19/04/2026
*Kako izgleda napredak u terapiji igrom? (prema Guerney L., 2001.)*
Kada se dijete prilagodi terapijskim susretima, počinje se osjećati dovoljno sigurno da se suoči s dubljim temama koje stoje iza njegovih poteškoća.
U toj fazi često vidimo porast agresivnih ponašanja. To može zvučati zabrinjavajuće, ali zapravo ima smisla. Razina agresije ovisi o tome kakva je bila prije dolaska na terapiju.
Dijete koje ranije nije pokazivalo agresiju može je početi blago izražavati, dok dijete koje je već bilo agresivno može u ovoj fazi pokazivati i intenzivnije, ponekad destruktivne oblike.
izražavanje agresije često je znak da se dijete osjeća sigurno u odnosu s terapeutom.
Nakon toga dolazi faza regresije. Agresivna ponašanja se smanjuju ili nestaju, a dijete se može vratiti na ranije obrasce igre. Može tražiti više brige, njege i bliskosti ili pak preuzeti ulogu onoga koji njeguje druge, uključujući terapeuta. U toj fazi ponekad vidimo i veću ovisnost o terapeutu.
Kako terapija napreduje, ulazimo u fazu kompetencija. Igra postaje organiziranija, dijete surađuje, poštuje pravila i preuzima odgovornost. Često želi pomoći terapeutu i u odnosu se pojavljuju teme sposobnosti, snage i samopouzdanja.
Važno je naglasiti da ove faze nisu stroge ni univerzalne. Ne prolaze sva djeca kroz njih na isti način niti istim redoslijedom.
Svako dijete i svaki terapijski odnos je jedinstven. Zato u praksi pratimo dijete, njegov ritam, njegove potrebe i njegov način da se razvija kroz odnos.
🧡
