29/08/2025
MIT #13: Autistične osobe ne žele prijatelje.
Ovo je još jedan od najčešćih i najtvrdokornijih mitova vezanih uz autizam. Iako su sve autistične osobe različite i svatko ima drugačije potrebe za socijalizacijom ipak se vrlo često pogrešno pretpostavlja da sve autistične osobe odbacuju društvene odnose ili da im ondnosi nisu potrebni. Takvo shvaćanje proizlazi iz nerazumijevanja načina na koji autistične osobe komuniciraju, izražavaju emocije i doživljavaju bliskost.
Autistične osobe mogu željeti i cijeniti prijateljstva jednako kao i svi drugi, ali njihovi obrasci socijalne interakcije ne moraju odgovarati uobičajenim očekivanjima. Dok se u društvu često naglašava važnost grupnih okupljanja, neformalnih razgovora ili stalnog kontakta, mnogim autističnim osobama bliskost se često temelji na zajedničkim interesima, iskrenosti i pouzdanosti. Takva prijateljstva mogu izgledati neuobičajena, ali ona nisu ništa manje vrijedna.
Kada se autistične osobe ne uklapaju u zadane obrasce socijalnog ponašanja, okolina to ponekad pogrešno tumači kao nezainteresiranost. Prepreke zapravo često leže u nerazumijevanju i nedostatku prilagodbe od strane okoline. Upravo je zbog toga važno naglasiti da autistične osobe žele prijatelje, ali njihovi načini stvaranja i održavanja odnosa mogu se razlikovati od onih koji su društveno dominantni.
Razbijanje ovog mita ključno je kako bi se otvorio prostor za prihvaćanje različitih oblika socijalnih veza. Kada društvo prestane mjeriti prijateljstva prema unaprijed zadanim obrascima, tada će i odnosi autističnih osoba biti prepoznati i vrednovani kao jednako legitimni i
važni.
Kada se u medijima, medicinskim tekstovima ili u svakodnevnom govoru prikazuje autistične osobe kao osobe koje ne znaju i ne žele socijalizirati nanosi im se ozbiljna šteta. Takvim se izjavama autistične osobe prikazuje kao bića lišena želje za povezivanjem, gotovo neljudska.
Društveni pritisak koji govori da je samo jedan način socijaliziranja ispravan ponekad obeshrabri autističnu osobu da uopće stupi u odnos s nekim jer unaprijed misli da neće biti prihvaćena i voljena.
Korijen ovog mita leži u ranim opisima autizma, koji su ga prikazivali kao poremećaj obilježen “povlačenjem u sebe” i “nedostatkom interesa za druge”. Takav medicinski narativ stvorio je sliku autistične osobe kao izolirane i hladne, stvarajući stereotip koji se teško briše.
Ali autistične osobe žele prijatelje jednako kao i svi drugi ljudi. Razlika nije u želji, nego u uvjetima. Društvo je to koje postavlja prepreke, od rigidnih pravila komunikacije, preko stigme i diskriminacije, do nerazumijevanja autističnih načina izražavanja. Kada autistična osoba komunicira na svoj način, vrlo često iskreno ili direktno, to se često pogrešno tumači kao nezainteresiranost.
Prijateljstva su za autistične osobe možda nešto drugačije od onoga što većina očekuje. Ona mogu biti dublja i fokusiranija na zajedničke interese, manje vezana uz društvene rituale, a više uz međusobno razumijevanje, bazirana na iskrenosti i stabilnosti, umjesto na površnim interakcijama.
Za mnoge autistične osobe, jedan ili dva bliska prijatelja vrijede više od široke mreže poznanika. To ne znači manjak prijateljstva, nego drugačiju verziju toga.
Ako baš moramo pronaći “mane” u autističnom prijateljstvu, onda su to njegova “prevelika” vrijednost i krhkost povjerenja.
Za mnoge autistične osobe, prijateljstvo je nešto iznimno vrijedno. Nije to samo društveni ukras, nego duboka veza koja se gradi na iskrenosti i uzajamnom poštovanju. Upravo zato što se prijateljstvo ne doživljava olako, gubitak povjerenja može biti vrlo bolan i konačan. Ako nestane iskrenosti, ako se pojavi nepoštovanje i nestane povjerenje prijateljstvo se kod autističnih osoba vrlo teško obnavlja.
To ne znači da su autistične osobe “pretjerano stroge” ili “nesposobne oprostiti”, kako se ponekad stereotipno prikazuje. To znači da za njih prijateljstvo ima težinu, ono se temelji na transparentnosti i autentičnosti. Kada tih temelja nema, odnos prestaje biti prijateljski.
Pravo prijateljstvo znači biti viđen i prihvaćen takav kakav jesi. Ako društvo prestane očekivati da svi prijatelji izgledaju isto, vidjet će da autistične osobe ne samo da žele prijateljstvo, nego ga žive na način koji je iskren, trajan i duboko vrijedan.
Suncica Lovrecic Cekic
