25/01/2023
Sjena nam je, kao koncept, poznata od Carla Gustava Junga. Za Junga, sjena predstavlja dio onoga što jesmo, a što tijekom života potiskujemo u tamu nesvjesnog. Tu ubrajamo različite nagone, impulse, neželjena ponašanja. Primjer toga o čemu je Jung govorio, prikazano je u filmu o doktoru Jekyllu i gospodinu Hydeu, gdje je doktor Jekyll prikazan kao uspješan, pametan intelektualac, društveno poželjan. Kao takav, on simbolizira dio naše osobnosti koji pokazujemo drugima. Svjestan mračnijeg dijela koje počiva u njemu, dr. Jekyll formira lik Edwarda Hyde. On predstavlja dio njega koji je zao, nemoralan, mračan i koji zapravo simbolizira njegove skrivene i društveno neprihvatljive dijelove osobnosti. Hyde je, jungovski rečeno, sjena dr. Jekylla, koja, i kad je odbacimo i otuđimo od sebe, egzistira u nama i, činom odbacivanja, jača.
Rastući kao djeca, roditelji i okolina nas uče prihvatljivom društvenom ponašanju i kontroliranju naših impulsa, nagona. Svi ćemo se, više manje, složiti da, život u društvu zahtijeva od nas da poštujemo društvene norme i pravila te da se ponašamo u skladu s njima. Da nije tako, nastao bi kaos u društvu. Postojanje granica čini dobro i pojedincu, kao i društvu.
Međutim, potiskivanje, otuđivanje dijelova sebe u zoni svjesnosti, čini nas kao osobe, nepotpunima, necjelovitima. Upravo zato, da bismo bili cjeloviti i integrirani kao osobe, bitno je osvijestiti i dijelove sebe koji nam se ne sviđaju ili ne bi bili prihvaćeni da ih prikažemo u društvu. Svjesnost i prihvaćanje vodi tome da se bolje razumijemo te da, na svjesnoj razini, možemo bolje usmjeriti svoje ponašanje.
Također, važno je naglasiti da se u našoj sjeni ne nalaze samo društveno neprihvatljivi, mračni, nagoni i ponašanje, već se često u sjeni pronalaze i oni dijelovi koje su nama samima neprihvatljivi. Tu su, tako, dijelovi nas koje smatramo slabima, bespomoćnima, tužnima, razočaranima, itd.
Često čitamo razne tekstove, slušamo podcastove, o tome kako treba biti jak, kako smo si sami krivi za životne padove i probleme, forsirajući sreću, pozitivne misli i slično. Problem kod takvih poruka je što uvjerenje koje se, na takav način, hrani, često rezultira kod ljudi da upravo odbacuju, potiskuju, otuđuju dijelove sebe, ne bi li postigli 'trajnu sreću'. Također, takva uvjerenja impliciraju krivnju kod osoba koje ne mogu postići to što se proklamira. Krivnja, nadalje, još više pojačava osjećaj slabosti, neadekvatnosti, razočaranosti u same sebe.
Geštalt psihoterapija se temelji na integraciji svih naših dijelova, prihvaćanju da smo nekad 'slabi', nekad 'jaki', razvijanju suosjećajnog odnosa prema sebi i drugima. Osvještavajući i prihvaćajući da smo sami nekad, primjerice, 'slabi', otvaramo i prostor prihvaćanju 'slabosti' kod drugih oko sebe. Zdravi kontakt sa sobom, omogućava nam i zdravi kontakt s ljudima oko sebe, zdravi kontakt sa svijetom u kojem živimo.
Ivana Kovačević, dipl. Geštalt terapeut
Fotografija: Ivana Kovačević