti otpor. Umjesto toga, zamolite ih, usmjeravajte, tražite ih pomoć.
Prepoznajte i uvažite njihove osjećaj, dajte im do znanja da razumijete kako se osjećaju, da su ljuti, tužni ili zabrinuti. Intenzitet prepoznatih i priznatih osjećaja ima tendenciju pada, dok intenzitet osjećaja koje okolina ne prepoznaje i ne uvažava u pravilu uvijek raste.
I možda još najvažnije, ali i najizazovnije i najtužnije od svega... prihvatite da vaši voljeni više nisu isti, da se više nikad neće vratiti na staro. Prihvatite ih tako promijenjene, prilagodite se njihovom novom načinu funkcioniranja i olakšat ćete i sebi i njima.
Svađamo se, raspravljamo, uvjeravamo, posramljujemo onda kad duboko u sebi vjerujemo da ćemo tako vratiti voljenu osobu kakva je bila nekada, kad vjerujemo da će se, ako im samo još jednom ponovimo, napokon prisjetiti i shvatiti da ste vi u pravu... ali demencija je okrutna bolest kojoj se napredovanje ponekad može malo usporiti, ali jednom kad krene, nema više povratka na staro, nema natrag.
Zato, samo hrabro... jači ste nego što mislite 💜
