05/05/2025
Plakala sam i danas iza zatvorenih vrata evo zašto....
Jer bez obzira koliko dajem
bez obzira koliko se trudim.
Još uvijek me osuđuju.
Kažu da nisam dobra mama.
Jer sam izgubila strpljenje.
Jer moja kuća zna biti neuredna.
Jer sam nešto zaboravila.
Jer sam odvojila trenutak za sebe.
Ali oni ne vide bitke koje vodim u tišini.
Oni ne vide noći kad sjedim pored svog djeteta,
moleći se da ostanu zdravi, sretni i sigurni.
Oni ne vide obroke koje preskačem,
suze skrivam,
snovi koje sam zakopala da bih podigla još jednu dušu.
Oni vide samo moje mane.
Ne moje žrtve.
Pa sam plakala.
Na jedinom mjestu gdje sam mogala se slomiti..
Iza zaključanih vrata,
gdje me nitko nije mogao osuđivati.
Gdje me nitko nije mogao nazvati "nedovoljno". "
Nisam savršena.
Ali pokušavam - svaku sekundu, svaki dah.
A ponekad bi to trebalo biti dovoljno.
Ali svijet je glasan.
I to zagušava tihu istinu:
Čak i najjače majke trebaju nekoga tko će reći,
"Dobro ti ide. Dajete sve od sebe. I to je više nego dovoljno. "
