16/01/2026
Zašto kažem da gledam ponašanje, ali ga ne pokušavam odmah promijeniti – nego prvo razmišljam o senzorici?
Vidim da je jučerašnja objava otvorila puno pitanja i reakcija, pa nastavljam u istom smjeru.
Djeca, za razliku od nas odraslih, žive puno više u tijelu nego u glavi.
Mi odrasli (ok, barem većina 😉) trebamo razmišljanje, planiranje i malo „overthinkanja“. To je naš način da se pripremimo za svijet.
Djeca se, s druge strane, najprije oslanjaju na ono što osjećaju u tijelu.
Jednu od najvažnijih lekcija dao mi je moj vlastiti roditeljski trenutak.
Moja kći mi je rekla:
„Mama, to su tvoje strategije. Dozvoli mi da imam svoje.”
I u toj rečenici je zapravo sve.
Svi mi gledamo svijet iz svojih „cipela“. Iz vlastitog iskustva, znanja i osjećaja. I to je normalno. Nemamo mogućnost uzletjeti i vidjeti cijelu sliku odozgo. Zato je važno osvijestiti jednu stvar:
👉 moja slika svijeta nije jedina slika svijeta.
Zato često roditeljima, učiteljima, odgajateljima i stručnjacima predlažem da najprije provjere vlastitu percepciju. Idealno bi bilo napraviti dublju samoprocjenu, ali i jednostavni alati mogu pomoći. Nije sve crno-bijelo, postoji puno nijansi. Upitnici poput VARK-a mogu nam barem pokazati kroz koju prizmu trenutno gledamo svijet – i to je važno imati na umu kada radimo s djetetom, bilo svojim, bilo u profesionalnoj praksi.
Zašto to naglašavam?
Zato što se vrlo često susrećem s time da se zaključci o djetetu donose isključivo na temelju ponašanja i percepcije odraslih.
Primjerice:
„Ima dobar balans, vidi kako se penje po namještaju.”
„Padne samo ako ne gleda – da gleda, ne bi pao.”
U meni tada krene mali unutarnji alarm.
Jer ako dijete može učinkovito koristiti vid – ono ga koristi.
Ako je balans zaista stabilan – dijete može balansirati na različitim podlogama.
Ali razgovor često završi rečenicom:
„Balans je dobar, samo bismo radili na pažnji. Ne može mirno sjediti.”
I tu dolazimo do ključne točke.
Mi vrlo često dijete opisujemo kroz ponašanje:hiperaktivno, nemirno, reaktivno…
I onda pokušavamo mijenjati ponašanje, jer je ono vidljivo.
No tu nastaje veliki problem.
Nastavak u komentarima⤵️
