
04/06/2025
Kada netko pita kako se osjećate, a vi se zaustavite jer jednostavno ne znate kako odgovoriti - ne zato što ne želite reći, već zato što u glavi vlada tišina tamo gdje bi trebale biti riječi za osjećaje. To je aleksitimija, stanje koje je 1973. godine opisao Peter Sifneos koristeći grčke riječi koje znače "bez riječi za osjećaje".
Aleksitimija nije bolest već način funkcioniranja koji varira od osobe do osobe. Dok neki ljudi precizno identificiraju najsuptilnije nijanse osjećaja, drugi žive u "emocionalnoj magli" gdje sve sažimaju u kategorije "dobro" ili "loše". Istraživači poput Bagbyja i Taylora (1991) ističu da je aleksitimija stabilna crta ličnosti, a ne (prolazno) stanje.
Osoba s aleksitimijom može znati da joj je "teško", ali ne može razlikovati je li to tuga, ljutnja ili anksioznost. Emocije se miješaju s fizičkim senzacijama pa stres postaje "knedla u grlu" bez jasnog razumijevanja što se događa na emocionalnoj razini. Posebno je zanimljivo kako ove osobe nerijetko sanjaju banalne scenarije poput odlaska u trgovinu, umjesto simboličkih, emotivno bogatih snova.
Aleksitimija povećava rizik za druge psihičke i fizičke probleme, istovremeno čineći konvencionalne terapije manje učinkovitima. Primjerice, kada terapija zahtijeva "govorenje o osjećajima", osoba bez "vokabulara" za emocije može se osjećati frustrirano ili pak zbunjeno.