13/02/2025
U zadnje vrijeme vidim popularno je susretanje sa sobom. Pa di svi Turci, tu i mali Mujo.
Susrela sam se i ja s "malom ja".
S obzirom na to da smo iste visine 🫣 mala ja i mala-mala ja smo išle na kavu.
Ona je došla ranije, ja sam kasnila. Čekala me malo nabrušena zbog toga, ali opustila se.
Sjedimo tako nas dvije, obje s kratkom kosom i širokim osmijehom, ona s kavom, ja s čajem.
Priča o studiranju, o raskoraku sa sredinom, kako bi ona to drugačije, negdje drugdje...brzinski...
Govori o planovima- željela bi planine, mora, nizine, avione, vlakove i daleke horizonte... nastavlja o vizijama, osjećajima, svojim ljudima, ljubavi, pripadanju.
Strastvena je, vatrena, brza na okidaču, temperamentna, kida.
Slušam je kako se daje dušom i tijelom, u ljude, u vježbu, u iskustva, u snove, u sve.
Koliko je stagnacija nervira.
Koliko je inovacija loži.
Super mi je kako je živa i životna, sa sjajem u očima.
Sve je zanima, sve bi željela saznati: kako sam, gdje sam, gdje sam bila, što se događalo u međuvremenu.
Ne želim joj ništa otkrivati, saznat će sve sama.
Bitno je da zna da sam sretna.
I da sve vrijedi i ima smisla- svaki uspon, svaki silazak, svaki dolazak i svaki odlazak, svaka suza, svaki zagrljaj.
Kažem joj samo - "uspori koke, opusti se.
Ima vremena za sve, pusti da doživiš, upiješ, osjetiš...onda bolje znaš što je tvoje, što te zove onako iz dubine duše.
Brzina te zapali i izgoriš u nepovrat, nestaneš.
Kad usporiš, rasplamsaš se u punoj ljepoti i griješ, rasteš.
Biraj što stavljaš kao gorivo za vatru, ne mora ići sve.
Bit će bolje nego što misliš 😊
Vjeruj mi."
Svašta bi me još pitala,
vidi da se ne dam, a zna me dobro,
pa me grli i šapće: "jesmo li uspjele?"
U tom trenutku shvatim da snovi nemaju rok trajanja i zagrlim je jače.
Volimo se mala i mala-mala ja. ❤️