21/07/2015
Fitoterapija
Fitoterapija-liječenje biljem je postupak uporabe ljekovitih biljaka (cijelih biljaka, biljnih organa, biljnih iscpina, dakle i eteričnih ulja) sa ciljem očuvanja ili postizanja zdravlja organizma. Fitoterapija je u svojim počecima bila empirijska, temeljila se na iskustvu, sve dok se nisu počele istraživati pojedine ljekovite biljke.
Liječenje biljem sigurno je bilo prvi, a dugi niz stoljeća i jedini oblik liječenja. Činjenica, koju mnogi negiraju je da je veliki dio lijekova koji je danas u uporabi posredno ili izravno biljnog porijekla (kardiotonični glikozidi, atropin, morfij, kinin, kamfor), ali i noviji lijekovi lovastatin, paklitaksel, vinblastin, vinkristin, podofilotoksini.
Najpoznatiji lijek svih vremena sigurno je aspirin-acetilsalicilna kiselina, lijek koji je sintetskim putem dobiven prema djelatnoj tvari koja se nalazi u kori vrbe, a koji se koristi tisućama godina.
Biljka je smjesa različitih kemijskih supstancija, čiji sastav ovisi o velikom broju faktora (tlo, klima, vrijeme branja, tehnološka obrada), pa je nužno sirovinu standardizirati, a aktivne tvari izražavati u internacionalnim jedinicama, da bi se osigurala učinkovitost. Poseban problem su neprikladna mjesta sa kojih se biljke beru (moguća onečišćenja, ispušni plinovi, insekticidi, izmet) pa je nužna kontrola i to u svim fazama proizvodnje. To je razlog da se zahtjeva izrada pripravaka od sirovina biljnog porijekla po pravilima Dobre proizvođačke prakse, jednako kao i za sve lijekove.
Mi smo zemlja sa vrlo dugom tradicijom u uporabi ljekovitog bilja u medicinske svrhe. Unutar našeg edukacijskog sustava ljekarnici, farmaceuti su jedini educirani u tom području. Oni slušaju niz kolegija vezanih upravo uz ljekovite biljke i njihov kemizam.
Farmakognozija je prirodoslovna znanost koja se bavi proučavanjem ljekovitih sirovina bijlnog, životinjskog i mineralnog porijekla (prirodni izvori) i ona je jedna od najstarijih farmaceutskih disciplina, koja se sluša isključivo na farmaceutskim fakultetima, a koristi znanja iz botanike i kemije. Dijeli se na znanstvenu, koja se bavi isključivo istraživanjem i na primjenjenu-fitoterapiju koja u praksi koristi znanstvena saznanja. Mi u Hrvatskoj, možemo biti ponosni jer je 1896. godine utemeljen Zavod za farmakognoziju kao posebni i samostalni sveučilišni znanstveni institut, prvi takve vrste u svijetu. Mnogi drugi zavodi koji su potom osnovani u velikim znanstvenim središtima Europe utemeljeni su po uzoru na zagrebački.
Ljekovite se biljke označavaju latinskim nazivima, što olakšava rad sa njima. U svim zemljama postoje i pučki nazivi sa kojima treba biti vrlo oprezan. Pojedini krajevi koriste različito nazivlje za istu biljku ili isto nazivlje za različite biljke. Prva riječ u nazivu označava rod, a druga dio biljke.( Althae folium- list bijelog sljeza). Aktivne, djelotvorne tvari se nalaze često samo u jednom dijelu biljke, pa se onda i koristi samo taj dio i tako se i označava. Slijedeći se biljni dijelovi koriste: FLOS-cvijet; FOLIUM-list, HERBA-zelen. RADIX-korijen, RHISOMA-podanak, TUBER-gomolj, BULBUS-lukovica, FRUCTUS-plod, SEMEN-sjeme, CORTEX-kora, LIGNUM-drvo, BACCA-boba, GALLA-šiška, GEMMA-pup, SUMMITAS-cvatući vršak. Ljekovite biljke se najčešće koriste u suhom stanju, sasječene (koncizirane). Stupanj usitnjenosti se određuje pomoću sita, koji imaju točno određene dimenzije, propisane farmakopejskim propisima. Izvori za sakupljanje ljekovitog bilja su prirodna staništa i uzgoj. Danas se sve više koristi organski, ekološki uzgoj. Postoje kemijske razlike kod uzgoja, a onda o tome ovisi i djelotvornost. Danas se nastoji koristiti svježi biljni materijal i tehnologija je toliko napredovala da je sastav gotovog proizvoda gotovo identičan onom u prirodi. Na području Europske zajednice osnovane su udruge koje skrbe o kvaliteti biljnih medicinskih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica utemeljenim na znanstvenim dokazima. Temeljne udruge EMA i ESCOP periodično objavljuju monografije pojedinih ljekovitih biljaka koje se redovito usklađuju s najnovijim istraživanjima.
Ljekovito bilje, se osim kao čaj može primijeniti i u drugim oblicima: kapsulama, sirupima, tekućim oblicima- tinkturama, tabletama, ali i u obliku kompresa, kupki, šampona, inhalacija,mogu se koristiti i kao začini za hranu.
Kako pravilno pripremiti čaj? To ovisi o dijelu biljke koji se koristi:
INFUZI: nježni dijelovi biljke (listovi ili cvjetovi) preliju se sa proključalom vodom. Ostavi se stajati deset minuta. Procijediti i piti.
DEKOKTI: grublji dijelovi biljaka (kora, korijenje, podanci, sjemenje, plodovi) stavimo u hladnu vodu, kuhamo poklopljeno nekoliko minuta, ostavimo stajati (poklopljeno) desetak minuta. Procijedimo i pijemo.
Većina ljudi misli da su ljekovite biljke sigurne i da ne mogu izazvati štetne posljedice na ljudski organizam, što naravo nije točno. Posebno je potreban oprez kod primjene ljekovitog bilja u trudnoći i za vrijeme dojenja jer nisu obavljena nužna ispitivanja, pa većina lijekova biljnog porijekla nosi oznaku NR (not rated), što znaći treba pitati ljekarnika za savjet.
Ines Buhač mag.pharm.
