mag.psych., psihoterapeut
Kroz svoj cjelokupni životni – osobni i profesionalni put sve jasnije se formirala figura – fokus na čovjeka, njegov način bivanja i nošenja sa vlastitim životom. Ljudska patnja i bol u raznim formama i oblicima (razne traume, psihičke i fizičke bolesti, teške i izazovne životne okolnosti, sumnje i nesigurnosti u vlastitu vrijednost i sposobnost, izgubljenosti u zahtjev
ima života) reflektiraju fascinantnu sposobnost i želju čovjeka da živi najbolje što može i zna. Ponekad taj svoj “najmanje bolan način bivanja” pronalazimo upravo u više ili manje ograničavajućim načinima razmišljanja, osjećanja, djelovanja. Nerijetko načini funkcioniranja koji su nam nekad pomagali, sada nas ograničavaju u tome da budemo slobodni, otvoreni za život pred nama, da se povezujemo s drugim ljudima i dozvolimo biti voljeni, prihvaćeni. Ponekad tražimo sigurnost, predvidivost u svojim (nezdravim) obrascima, ograničavajući se u kreativnosti, spontanosti, otvorenosti za novo. Cilj psihoterapije nije da nam život postane “med i mlijeko” već da postanemo “živi”, da rigidnost mijenjamo za fleksibilnost, da kroz priznavanje, prihvaćanje i zacjeljivanje vlastitih iskustava rastemo u kapacitetu da budemo radosniji, prisutniji, slobodniji i brižniji (prema sebi i drugima) u svijetu u kojem živimo.