Mama ja sam brz

22/01/2024

Razvoj izvršnih funkcija kod djece

Izvršne funkcije i vještine samoregulacije mentalni su procesi koji nam omogućuju planiranje, fokusiranje pažnje, pamćenje up**a i uspješno upravljanje višestrukim zadacima. Mozgu je u obavljanju brojnih paralelnih zadataka potrebna "kontrola leta", set vještina za filtriranje smetnji, određivanje prioriteta zadacima, postavljanje i postizanje ciljeva i kontrolu impulsa.
Ove vještine su ključne za učenje i razvoj, ponašanje i donošenje odluka tj. funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Izvršne funkcije i vještine samoregulacije ovise o tri vrste moždanih funkcija: radnoj memoriji, mentalnoj fleksibilnosti i inhibicijskoj samokontroli. Ove su funkcije u velikoj mjeri međusobno povezane, a uspješna samoregulacija zahtijeva njihovo koordinirano djelovanje.

Djeca razvijaju te vještine od rođenja, a u tome im možemo pomoći, između ostalog, i kroz ciljane aktivnosti i igre. Center on the Developing Child (Harvard University) nudi aktivnosti za poticanje razvoja izvršnih funnkcija kod djece različite dobi koje su utemeljene na znanstveno-istraživačkom radu.

https://developingchild.harvard.edu/resources/activities-guide-enhancing-and-practicing-executive-function-skills-with-children-from-infancy-to-adolescence/

18/01/2024

Integracija refleksa i
MNRI metoda (Masgutova)

P je dugo (iza 2.godine) imao povremeno zatvorene šake (i palac u šaci) i skvrčene nožne prste (palmarni i plantarni refleks). Ti refleksi bi trebali nestati do 6 mjeseci (palmarni) odnosno 12 mjeseci (plantarni), ako ne postoje deficiti u radu mozga.
Palac u šaci (thumb-in-fist) upućuje na neurološku teškoću, ako je prisutan nakon 6.mjeseca života. Istraživanja ga povezuju sa kašnjenjem u razvoju govora, što je bio slučaj i sa P (dio moždane kore koji kontrolira motoriku šake nalazi se blizu područja koje upravlja motoričkom komponentom govora).

Zadržani refleksi općenito upućuju na oštećenje kortikalno-subkortikalnih neuronskih mreža ili neurorazvojno kašnjenje (u maturaciji korteksa). U tom smislu mogu biti jedan od prvih znakova neurorazvojnih poremećaja (autizam, ADHD, disleksija...) koji uključuju kašnjenje u maturaciji živčanog sustava, ali i simptom cerebralne paralize.

Sa godinu i pol zatražili smo, prema preporuci senzornog terapeuta, privatno pregled i mišljenje fizioterapeuta. Rečeno nam je da P još trpi posljedice traume mozga iz trudnoće ili poroda i uputila nas je na terapiju za zadržane primitivne reflekse, Masgutovu metodu neurosenzomotorne integracije u Udrugu S**K (Anđeli) u Zagrebu. Cilj je poticanje neurološkog razvoja kako bi se poboljšale motoričke i kognitivne vještine. Ako su refleksi predugo aktivni, usporen je razvoj viših moždanih funkcija, odnosno mozak se ne razvija pravilno.

Do 2,5 godine smo jednom tjedno vodili P na terapiju, koja je manualna i vrlo blaga, uključuje lagani pritisak na određene točke na tijelu. Terapija se plaća, ne postoji u sustavu.
Ne možemo procijeniti utjecaj terapije na cjelokupni razvoj, ali s vremenom su refleksi popustili, ruke više nisu bile čvrsto stisnute, palac je iznimno rijetko u šaci.
Terapija postoji i u Varaždinu (Valmod).

https://udruga-spik.hr/mnri-metoda/

https://www.valmod.com/usluge/cime-se-bavimo/mnri-masgutova-neurosensorimotor-reflex-integration

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9301367/

https://www.researchgate.net/publication/12616801_Infants_With_a_Thumb-in-Fist_Posture

11/12/2023

Ekrani

Svi smo svjesni da prerano izlaganje djece ekranima (tv, mobitel) nije poželjno, ali kod neurorizične djece i djece s neurološkim oštećenjima to je posebno važno.

Iako sam to znala i nismo gledali televiziju u kući preko dana, sa nekih godinu dana pustila sam mu crtić na kratko da nešto u miru obavim. Nakon par p**a primijetila sam da okreće glavom lijevo-desno kad upalim tv ili promijenim kanal, kao da pokušava "otresti" nešto što vidi. To mi je bio znak upozorenja da mu televizija preopterećuje živčani sustav. Nismo više puštali crtiće, televizor je bio ugašen po cijele dane.
Umjesto toga, počeli smo mu čitati slikovnice svakodnevno, više p**a. Pažnja se postupno produljivala i sada imamo dijete koje mirno sluša kad mu čitamo.
Crtiće smo mu iza druge godine puštali rijetko i vrlo kratko (5 minuta). Iza treće godine crtiće gleda samo ujutro i maksimalno pola sata. Nastojimo da ima dana kada ih uopće ne gleda.

U Malom domu s njegovih godinu dana smo dobili savjet da mu s ciljem poticanja razvoja pažnje maknemo iz vidokruga igračke i ostavimo samo jednu ili dvije pa rotiramo nakon par dana. Prekomjerna stimulacija u okruženju pogoršava poteškoće pažnje.
U početku nisam bila svjesna toga pa sam mu nudila punu kutiju igračaka, kao na slici.

Izvor: Tomana edukacijsko rehabilitacijski kabinet

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=393049873048088&id=100070292347257

11/12/2023

Teškoće pažnje i radna terapija

Kada je P imao 18 mjeseci, na drugom psihološkom pregledu, predložena je radna terapija radi kratke i raspršene pažnje. Kako kod tako malog djeteta utvrditi teškoće pažnje, kad sva djeca imaju kratku pažnju u toj dobi?
Na pregledu nije mogao mirovati ni par minuta, nije razgledao ponuđene igračke nego ih je odmah počeo razbacivati, penjati se po stolici i radijatoru, bježao je van iz prostorije, na kraju smo razgovor morali voditi na igralištu. To je bio uobičajeni obrazac ponašanja. Što je pažnja bila slabija, veći je bio motorički nemir. Kretanje je bilo konstantno kroz dan. Stalno je tražio stimulaciju, nije se uopće mogao zaigrati samostalno nego je besciljno"letio" s jedne aktivnosti na drugu i pritom tražio prisutnost i interakciju s odraslom osobom jer se nije mogao sam usmjeriti na aktivnost (nemoguće mi je bilo išta raditi dok je bio budan). U vrtiću su ga zvali "vjetar". Značajno je odstupao od druge djece po motoričkom nemiru i brzoj izmjeni aktivnosti.

U početku radne terapije sam se pitala ima li koristi od toga, djelovalo mi je banalno.
Radi se za stolom, rješavaju se jednostavni zadaci primjereni dobi (umetaljke, puzzle, ubacivanje, nizanje, slaganje... ), a cilj je da dijete dovrši svaki započeti zadatak do kraja, potiče ga se da ne odustane. Na početku se rade dulje pauze između zadataka, a s vremenom se skraćuju pauze i produljuje vrijeme rada. Po istom principu se treba svakodnevno raditi s djetetom kod kuće.
Radna terapija je u terminima po 45 minuta, ali kod tako male djece traje puno kraće.
P je pružao veliki otpor u početku, stalno ustajao iz stolice, bacao stvari na pod. S vremenom smo postigli veliki napredak i sada s 3,5 godine može sjesti i raditi, iako se i dalje borimo da ostane u aktivnosti.
Radnu terapiju sa 2,5 godine zamijenio je rad sa edukacijskim rehabilitatorom, koji je također radio na produljivanju i usmjeravanju pažnje, uz poticanje drugih razvojnih područja.

01/12/2023

Rana intervencija / rana razvojna podrška

Ključna riječ za neurorizičnu djecu jest "rana" intervencija. Terapija bi trebala započeti u prvim mjesecima života kako bi se iskoristila plastičnost mozga i kompenzirala neuralna oštećenja.
Motorička odstupanja su prvi vidljivi simptomi oštećenja, ali ne moraju biti jedini.
Vrlo je važno da dijete bude u praćenju različitih stručnjaka. Na Goljaku tim vodi fizijatar i on upućuje dijete na daljnje preglede, ako procijeni da je potrebno (fizioterapeut, radni terapeut, senzorni terapeut, psiholog, logoped, rehabilitator...) . Zato su jako važne informacije o djetetu koje fizijatru daje roditelj, jer u 30min pregleda on ne mora uočiti teškoću.

S neurorazvojnom terapijom krenuli smo sa 6 tjedana. Sa godinu dana fizijatar nas je, na moj zahtjev, uputio na procjenu senzorne integracije te pregled psihologa i logopeda. Sa 2,5 godine sam tražila pregled edukacijskog rehabilitatora. Svaki pregled je, odmah ili nešto kasnije, završio preporukom za terapiju.

Osim u zdravstvenom sustavu, terapije je moguće dobiti i preko sustava socijalne skrbi, ako se ista ne ostvaruje u zdravstvenom sustavu. Centru za socijalnu skrb se uputi zahtjev za ranu razvojnu podršku u ustanovama s kojima surađuju (centri za rehabilitaciju, centri za odgoj i obrazovanje...)

https://gov.hr/hr/rana-razvojna-podrska/732

https://hurid.hr/wp-content/uploads/2022/10/SustavRI_Hurid_MKonkoliZdesic_EDIT.pdf

"Mali dom" u Zagrebu ima odličan sustav timske procjene djeteta, uputnicu može izdati Centar za socijalnu skrb ili se može platiti usluga, ali u ranu intervenciju se uključuju samo djeca koja imaju i oštećenje vida. Njihova rana intervencija je kompletna i odlično koordinirana.

http://www.malidom.hr/usluge/rana-intervencija/141

Najveći problem rane intervencije je nekoordiniranost pružatelja usluga i liste čekanja odnosno zagušenost sustava, zbog kojih djeca predugo čekaju pa su privatne terapije koje roditelji plaćaju često jedina opcija dok ne dođu na red.
"Stručnjaci nisu povezani, stoga ovisi o roditeljskoj snalažljivosti i upornosti što će i koliko osigurati za svoje dijete. Također, ne postoji jedinstveno mjesto pristupa u sustav rane intervencije pa roditelji s djecom rane i predškolske dobi dugo lutaju, a mnoga djeca ostaju i neobuhvaćena."
Platforma Hrvatske udruge za ranu intervenciju i djetinjstvu www.raniklik.hr obuhvaća podatke o pružateljima usluga rane intervencije iz različitih sektora na području cijele Republike Hrvatske

https://hurid.hr/rana-intervencija-u-djetinjstvu/rana-intervencija-u-hrvatskoj/

29/11/2023

Prognoze - neurorizična djeca, distoni sindrom

Briga za neurorizično dijete, a osobito dijete s distonom sindromom, ne smije prestati prohodavanjem. Posljedice se mogu javiti i puno kasnije te je nužna rana intervencija. U tekstovima niže pojašnjeni su pojmovi i razlike.

Neurorizična djeca

"Faktori rizika su rizična zbivanja koja češće dovode do oštećenja središnjeg živčanog sustava djeteta. Mogu biti prenatalni (prije rođenja), perinatalni (za vrijeme poroda) i postnatalni (neposredno nakon poroda).
Djecu koja u svojoj anamnezi imaju jedan ili više faktora rizika nazivamo neurorizičnom djecom.
Ono što je važno znati jest da dijete koje u svojoj anamnezi ima jedan ili više faktora rizika, nije moralo i pretrpjeti oštećenja središnjeg živčanog sustava. Radi se o skupini djece kod kojih su takva oštećenja češća, ali gledano s aspekta pojedinog djeteta, to ne znači da je u njega do oštećenja i došlo. Drugim riječima, neurorizično dijete nije uvijek i dijete s teškoćama u razvoju.

https://poliklinika.org/faktori-rizika-i-neurorizicna-djeca/

Distoni sindrom

"Simptomi rizika su klinički znaci odstupanja od normalnog motornog razvoja uslijed oštećenja središnjeg živčanog sustava. Ukoliko postoje simptomi rizika, znači da je do oštećenja došlo, imalo to dijete u svojoj anamnezi faktore rizika ili ne. Da li će to oštećenje imati i dugoročne posljedice je druga priča."
"Ukoliko se kod djeteta javljaju simptomi i hipertonusa i hipotonusa tada govorimo o distonom sindromu. Naime, kod tih bebica neki su mišići previše opušteni, a drugi zgrčeni. To je najčešći poremećaj tonusa kod novorođenčadi i ne predstavlja bolest već stanje koje je posljedica traume mozga u trudnoći ili porodu. Veliki broj djece kojima je nakon poroda utvrđeno moždano krvarenje određenog stupnja imat će upravo ovu dijagnozu."

https://poliklinika.org/cerebralne-poremetnje-kretanja-i-distoni-sindrom/

Prognoze za distoni sindrom

"Krvarenja I i II stupnja rjeđe uzrokuju motoričke i kognitivne posljedice, iako po nekim autorima i do 30% djece s ovim stupnjevima krvarenjima pokazuju neki neurorazvojni poremećaj."

https://poliklinika.org/ultrazvuk-mozga/

"Teško je prognozirati razvoj djeteta čiji je mozak pretrpio ozljedu. Djeca se razvijaju različitim, individualnim tempom. Ono što je sigurno je da pravovremenim prepoznavanjem odstupanja i uključivanjem u primjereni oblik terapije dajete djetetu veću šansu za normalan rast i razvoj.
Osim motoričkog razvoja koji je uočljiv i nestručnom oku i koji će vas potaknuti da potražite stručnu pomoć, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj svakog djeteta s distonim sindromom budući da se stvarne posljedice traume mogu uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj. Potrebno je imati na umu čudesnu moć ranog poticanja razvoja koji će pravilnom i pravovremenom stimulacijom, unatoč početnim preprekama, rezultirati zdravim djetetom."

https://ordinacija.vecernji.hr/budi-sretan/sretno-dijete/distoni-sindrom-sto-je-to/

"Promijenjena struktura i funkcionalne povezanosti mozga u ranoj razvojnoj dobi predstavljaju rizik za razvoj stanja kao što su cerebralna paraliza, komunikacijske teškoće, deficit pažnje te teškoće u učenju."

https://www.zagreb.hr/UserDocsImages/osobe%20s%20invaliditetom/Prirucnik_2023_web.pdf

"Ako dijete spada u onih 90% koje neće imati motoričkih problema nakon prve godine života, ipak morate imati na umu da se ono vodi kao neurorizično i da se neki od sljedećih problema mogu javiti prije ili poslije: kasniji
razvoj govora, krivi izgovor pojedinih glasova, nespretnost,lošija grafomotorika, problem zadržavanja pozornosti i koncentracije, pretjerana živahnost (hiperaktivnost) ili
povučenost, nesnalaženje u novim situacijama, okolini i ljudima, problem organiziranosti prostora i vremena (velik problem kada postane školarac), emocionalna nestabilnost,
hipersenzibilnost, itd. "

https://www.udruga-oko.hr/wp-content/uploads/2016/05/1_baby_handling_round_finale.pdf

Faktori rizika su rizična zbivanja koja češće dovode do oštećenja središnjeg živčanog sustava djeteta. Mogu biti prenatalni (prije rođenja), perinatalni (za vrijeme poroda) i postnatalni (neposredno nakon poroda). Tako su neki od faktora rizika:

27/11/2023

Senzorne aktivnosti

Kroz terapiju i iskustvo izabrali smo aktivnosti koje P pomažu da se senzorno regulira, a i sam bira takve i pokazuje što mu treba. Traži puno proprioceptivnih, vestibularnih i taktilnih podražaja.
Jako voli vodu, kad god mu je "previše" ode u kupaonicu pa pretače, puni, polijeva... Hodanje bos po kamenčićima, travi i pijesku, kod kuće taktilna staza od različitih materijala. Igra s pijeskom vani, kod kuće s kinetičkim pijeskom. Trčanje, penjanje uzbrdo ili uz kosinu (tobogan), ljuljanje. Jednostavni poligon s preprekama kod kuće (prelazak preko jastuka, provlačenje ispod stolice...). Bazen s lopticama kad je bio manji. Aktivnosti sa vrećom punom stiropora. Izlaganje vibracijama koristeći masažer. Guranje i nošenje teških predmeta, dizanje medicinske lopte. Igra s plastelinom, tijestom. Igra sa senzornom posudom (grah, riža, brašno, pjena za brijanje... ). Bojanje prstima. Bacanje kamenčića u vodu. Sada jako voli trampolin, prije mu je bio preizazovan (ista stvar sa ljuljačkom), što pokazuje napredak u senzornoj integraciji. Ali potrebe za takvim aktivnostima su svakodnevne, pomažu mu da se bolje regulira (ponašanje, pažnja, spavanje).

22/11/2023

Pomoć za teškoće spavanja

- savjetnica za spavanje beba - psihologinja Marina Ecimović vodi "Svijet snova" i nudi konzultacije za roditelje. Stručna podrška dovoljna je većini roditelja.
Međutim, u slučaju senzornih teškoća djeteta potrebno je više od samog savjetovanja.
"Kada postoji neki biološki disbalans (poput poteškoća senzorne integracije, hiperaktivnosti ili neki drugi), onda je teško za očekivati da će se spavanje poboljšati dok se ostalo ne izregulira. Ono što mogu reći iz prakse je da je važno znati pristupiti neurorizičnom djetetu te znati što otprilike očekivati s obzirom na dijagnozu. Tipa ne očekivati da će takvo dijete spavati poput svojih vršnjaka. A samo ta spoznaja zna roditeljima olakšati. Plus senzorna integracija je vrlo, vrlo važna i potrebno je raditi svakodnevno na reguliranju iste."

- terapija senzorne integracije
U dogovoru sa senzornim terapeutom razmotriti mogućnost korištenja težinske deke.

- osigurati tijekom dana dovoljno senzornih aktivnosti koje su potrebne djetetu.
Izbjegavati intenzivne događaje prije spavanja i smanjivati podražaje, barem sat vremena ranije umirujuće aktivnosti. Masaža dubokim pritiskom i rastezanje zglobova pomažu dati proprioceptivni unos.

- bijeli šum prema iskustvu nekih roditelja bolje funkcionira ako se pušta sa cd playera (ne mobitela), dovoljno glasno da ispuni sobu (mijenjati poziciju dok se ne pronađe najbolja). Treba isprobati par vrsta bijelog šuma, na neku djecu djeluju dublji tonovi, a na neku viši.

- u slučaju većih teškoća pregled neuropedijatra. P je dobio melatonin, ali nismo primijetili razliku. Mnogi roditelji kažu da je djeci puno pomogao. U Dječjoj bolnici Srebrnjak na Odjelu za poremećaje spavanja vrše pretragu cjelonoćne polisomnografije na koju vas neuropedijatar, ovisno o procjeni, može uputiti.

- neurofeedback - iskustva su različita, nekoj djeci je pomogao. P je imao samo jedan tretman, ali je loše reagirao na njega, a za pravu procjenu učinka treba odraditi cijeli ciklus

- kraniosakralna osteopatija - također različita iskustva. P je prošao par tretmana, nismo uočili pomak u spavanju.

- prekid dojenja - P je dojen do 2 godine i 2 mjeseca. Prekid je podnio iznimno teško, 2 tjedna je vrištao po noći. Ostavili smo još uspavljivanje u kolicima pa i to izbacili nakon 3 mjeseca. Nakon još 6 mjeseci izbacili smo i bijeli šum. Nakon prekida dojenja i dalje se jako često budio, ali s vremenom (radi se o mjesecima) počeo je spavati u duljim ciklusima.
Prvi prekid dojenja pokušala sam sa njegovih godinu dana, slušajući savjet senzorne terapeutkinje koja mi je rekla da će zbog njegovih teškoća samoregulacije prekid ići jako teško, ali da moram ustrajati u tome da se sam regulira i zaspi. Odustala sam deseti dan jer se budio jednako često, nisam imala snage ni želje pustiti ga da plače pa sam ga nosila, a to mi je bilo preteško raditi po cijelu noć. Nisam bila spremna za prekid dojenja. Tada smo uveli i ljuljanje u kolicima kao dodatnu opciju za česta buđenja i dugotrajno uspavljivanje.
U našem slučaju problem spavanja je prekidom dojenja postao puno podnošljiviji. Tome su pridonijele sigurno i brojne terapije, kao i samo sazrijevanje. Međutim, treba imati snage za izdržati odvikavanje.

21/11/2023

Teškoće spavanja

Ono što sam najteže podnosila su djetetove teškoće spavanja. 2,5 godine živjela sam fizički i psihički potpuno iscrpljena od nespavanja. Neopisivo je težak osjećaj kad navečer legneš umoran od dana i znaš da nećeš spavati. I ujutro ustaneš kao da noći nije ni bilo. Kao jedan beskonačan dan. Jer tako je bilo baš svaki dan. Bez iznimke. Sada s njegovih 3,5 godine budim se u prosjeku 1-2 p**a, ali imam i prospavanih noći. Tijelo je toliko naviklo na nespavanje da mi ta buđenja ne predstavljaju problem.
A koliko je tek štete nespavanje napravilo djetetu, o tome mi je teško uopće razmišljati. Postojeće teškoće su bile jako potencirane nespavanjem. Tako umorni odlazili smo na terapije tijekom dana.

Teškoće samoregulacije obuhvaćaju teškoće spavanja. P je imao velike teškoće spavanja, sada su blaže.

Teško se uspavljuje. Premda je vidljivo umoran, nervozan, zijeva i želi spavati, ne može se sam umiriti kako bi zaspao, bez prestanka se, nakon što legnemo, kreće, diže, okreće i tako se još više razbuđuje. Bez naše aktivne pomoći dugo ne bi mogao zaspati, sada najčešće koristimo masažu dubokim pritiskom. Kao beba od par mjeseci okretao je glavu lijevo - desno prilikom uspavljivanja, to je bio način traženja senzornog unosa kako bi se uspio umiriti. Mi smo ga pokušavali uspavljivati nošenjem, čvrstim povijanjem (swaddling), dojenjem, vožnjom u kolicima po stanu, uz bijeli šum (fen i snimke bijelog šuma). Morali smo koristiti više načina jer se toliko često budio, a i pokušavali smo da se ne navikne isključivo na jedan način uspavljivanja.

Do 2,5 godine P se budio u prosjeku svakih sat, sat i pol kroz cijelu noć. Više od 2 sata u komadu nije mogao spojiti. Budio se i u dnevnom spavanju, jedanput ili dvaput u tih sat-dva.
Kad bi se probudio, ne bi zaspao čim bih mu dala dojku, nego je to trajalo duže.
Problem su bila i česta razdoblja budnosti usred noći. Jednostavno bi se probudio, ja bih ga pokušala uspavati, ali nije mogao ponovno zaspati i to je trajalo i po 2 sata. Nije bio budan i raspoložen za igru, nego umoran i plačljiv pa nije bilo druge nego ga ljuljati/nositi. A on nikako da zaspi.
Budi se od početka rano, oko 6, 7. Duže od toga ne može spavati, čak i ako nije spavao po noći.
San je lagan, budi ga svaki jači šum, pokret.

Spava nemirno, često se okreće, puno priča u snu, sjedne, ili čak i ustane (i dalje spavajući).
Imao je noćne strahove u dobi od oko godinu i pol i trajali su intenzivno par mjeseci, po 15ak minuta vrištanja bez mogućnosti da ga umirimo.

U idućem postu više o traženju pomoći za teškoće spavanja.

19/11/2023

Omega 3 masne kiseline

P smo od početka davali dodatke prehrani u vidu omega 3 masnih kiselina, važnih za razvoj mozga i živčanog sustava. Zbog problema onečišćenja ribe teškim metalima odlučili smo se za Nordic naturals Baby DHA, brend koji posebnu pažnju posvećuje testiranju čistoće sastojaka. Te smo kapi koristili do 3.godine.

Omega 3 masne kiseline imaju važnu ulogu i u smanjenju simptoma ADHD-a kod djece.

https://www.additudemag.com/adhd-omega-3-benefits/

Iza 3. godine počeli smo mu davati Equazen, kombinaciju omega 3 i omega 6 masnih kiselina koja je na temelju istraživanja proizvedena ciljano kao podrška pažnji i koncentraciji djece sa simptomima ADHD-a.

https://www.nordic.com/products/babys-dha/

https://www.equazen.com/

Oba proizvoda smo naručivali izvana, nema ih na našem tržištu.

17/11/2023

Puzanje i prohodavanje

Distoni sindrom kod P odnosio se na hipertonus udova i hipotonus trupa. Ruke i noge bile su mu jake, a trup slab pa je četveronožno puzanje za njega bilo teško (treba podići trup od poda), lakše mu je bilo vući se po podu rukama i nogama -
vojničko puzanje krenulo je sa 6 mjeseci i tek se sa 10 mjeseci postavio četveronoške.
Vrlo rano, sa 8 mjeseci, pokušao je stati na noge, držeći se za namještaj. Sa 11 mjeseci je prohodao. Da ga nisam spuštala na pod i vraćala na puzanje, vjerojatno bi još ranije prohodao. Puzao je pravilno (četveronoške) oko mjesec dana , što je rezultat fizioterapije u koju smo bili uključeni.

Rano prohodavanje nije dobar znak kod djece s teškoćama, ako su preskočila fazu puzanja. Hipertone bebe sklona su "žuriti". A preskakanje razvojnih faza ima posljedice za neurološki razvoj i kasnije se može pokazati kao teškoća, npr. učenja. Up**a koju smo dobili za P je što duže puzanje, poticanje pravilnog puzanja i sprečavanje prerane vertikalizacije.

O važnosti četveronožnog puzanja i njegovoj ulozi u neurološkom razvoju:

https://www.facebook.com/550511018389879/posts/3684757044965245/?app=fbl

https://www.senzogym.hr/vjezbe-za-puzanje-beba/