26/03/2025
Već dugo nisam ništa napisao i objavio pa sam odlučio to promijeniti.
Na pisanje me inspirirao razgovor kojeg nisam mogao ne slušati (kao i svi drugi u tom dijelu autobusa) gdje je jedna supruga pred prijateljicom nagovarala muža da krene na jogu. Glavni argument bio je: ma ti bi to sve mogao napraviti...
Od svog pojavljivanja na zapadu, joga je imala dva osnovna naličja: duhovnost/misticizam i prikazivanje ljudskog tijela u položajima koji većini ljudi izgledaju atraktivno i neostvarivo.
Jedan od najčešćih komentara ljudi koji nikada nisu vježbali je: ja da ovo probam, cijeli/cijela bih se polomio/a.
Istina.
Za većinu toga i ja da to probam napraviti bih se pošteno namučio ili čak riskirao povredu.
Nikada mi nije bilo jasno kako je svima savršeno jasno nakon gledanja i slušanja nekog virtuoznog muzičara da su potrebne godine i godine vježbanja prije nego se ostvari taj nivo umijeća, a kada je u pitanju joga i super napredne vizualno atraktivne asane, taj način razmišljanja ne primjenjujemo. Još uvijek me to pitanje muči i ne znam odgovor.
Danas ima puno različitih stilova joga, cijela paleta različitih metoda, ali većina njih poštuje osnovne razloge zbog čega vježbamo:
1. vježbamo jer se želimo bolje osjećati
2. ne natječemo se
3. učimo razumjeti i poštovati vlastite mogućnosti u svakom trenutku
4. produbljujemo (senzibiliziramo) osjećaj bivanja u vlastitom tijelu za vrijeme i nakon izvođenja vježbi
5. postajemo svjesniji svog disanja
Većina ljudi kada dođu na prvi sat joge osjećaju se zbunjeni na koje načine i u kojem smjerovima pokrećemo svoje tijelo i prvenstveno se fokusiraju na gledanje instruktora/ice u želji da što vjernije kopiraju vježbu. I to je odličan pristup jer koristeći tzv. zrcalne motoričke neurone razvijamo svoju sposobnost propriocepcije (osjećaj za vlastito tijelo u prostoru).
Imajući sve više iskustva kao vježbači otvara nam se mogućnost zatvoriti oči dok vježbamo i razvijati svoj unutarnji kinestetički doživljaj (kako se osjećamo u tijelu ili dijelovima tijela).
Svatko od nas preferira jedan ili drugi pristup. Nema šanse da ću ja zatvoriti oči dok učim izvođenje nekog pokreta ili vježbe. Kada mislim da sam time relativno ovladao, početi ću raditi sve to isto zatvorenih očiju, senzibilizirajući kinestetički doživljaj tijela i daha.
Kao što je potrebno trenirati svoje fizičke sposobnosti izvođenja asana, tako je potrebno vremena razvijati disajnu muskulaturu i usmjeravati pozornost na to da disanjem možemo uvelike utjecati na izvođenje vježbi. A tih nekoliko minuta na kraju sata posvećenih disanju je doslovno šlag na tortu.
I ako vam se ne da sjediti zatvorenih očiju i raditi pranayamu, predlažem da se legnete, zatvorite oči i nekoliko minuta svjesno dišete znajući da ste svoju percepciju preusmjerili sa tijela na dah.
Nemojte to izbjegavati.
Eto, toliko od mene, hvala još jednom svima koji vježbate online, svima koji vježbate solo ili u živo sa drugim instruktorima/instruktoricama, a svima koji razmišljaju da počnu ili znaju da bi trebali početi - imate pravo, što prije počnite!
Srdačan pozdrav, Govind
PS. umjesto da stavljam neku sliku, prilažem link na google pretraživanje: yoga asana - images
