15/04/2026
Jung i Freud su primjetili da sve što je preteško da bi bilo procesirano ne blijedi samo po sebi, nego se pohranjuje u naše nesvjesno. Zatim kako se fragmenti prethodno blokiranog, potisnutog ili suzdržanog životnog iskustva očituju u riječima, gestama i ponašanjima njihovih pacijenata. Psihoterapeuti će u sljedećim desetljećima znakove kao što su lapsusi, obrasci nezgoda ili predodžbe u snovima smatrati glasnicima koji rasvjetljuju neizreciva i nezamisliva područja klijentova života.
Noviji napretci u tehnologiji snimanja su istraživačima omogućili otkriti koje funkcije mozga i tijela “pogrešno okidaju” ili su poremećene tijekom preteških epizoda. Bessel van der Kolk je nizozemski psihijatar poznat po istraživanjima posttraumatskog stresa. On objašnjava da se centar za govor isključuje tijekom traumatskog iskustva, kao i medijalni prefrontalni korteks, dio mozga odgovoran za doživljavanje sadašnjeg trenutka. On opisuje neizrecivi užas trauma kao iskustvo ostajanja bez riječi, koje je uobičajeno dok su moždani putevi prisjećanja zapriječeni u trenutcima prijetnje ili opasnosti. “Kad ljudi ponovno proživljavaju traumatična iskustva”, kaže, “frontalni režnjevi postaju onesposobljeni i zbog toga im je teško razmišljati i govoriti. Više nisu sposobni ni sebi ni drugima reći što se točno događa,”
Pa ipak, nije sve nijemo: riječi, predodžbe i impulsi koji se fragmentiraju tijekom traumatičnog događaja, ponovno se pojavljuju u obliku tajnog jezika naše patnje, koji nosimo u sebi. Ništa nije izgubljeno. Dijelovi su samo preusmjereni.
Novi trendovi u psihoterapiji sada počinju gledati dalje od pojedinčeve traume, kako bi traumatične događaje u obiteljskoj i društvenoj prošlosti obuhvatili u cijelu sliku. Novija događanja u područjima stanične biologije, neuroznanosti, epigenetike i razvojne psihologije ističu važnost istraživanja najmanje triju naraštaja obiteljske prošlosti kako bi se shvatio mehanizam obrazaca trauma i patnje koji se ponavljaju.
Rachel Yehuda, profesorica psihijatrije i neuroznanosti (Mount Sinai, NY), je u sklopu brojnih istraživanja promatrala neurobiolgiju PTSP-a kod osoba koje su preživjele holokaust te njihove djece. Njezina istraživanja kortizola (hormona stresa koji pomaže našem tijelu povratak u normalu nakon što doživimo traumatsko iskustvo) i njegovih učinaka na funkcioniranje mozga iz temelja su promijenila razumijevanje i terapiju PTSP-a širom svijeta.
Ljudi s PTSP-om ponovno proživljavaju osjećaje i osjete povezane s određenom traumom iako se sam događaj dogodio u prošlosti. Među simptomima su depresija, anskioznost, obamrlost, nesanica, noćne more, zastrašujuće misli i plahost, odnosno napetost. Yehuda i njezin tim su otkrili da su djeca osoba koje su preživjele holokaust i koje su patile od PTSP-a rođena s niskom razinom kortizola (sličnom razini njihovih roditelja). To je stvaralo predispoziciju za ponovno proživljavanje simptoma PTSP-a prethodnog naraštaja. Njezino otkriće niskih razina kortizola kod ljudi koji su doživjeli akutni traumatični doživljaj bilo je prijeporno, kosilo se s dugo održavanim shvaćanjem da je stress povezan s visokim razinama kortizola. Točnije, u slučajevima kroničnog PTSP-a proizvodnja kortizola može prestati, što pridonosi niskim razinama koje se mogu izmjeriti kod ljudi koji su preživjeli traumatsko iskustvo te kod njihove djece.
Yehudino istraživanje dokazuje da je puno veća veće vjerojatnost da ćemo doživjeti simptome PTSP-a ako je jedan od roditelja patio od toga. Yehuda je bila među prvim istraživačima koji su dokazali kako potomci osoba koje su preživjele traumatska iskustva nose tjelesne i emocionalčne simptome trauma koje nisu izravno iskusili.
Mark Wolyn “Nije započelo s vama”
Otvaramo upise u novu šk.godinu 2026/27., Edukacije osobnog razvoja Snaga namjere na snaganamjere.com/osobni-razvoj.
Želite li upoznati sami sebe? Edukacija osobnog razvoja Centra Snaga namjere vas poziva na upoznavanje smjera kroz niz besplatnih uvodnih radionica od kraja 6.mjeseca 2026. do kraja 10.mjeseca 2026.
Prijave na radionice će biti otvorene desetak dana prije svake radionice.
Koherentna tjelesna psihoterapija istražuje vezu između tijela i uma te pomaže klijentima da postanu svjesniji svojih tjelesnih senzacija i emocionalnih reakcija. Ujedno pomaže klijentima razviti dublje razumijevanje i svjesnost svojih emocionalnih potreba i tjelesnih reakcija. Koherentna tjelesna psihoterapija je vrsta terapije koja je “trauma informirana”. To znači da je u treningu puno edukacije usmjereno na način rada s ljudima koji su imali ili šok traumu ili ranorazvojnu traumu.
Koherentna tjelesna psihoterapija verificirana od strane European Association for Body Psychotherapy (EABP). Snaga namjere je član SPUH-a i član Hrvatske komore psihoterapeuta (HKPT).
Voditeljice Marina Nardin EABP, ECP i Tihomira Ilić Prskalo,EABP, ECP.