Dana / Tradicionalna Joga

14/01/2026

Razlog zašto sam počeo planinariti, a planinarim sada nekih desetak godina intenzivnije, je taj što u prirodi osjećam intenzivnu prisutnost Boga. Uvijek me fasciniralo pitanje što je u podlozi čovjeka, što je bitak, što je istina. Činjenica je da su ljudi diljem svijeta kroz cijelu povijest te odgovore tražili u planinama. Ne fizički u planinama, već unutar sebe, ali planina je pogodno tlo da uđeš u stanje svijesti u kojem si sposoban propitivati tu vrstu pitanja.

Istina je svuda ista, i u zgradi na 5. katu Zagreba i na najljepšoj Velebitskoj livadi, ali dok hodaš planinom ti prizori, energija i cijeli doživljaj su pogodne okolnosti da se zapitaš i da učiniš promjenu u životu koje to propitivanje inicira. Često ljudi i osjete "nešto" na putovanjima, na planinama, ali ne usude se napraviti promjenu po povratku i jednostavno se vrate uhodanoj i sigurnoj svakodnevici na koju su navikli. Uglavnom je tako, ono drugo više je iznimka nego pravilo.

Bilo kako bilo, svakome bih savjetovao da redovito posjećuje hram Božji - planine i prirodu generalno, i da po mogućnosti napravi svoje utočište na jednom takvom čistom mjestu. Nema nikakve garancije da će se dogoditi bilo kakvo čudo, prosvijetljenje ili ukazanje, ali redovita doza samoće svakako je ljekovita od davnina i dat će ti priliku da postaneš bolja osoba. Naravno, ako ti to želiš, jer bez tvoje odluke to je gubitak vremena.

11/01/2026

Jutros sam se oprao u ledenoj vodi iz kante koja je ostala preko noći na ličkoj zimi, a bilo je ispod -6 sinoć. Nije se kompletno zaledila po cijeloj dubini tako da sam s par udaraca čekićem dobio nešto vode i sitno leda.

To tuširanje nije bilo samokažnjavanje, već sam ga objeručke i rado prihvatio nakon što sam cijelu noć spavao u toplini zimske vreće. Jutarnja tupost, inercija uma, je upravo ono što jutarnje tuširanje razbije i time pripremi um za uređenija stanja svijesti, za dan, za sve što slijedi.

Vanjska higijena je samo jedna razina higijene, unutarnja je bitna. Znajući to, nakon par pljuskova hladne vode otrčao sam u kuću, utoplio se pored peći na drva i meditirao. Nakon meditacije, osvježen, nastavio sam s dnevnim obavezama, zaboravljajući na svoj jutarnji ritual, no on me svejedno blagoslovio dajući mi kroz dan mentalnu snagu i bistrinu - upravo ono što mi je danas najviše trebalo.

07/01/2026

Kuća zbog koje lomiš kralježnicu plaćajući je za manje od 100 godina, ako u njoj nitko poslije tebe neće živjeti, bit će građevinski otpad.

Svakako da moraš negdje živjeti, ali isplati li se posvetiti život nečemu što je sredstvo da bi se život mogao odvijati? I čemu bi život trebao služiti kada bismo imali sve osnovno riješeno - hranu i krov nad glavom?

Sigurno da život krije u sebi i nešto više od toga. Uskoro će čovječanstvo, vjerojatno ćemo mnogi to doživjeti, doći do trenutka da svi imaju osnovne uvjete. Što onda? Kažu prema Maslowvljevoj piramidi da potrebe idu od nižih prema višim, da su najniže potrebe hrana, san, krov nad glavom i reprodukcija, a da je najviša samorealizacija. No kao kontraargument toj ideji možemo reći da u Indiji ima brojni ljudi koji su zaobišli materijalna postignuća i išli su izravno do samorealizacije. No oni su tema za neki drugi tekst.

Činjenica je da krov nad glavom zbog kojeg sada lomiš kralježnicu, drugim riječima, rintaš i plaćaš, budući građevinski otpad, šuta, smetnja u nečijim tačkama, a vrijeme koji si dao u to nikada nećeš dobiti natrag.

Zato upotrijebi sve resurse koje imaš - zdravlje, vrijeme, novac, energiju - da istražiš sebe. To je investicija sa sigurnim povratom. Sve drugo je nesigurno, a čak i kad je stabilno poput stijene, znaj da se i ona odronjava sa zida kada ga trnje prekrije, a i puno prije toga.

Tvoj život vrijedi više od toga, ne daj ga za badava.

05/01/2026

Ono unutra je ono izvana
Svijet ovih dana, ako čitate vijesti, a čitali vijesti ili ne - sigurno ste im izloženi, je jedan veliki cirkus, apsurd i pokušaj destrukcije svih pozitivnih pomaka u kolektivnoj svijesti građenih na leđima individualnih napora da se svijet transformira u nešto bolje, smislenije i više.

Svijet kakav vidimo je samo preslika prosjeka naših individualnih unutarnjih stanja. Da ponovimo, svijet koji vidimo, ovaj objektivni, depresivni, stvarni svijet u kojem u 21. stoljeću postoji kolonijalizam, je samo preslika svijesti ljudi oko nas, pa i nas samih, da pritom ne skidamo i vlastitu odgovornost.

Loša karma se može učiniti na više načina, od toga da je sami činimo, potaknemo da je drugi učini, ili da nijemo i pasivno promatramo zlo koje drugi čini bez da ga pokušamo u tome spriječiti.

Svijet se još uvijek nije raspao po šavovima isključivo zato jer postoji šaka realiziranih pojedinaca s jako snažnom, integriranom sviješću mira i jedinstva koji to ne dozvoljavaju da se dogodi. Takve osobe su općoj javnosti potpuni anonimusi i bolje da tako ostane. Zahvaljujući živućim svecima koji i dan-danas samim svojim prisustvom štite ovaj svijet, duše koje dolaze u materijalna tijela se imaju priliku spiritualno ostvariri - shvatiti zašto uopće postoji ovo sve oko nas. Bez pitanja zašto živimo i čemu ovaj život služi, život je posve besmislen, sveden na neznatno više od jela, sna i seksa. Gubljenje vremena.

Prije koji dan ušli smo u 2026. godinu. Hoćemo li si u ovoj godini dati priliku postaviti pitanja i posvetiti sebi - ostvarenju nekih kvaliteta koje zasigurno vraćaju dostojanstvo ljudskom životu?

U svakom čovjeku krije se riznica ljepote i mudrosti. U svakoj osobi prebiva Bog.

Ali to treba pronaći, a da bismo to pronašli, u to treba uložiti energiju, vrijeme promišljanja i ono najbitnije, odluku da se nešto konkretno poduzme, pristupi nekome tko ima znanje i voljan ga je prenijeti.

Ono što sam sebi poželio na početku ove godine, poželio bih svakome tko ovo čita, a to je da u ovoj godini posvetite više energije kultivaciji svojih rudnika. U tim rudnicima ima zahvalne rude koja će oplemeniti vaš život, a ulica će biti čišća odmah čim vaš kućni prag zablista.

25/11/2025

Priroda je oduvijek bila izvor inspiracije, međutim što kada smo do te mjere puni vlastitih problema da možemo živjeti u raju, a da to ne percipiramo?

Jedna od prvih stvari koja se manifestira kod čovjeka koji vodi neku unutarnju borbu jest da prestaje biti svjestan trenutka u kojem se nalazi, a samim time i vanjskog svijeta. On postaje toliko udubljen u misli da svijet pored njega prolazi kao vlak, a on ostaje u nekom svom tunelu otuđen od svega i svih. I sad, netko neupućen ti kaže: "budi u trenutku, prestani misliti o tome i tome" - ma kako? Kad bi um bilo baš tako jednostavno manevrirati, onda bi sve bilo drugačije i ne bismo tisućama godina imali tradicije koje baštine znanje o smirivanju uma koje je jednako aktualno sada kao i onda.

Um ne možeš kontrolirati ničime, to je neukrotiva voda. Jedino je možeš usmjeriti u njezin prirodan tok u kojem postaje mirna i manje burna. Meditacija, naglašavam tradicionalna meditacija, je tehnika nenapornog preusmjeravanja toka uma u njegov prirodan smjer, a to je istraživanje suptilnijih razina podražaja, a tijekom tog procesa um se smiruje jer je misao koju doživljava suptilnija i samim time ga manje obuzima.

Kako taj proces nastavlja, um se smiruje bez naprezanja sve do momenta kad najsuptilnija, najtiša i najfinija misao iščezne - tada preostaje čista svijest, svijest bez sadržaja, stanje koje je istovremeno najsmirenije i za um i za tijelo.
Najvažnija stvar od svega jest da ovo može naučiti bilo tko, neovisno o svojim stavovima ili "sreći".

Sad, ako biste pitali kako maksimalno uživati u prirodi, odgovor je taj da je prvi korak smiriti um, zato što je samo smiren um sposoban biti u trenutku, vidjeti ljepotu u svemu i diviti se Božjem djelu. Tek tada ona izreka "ljepota je u oku promatrača" dobiva svoj pun smisao.

02/10/2025

Ubiti u ime religije je otprilike kao silovati u ime ljubavi

Na slici je crkva građena na temeljima starog hrama Inka. Kada su Španjolci došli u današnji Peru, zatekli su razvijenu civilizaciju koja je poznavala astronomiju, matematiku, fiziku, čak i knjigovodstvo, te čiji su gradovi imali vodovod i kanalizaciju u doba kad Europljani nisu znali što znači oprati se. To je u Zapadnom svijetu bilo nezamislivo prljavo vrijeme, iznutra i izvana, i bilo koja promišljena osoba ta vremena ne bi smjela romantizirati.

Nakon dva tjedna provedenih u pustopoljinama Anda, došao sam do više vrijednih zaključaka, a u međuostalom do toga da mi na području Europe, a pogotovo Hrvatske, imamo nerealno visoko i dobro mišljenje o sebi.

No pustimo sad to za neki drugi tekst kad ćemo toj temi moći dati puni kontekst koji zaslužuje.

Hramovi posvećeni prirodnim pojavama kao što su Sunce, Mjesec, Majka zemlja (baš od Inka dolazi danas popularni izraz Pachamama), Ocean, predstavljali su utočište mudrosti, i po Južnoj su Americi svuda rušeni kao simbol poganstva, kao nešto nisko, bezvrijedno, prljavo i opasno, a ljudi koji su se odbijali krstiti bili su mučeni tehnikama kakvih se ne bi posramili niti u najgorim noćnim morama. O tome dovoljno govori podatak je da je samo 10% lokalnog stanovništva preživjelo do početka idućeg (17.) stoljeća.

Zamisli sad tu ideju - da je slavljenje zemlje, oceana ili Sunca štetno ili pak opasno! Odakle dolazi hrana kojom se održavaš svaki dan na životu ako ne iz zemlje, i ako ne uz pomoć Sunca i vode bez koje ne možeš ni tri dana preživjeti? Ne zaslužuju li onda obožavanje i najdublji naklon?

Znam, složit ćete se da danas ne bismo ubili nekoga tko slavi prirodne pojave, ali nije tako davno prošlo od kada je spaljena zadnja coprnica, prošlo je od tada samo 232 godine - samo 3 puna životna vijeka. Još 1944. godine u Britaniji je žena osuđena za čarobnjaštvo i odgulila zatvorsku kaznu. Danas mi nećemo učiniti istu stvar na jednak način, ali primjerice o jogi postoji toliko duboko nerazumijevanje u našoj kulturi da sam se mnogo p**a osjećao kao Inka koji se skriva od Španjolaca, ne zato jer nešto skrivam, već zbog toga što nerazumijevanje stvara podlogu za svaki oblik nasilja. Ključna stvar su institucionalne religije koje preko obrazovanja i formiranja javnog mnijenja služe kao aktivni inkvizitori svo ovo vrijeme i čije tehnike samo evoluiraju i postaju perfidnije bez da se njihovi principi u osnovi mijenjaju.

Joga i više manje sve spiritualne discipline su nastale na osnovu zdrave ljudske potrebe da istražimo što je ovaj svijet, koja je njegova osnova, tko sam ja te postoji li nešto više od onoga što vidimo i čujemo, i ako postoji, što je to. Svaka nova stepenica u spoznaji većeg dijela istine o svijetu rezultira evolucijom pojedinaca i društva u kvalitetama mira, ljubavi, poštenja i svega ostalog razvoju čega bi religije zapravo trebale služiti.

Smisao napretka, ukratko, je da postanemo bolji ljudi, na svaki mogući način, i u tom se dijelu svatko treba služiti svim dostupnim alatima. Jedino to je zdravorazumski.

Povijest religija i njihovog širenja je nažalost povijest nasilja koju u smjer iskrene ljubavi mogu preokrenuti samo pojedinci koji kultiviraju vlastito autentično iskustvo mira, ravnoteže i samospoznaje. Svi, ali baš svi alati za to su dostupni, bili su i bit će, a taj korak možeš napraviti samo ti - nitko drugi umjesto tebe.

17/07/2025

Dašak osmijeha poslije meditacije u prirodi 🏕️

11/07/2025

Postoje razni obrasci mišljenja koji ometaju čovjekov razvoj na putu joge odnosno realizacije Jastva. Iako ih ima dosta, nema ih neograničeno puno, i baš u tome jest ljepota literature jer su ljudi kroz jedan dug vremenski period uspjeli identificirati te karakteristične momente. Uzmimo za primjer komentare Samkhja sutri od filozofa Išvara Krišne koji je živio otprilike u 1.stoljeću nove ere. Kad malo bolje pogledamo, vidimo da su filozofi tad znali sve što psiholozi danas znaju o ljudskoj prirodi, no za razliku od psihologa oni su znali da ispod promjenjive ljudske prirode leži transcendentalno Jastvo koje je vrijedno spoznati i čija je spoznaja zapravo glavni kriterij samoostvarenja, ono što zaokružuje ljudsko postojanje i daje mu njegov pravi smisao i dostojanstvo.

No krenimo redom:

1) "tvoje Jastvo, duša, je transcendentalna, ali čak i spoznaja toga je dio promjenjive prirode, stoga ne brini, doći će prosvjetljenje samo od sebe, ne moraš ti sjediti i meditirati, sve će se posložiti kad-tad"
2) "samo odricatelji od materijalnog mogu doći do realizacije Jastva, jedino takav način života ti može pružiti spoznaju. Odi u šumu, prodaj auto, nešto će se u toku takvog razvoja događaja dogoditi samo od sebe"
3) "čak i ako imaš sklonost meditaciji, kontemplaciji i filozofiji, spoznaja Jastva se neće dogoditi zbog tvog truda, meditacije ili discipline, već samo onda kada je vrijeme za to zrelo. Drugim riječima, vrijeme samo po sebi će o tome odlučiti"
4) "spoznaja Jastva se ne događa na osnovu ničeg drugog osim puke slučajnosti i sreće. Kako bi onda u protivnom bilo moguće da se neki poput Ramane Maharišija prosvijetle u mladoj dobi sami od sebe?"

Ovo su relativno grubi koncepti, no postoje i oni suptilniji, finiji od prethodnih, a koji jednako demotiviraju osobu od toga da prione na aktivnosti poput meditacije koje bi je sigurno i brzo približile spoznaji Jastva, iskustvu transcendentalne svijesti:

1) "akumulacija bilo čega nužno zahtjeva biti u odnosima i dio društva koje uvijek funkcionira po neetičnim principima, stoga je najbolje ne raditi ništa, ne imati posla s ikime, svijet je pun nasilja i nepravde"
2) "čak i ako stvaram neke vrijednosti kroz život, ništa od toga neću ponijeti sa sobom, najbolje je povući se makar to značilo da sebe uskratim spoznaja i druge svog doprinosa društvu"
3) "uživanje samo dodatno pojačava apetit za stvarima u kojima uživamo i tome nikad nema kraja, stoga sve vodi u patnju onda kada više nema onoga u čemu smo do maloprije uživali ili više nismo sposobni dalje privređivati"
4) "svaki objekt uživanja je u procesu nastajanja uključivao nasilje i nepravdu prema nevinima barem u nekoj mjeri, stoga je najbolje da se držim po strani i u ničemu ne sudjelujem"

Riječ "joga" među mnogim drugim značenjima znači i ujediniti - ali ujediniti što, koga i kako? Ujediniti i pomiriti sve proturječne misli i stavove koje su poput autodestruktivnih faza kroz koje svaki tragatelj u nekom trenutku prolazi. Ujediniti um koji uvijek traži novi izgovor da ne smiri, sa svojom osnovom, a to je Puruša, Jastvo.

Iskustvo meditacije, transcendentalne svijesti, ujedno je put do uravnoteženog života i cilj vrijedan ostvarenja. Civilizacije su nastajale i nestajale, carevi su se rađali, umirali i odlazili u zaborav, ali Puruša koji stanuje u srcu svakoga će i dalje biti traženi Gospodar univerzuma kojem joga, njegova pratiteljica, skida veo pred voljenim predanikom.

10/07/2025

Majstor i šegrt, snimljeni nekad davno u pustopoljinama Velebita. Uspomena povodom Guru purnime, dana učitelja.

10/07/2025

Predgovor knjige mog duhovnog učitelja Zorana Krnete, majstora joge i vedante, koja će uskoro biti dostupna za čitanje. Poslastica za sve koje zanima tema svijesti i pitanje što je fundamentalna stvarnost.

Teorija promatrača Tekst | July 10, 2025 Predgovor Žilava je upornost potrebna da bi se iskopao bunar. To je rizičan i naporan pothvat u kojem nikad ne znaš hoćeš li doći do vode ili ćeš ostati u njemu zatrpan. U svom sam bunaru tražio odgovor na pitanje što je svijest. Na to tvrdoglavo t...

09/07/2025

Ključ uspjeha
Malotko ne želi uspjeh u životu, ali definicija uspjeha varira od osobe do osobe. Ono što je zajedničko u svakom slučaju jest da s uspjehom asociramo neku sreću, opće zadovoljstvo životom, slobodu i ispunjenje.
U jeziku i literaturi klasične, tradicionalne joge, uspjeh pruža te poželjne kvalitete koje smo naveli, ali se u osnovi definira na jedan određen način, a to je kao stjecanje diskriminativnog znanja ili viveke koje za posljedicu ima dokidanje uzroka patnje.

Ne patiti je uspjeh.

Viveka je na sanskrtu Znanje, znanje o istini koja je vječna i besmrtna, koja nije prolaznog karaktera. Istina se definira kao nešto što nije podložno vremenu, relativiziranju ili osobnoj interpretaciji, već nešto što jest samo po sebi, a razotkriva se samo po sebi kada su intelekt i svijest dovoljno čisti.

To znanje ili viveka se odnosi na spoznavanje razlike između bitka ili duše (to se u jeziku joge naziva puruša) i vanjskog, manifestiranog vida života (u jeziku joge prakrti ili priroda). Dakle sve što je vidljivo osjetilima ili što um može pojmiti, je prolazno, dok je esencija tvog postojanja, ono što ti zaista jesi, vječno. Ovdje ne govorimo o tome da je tijelo vječno, već da je esencija života koja prebiva unutar tijela vječna. Ta iskra života koja prebiva u tvom srcu je ono što doživljavaš u mističnom iskustvu i o čemu su pjevali nebrojeni mistični pjesnici diljem svijeta u svim kulturama neovisno kojem su vremenu pripadali.

Spoznavanje upravo ove razlike ili viveke je cilj i bit joge i to nedvosmisleno objavljuju svi tekstovi joge. Ova vrsta znanja nije intelektualno znanje koje se stječe u knjizi, promišljanjem ili razgovorom već direktnim uvidom, iskustvom transcendentalne svijesti.
Stoga prirodno dolazimo do zaključka da se do cilja joge stiže neposrednim iskustvom transcendentalne svijesti (drugim riječima, iskustvom puruše ili duše - to je predmet iskustva meditacije). Dakle meditacija, za klasičnog jogija, je ona tehnika koja ima taj kapacitet da ti pruži takvo iskustvo, i ako ti ne može dati to iskustvo, onda to za klasičnu jogu nije tehnika i ne smatra se legitimnim alatom. Ovo možda zvuči odrešito, ali na osnovu godina svakodnevne prakse mogu potvrditi da je literatura ovdje na mjestu. Stjecanje znanja između prolaznog i neprolaznog na osnovu direktne vizije u meditaciji je za jogija uspjeh zato jer takva realizacija trajno dokida patnju i stvara osnovu jednog sretnijeg, opuštenijeg života te u većoj mjeri nalikuje istraživanju zaigranog djeteta nego izdržavanju.

Iako je ovo sve bila svojevrsna digresija, vratimo se na početak, joga ne zagovara stjecanje uspjeha po principu materijalizma koji se danas svuda oko nas zagovara (zategnute noge, nađi boljeg partnera, jedi više proteina) niti, s druge strane, da živimo u potpunosti antagonizmu naspram toga pa će sreća, prosvijetljenje i mudrost doći sami od sebe, već dolazi samo na osnovu realizacije onoga što je u osnovi života i što je temelj postojanja svih suprotstavljenih krajnosti. To iskustvo, ta realizacija, je najbolje sidro protiv bilo kakvog polariziranja ili njegove daljnje manifestacije - samo po sebi, to je jedna prirodna ravnoteža koja čovjeku opravdano pruža osjećaj uspjeha. Iz razloga što se bavi vječnim pitanjima čovjeka i daje konkretne upute kako ih riješiti, klasična joga će uvijek biti in, bez obzira na to koliko izlizano ili profano riječ "joga" danas zvuči.

13/04/2025

Knjiga koja je u mom životu bila jedan od okidača za prvu iskru, čežnju za nečim duhovnim, za transcendentalnom istinom, bila je knjiga Siddharta od Hermana Hessea. I to ne cijela knjiga, već posebno jedna scena iz knjige koja me probola kao strijela, toliko intenzivno da se nakon mnogo godina mogu jasno sjetiti tog osjećaja, kao kada vam ruke ostanu prikovane za stranice knjige, gledate u ta slova i iskustvo koje pisac opisuje poput struje kola vašim tijelom. Tada sam proživio jedno od prvih duhovnih iskustava, samo čitajući i bivajući otvoren za iskustvo. Tek kasnije ću otkriti odakle Hesseu inspiracija za tu scenu, a kada sam kasnije došao do izvora, tekle su mi suze radosnice poput prvog p**a. Dakle u toj sceni iz Siddharte Govinda dolazi svom starom prijatelju Siddharti i moli ga da mu pomogne doći do istine nakon što ju je cijelog života bezuspješno tražio. U jednom trenutku Siddharta mu se smiluje i daje mu viziju, božanski (u)vid.

Epilog priče - mnogo godina kasnije
Šrimad Bhagavatam, lila iz Krišninog dječjeg života

"Jednog su se dana mali pastiri igrali te na čelu s Balaramom došli do Jašode, Šri Krišnine mame, i rekli joj da je Krišna stavio zemlju u usta. Ona Ga je uzela za ruku i počela opominjati u najboljoj namjeri da se uvjeri da je sve u redu, a onda je vidjela da je On zbunjeno gleda. Potom ga je upitala: “Zašto potajno jedeš zemlju, nevoljo mala? Tvoji prijatelji kažu da to radiš, a i brat to potvrđuje”.

Šri Krišna reče:
Mama, nisam nikad pojeo zemlju! Oni lažu. A ako misliš da govore
istinu, onda mi pregledaj usta svojim vlastitim očima da se uvjeriš. “Ako je tako, onda otvori usta“, rekla mu je majka. Tada je Gospodin Šri Hari, čije je gospodstvo trajno netaknuto i koji je iz igre prihvatio formu ljudskog djeteta, otvorio Svoja usta. Unutar Njegovih usta ugledala je cijeli svemir koji se sastoji od onog pokretnog i onog nepokretnog, atmosferu, četiri strane svijeta, zemlju zajedno s planinama, kontinente, oceane, vjetar i sile koje uzrokuju kretanje planeta, sjaj groma, Mjesec, zvijezde, raj, vodu, vatru, zrak, nebo, božanstva koja upravljaju indrijama, um i objekte osjetila kao i tri gune. Promatrala je unutar tijela svojeg sina i Njegovih otvorenih usta taj predivni svemir koji se sastoji od raznih organizama, onih pokretnih i nepokretnih, koji svoju raznolikost duguju kali, odnosno faktoru koji uzurpira ravnotežu guna, zatim prirodi koja je uzrok promjene triju guna, karmi, želji za djelovanjem, kao i Vrađi, njoj samoj i Njemu.

Jašoda je, naravno, stajala u zaprepaštenju. Pomislila je da je ovo bio san, možda neka iluzija koju je priredio Gospodin ili da dijete posjeduje neku božansku moć. “Zato se klanjam krajnjem cilju koji je Brahman i kojeg je teško shvatiti, kojeg se ne može pravilno ili lako naslutiti putem uma, intelekta, djelovanja ili riječi, koji je osnova svemira, koji je iznad osjetila i zbog kojeg imamo mogućnost percepcije. Moje utočište je Gospodin zbog čije maje ja imam tu iskrivljenu ideju u umu „ja sam Jašoda, odana žena Nande, vladara Vrađe, ja sam glavna domaćica i upraviteljica njegova bogatstva“. On smatra da je Šri Krišna njegovo dijete i da su u Vrađi svi pastiri i njihove žene, stoka i ostale stvari njegove”. Kada je Jašoda, pastirica, spoznala istinu, svemoćni Gospodin Šri Krišna nanovo je primio svoj ljupki božanski oblik u vidu majčinske privrženosti prema Njemu. Stavila Ga je u krilo, a njezino je ukazanje nestalo. Držala ga je i nanovo osjećala u srcu jaku ljubav prema Njemu baš kao kao i prije. Tada je opet doživljavala Šri Harija kao svojeg vlastitog sina, unatoč tome
što je Njegova slava opjevana kroz rituale svih triju Veda, Upanišade, sankhje, joge i vaišnavskih spisa, poput Panjćaratre Devariši Narade".