15/10/2025
Malo dijete razvojno nema emocionalni kapacitet nositi ambivalenciju snažnih i suprotstavljenih emocija - ne može istovremeno osjećati duboku ljubav i snažnu ljutnju prema skrbnicima. Ljutnja iz perspektive opstanka ozbiljno ugrožava odnos sa skrbnikom koji djetetu znači preživljavanje te samim tim i njegov temeljni, neophodni osjećaj sigurnosti. Dijete ovaj razvojni izazov razrješava splittingom polarizirajući doživljaj objekta/skrbnika i sebe samog na dobro i loše - dobar ja i loš ja, dobar skrbnik i loš skrbnik. Odvajajući dobra i loša iskustva, dijete smanjuje tjeskobu i uspijeva sačuvati ljubav prema skrbniku o kojem ovisi i koji zato mora ostati dobar. A ako skrbnik može biti samo dobar, dijete internalizira da je onda ono loše, odnosno loše su njegove potrebe, njegova ljutnja, čak i njegova sama egzistencija. U nemogućnosti integracije dobrog i lošeg, dijete odbacuje sebe, svoju ljutnju, štiti skrbnika i samo postaje loše, preuzima loše aspekte na sebe. I tako nastaje osnova za sram koji je djetetu, u smislu preživljavanja, sigurniji od izražavanja ljutnje.
Kasniji razvoj donijet će integraciju ljutnje u mjeri u kojoj skrbnik reagira prihvaćanjem na izraženu ljutnju djeteta. Prihvaćanje vodi normalnom izražavanju ljutnje i rastu kapaciteta za podnošenje ambivalencije, primjerice - ljut sam na mamu i volim mamu. Odbacivanje ili kažnjavanje djetetove ljutnje pojačat će splitting te i u odraslosti nastaviti podsvjesno upravljati našim odnosom prema sebi i drugima. Osoba će ljutnju racionalizirati ili je okretati put unutra, ljutit će se na sebe i posramljivati se zbog onog što osjeća i treba, jer su tako nekada radili skrbnici, a izražavanje ljutnje bit će inhibirano jer je tijelo implicitno zapamtilo da se uz ljutnju automatski nadovezuju krivnja i sram.
Tjelesna psihoterapija će kroz siguran odnos s terapeutom dati dobrodošlicu klijentovoj ljutnji te iskustveno mijenjati zapis u tijelu da izražavanje ljutnje vodi ugrožavanju odnosa. Klijent će osvijestiti snagu koje se odrekao odričući se ljutnje te osvještavanjem senzacija u tijelu koje grade ljutnju - stiskanja, grčenja, napetosti, vrućine, crvenila - iskusiti kako kroz pokret i glas izražavati i regulirati ljutnju ostajući pritom u kontaktu sa sobom i vlastitim potrebama i granicama.
Koherentna tjelesna psihoterapija
Magda Kuljiš