28/02/2026
Zadnjih dana na društvenim mrežama dijele se fotografije djevojaka koje su se natjecale za Miss Zagreba.
Čitam komentare ispod tih fotografija i osjećam mješavinu zgroženosti i tuge. Toliko je duboko uvredljivih, ponižavajućih i omalovažavajućih riječi upućenih mladim djevojkama koje su se samo usudile stati pred publiku, pokazati se, izaći iz anonimnosti. Po meni je hrabro napraviti korak naprijed za ono što želiš.
Možemo imati mišljenje o izborima ljepote. Možemo propitivati kriterije, društvene standarde, industriju. Ali način na koji se obraćamo stvarnim osobama govori više o nama nego o njima.
Često govorimo da “djeci ostavljamo svijet”. No kakav im svijet stvaramo ako je javni prostor ispunjen ismijavanjem, vrijeđanjem i dehumanizacijom? Kakvu poruku šaljemo djevojčicama koje odrastaju i čitaju takve komentare? A kakvu dječacima o tome kako je u redu govoriti o ženama?Sloboda govora ne znači slobodu ponižavanja.
Iza svake fotografije stoji osoba s osjećajima, obiteljima, snovima i ranjivostima.Ako želimo odgovornije, empatičnije društvo, onda to počinje od načina na koji se mi obraćamo drugima, pa čak i onda kada mislimo da nas nitko ne gleda.