Kada sjedinimo naše glasove u pjesmi, mi produbljujemo veze s našim bližnjima i sa samim sobom.
“Glazbena je aktivnost povezana sa svim oživljujućim snagama u ljudskom organizmu: ona se spaja s tjelesnim sokovima koji oživljuju cijelog čovjeka. On tako dolazi u jedinstvo sa zvukom koji protječe.” Dr. Rudolf Steiner. U “Školi za otkrivanje glasa” pjevanje se ne promatra kao rezultat pojedinih organa ili dijelova tijela, već kao izraz cjelokupna čovjekova bića. Glas, međutim, može biti “zatočen” zbog fizioloških i drugih prepreka. Kod Werbeck metode pjevanja takve se prepreke nastoje otkloniti da bi se ono sto je skriveno u svakom glasu razvilo. Zbog toga ova metoda pjevanja nema samo pozitivan umjetnički već ima i ozdravljujući, terapijski utjecaj. Ljudi postanu svjesni da je muzikalnost u njima i da je oni sami mogu dalje razvijati.
Često se pokaže izvanredno velik napredak u pjevanju. Ljudi koji nisu bili posebno skloni pjevanju i koji su se smatrali “izrazito nedarovitima” otkriju skrivene sposobnosti. Iz čega proiziđe radost pri pjevanju i duševne prepreke budu prevladane. Velik broj ljudi koji pati od kompleksa manje vrijednosti i drugih psiholoških smetnji, mogao bi ih se osloboditi ako bi se te skrivene, nerazvijene ili čak zakržljale umjetničke sposobnosti kultivirale na pravilan način. Djeci koja pate od slušnih ili govornih smetnji samo pjevanje u zboru imalo bi terapijski učinak. Jer oni bi bili dio zvučnog organizma i otkrili bi svoj glas kroz imitaciju. Pjevanje u zboru čini ne samo da dijete bolje čuje nego ga uči slušati. Znati slušati drugog čovjeka velik je korak u društvenom prilagođavanju.
