Dana / Tradicionalna Joga

17/07/2025

Dašak osmijeha poslije meditacije u prirodi 🏕️

11/07/2025

Postoje razni obrasci mišljenja koji ometaju čovjekov razvoj na putu joge odnosno realizacije Jastva. Iako ih ima dosta, nema ih neograničeno puno, i baš u tome jest ljepota literature jer su ljudi kroz jedan dug vremenski period uspjeli identificirati te karakteristične momente. Uzmimo za primjer komentare Samkhja sutri od filozofa Išvara Krišne koji je živio otprilike u 1.stoljeću nove ere. Kad malo bolje pogledamo, vidimo da su filozofi tad znali sve što psiholozi danas znaju o ljudskoj prirodi, no za razliku od psihologa oni su znali da ispod promjenjive ljudske prirode leži transcendentalno Jastvo koje je vrijedno spoznati i čija je spoznaja zapravo glavni kriterij samoostvarenja, ono što zaokružuje ljudsko postojanje i daje mu njegov pravi smisao i dostojanstvo.

No krenimo redom:

1) "tvoje Jastvo, duša, je transcendentalna, ali čak i spoznaja toga je dio promjenjive prirode, stoga ne brini, doći će prosvjetljenje samo od sebe, ne moraš ti sjediti i meditirati, sve će se posložiti kad-tad"
2) "samo odricatelji od materijalnog mogu doći do realizacije Jastva, jedino takav način života ti može pružiti spoznaju. Odi u šumu, prodaj auto, nešto će se u toku takvog razvoja događaja dogoditi samo od sebe"
3) "čak i ako imaš sklonost meditaciji, kontemplaciji i filozofiji, spoznaja Jastva se neće dogoditi zbog tvog truda, meditacije ili discipline, već samo onda kada je vrijeme za to zrelo. Drugim riječima, vrijeme samo po sebi će o tome odlučiti"
4) "spoznaja Jastva se ne događa na osnovu ničeg drugog osim puke slučajnosti i sreće. Kako bi onda u protivnom bilo moguće da se neki poput Ramane Maharišija prosvijetle u mladoj dobi sami od sebe?"

Ovo su relativno grubi koncepti, no postoje i oni suptilniji, finiji od prethodnih, a koji jednako demotiviraju osobu od toga da prione na aktivnosti poput meditacije koje bi je sigurno i brzo približile spoznaji Jastva, iskustvu transcendentalne svijesti:

1) "akumulacija bilo čega nužno zahtjeva biti u odnosima i dio društva koje uvijek funkcionira po neetičnim principima, stoga je najbolje ne raditi ništa, ne imati posla s ikime, svijet je pun nasilja i nepravde"
2) "čak i ako stvaram neke vrijednosti kroz život, ništa od toga neću ponijeti sa sobom, najbolje je povući se makar to značilo da sebe uskratim spoznaja i druge svog doprinosa društvu"
3) "uživanje samo dodatno pojačava apetit za stvarima u kojima uživamo i tome nikad nema kraja, stoga sve vodi u patnju onda kada više nema onoga u čemu smo do maloprije uživali ili više nismo sposobni dalje privređivati"
4) "svaki objekt uživanja je u procesu nastajanja uključivao nasilje i nepravdu prema nevinima barem u nekoj mjeri, stoga je najbolje da se držim po strani i u ničemu ne sudjelujem"

Riječ "joga" među mnogim drugim značenjima znači i ujediniti - ali ujediniti što, koga i kako? Ujediniti i pomiriti sve proturječne misli i stavove koje su poput autodestruktivnih faza kroz koje svaki tragatelj u nekom trenutku prolazi. Ujediniti um koji uvijek traži novi izgovor da ne smiri, sa svojom osnovom, a to je Puruša, Jastvo.

Iskustvo meditacije, transcendentalne svijesti, ujedno je put do uravnoteženog života i cilj vrijedan ostvarenja. Civilizacije su nastajale i nestajale, carevi su se rađali, umirali i odlazili u zaborav, ali Puruša koji stanuje u srcu svakoga će i dalje biti traženi Gospodar univerzuma kojem joga, njegova pratiteljica, skida veo pred voljenim predanikom.

10/07/2025

Majstor i šegrt, snimljeni nekad davno u pustopoljinama Velebita. Uspomena povodom Guru purnime, dana učitelja.

10/07/2025

Predgovor knjige mog duhovnog učitelja Zorana Krnete, majstora joge i vedante, koja će uskoro biti dostupna za čitanje. Poslastica za sve koje zanima tema svijesti i pitanje što je fundamentalna stvarnost.

Teorija promatrača Tekst | July 10, 2025 Predgovor Žilava je upornost potrebna da bi se iskopao bunar. To je rizičan i naporan pothvat u kojem nikad ne znaš hoćeš li doći do vode ili ćeš ostati u njemu zatrpan. U svom sam bunaru tražio odgovor na pitanje što je svijest. Na to tvrdoglavo t...

09/07/2025

Ključ uspjeha
Malotko ne želi uspjeh u životu, ali definicija uspjeha varira od osobe do osobe. Ono što je zajedničko u svakom slučaju jest da s uspjehom asociramo neku sreću, opće zadovoljstvo životom, slobodu i ispunjenje.
U jeziku i literaturi klasične, tradicionalne joge, uspjeh pruža te poželjne kvalitete koje smo naveli, ali se u osnovi definira na jedan određen način, a to je kao stjecanje diskriminativnog znanja ili viveke koje za posljedicu ima dokidanje uzroka patnje.

Ne patiti je uspjeh.

Viveka je na sanskrtu Znanje, znanje o istini koja je vječna i besmrtna, koja nije prolaznog karaktera. Istina se definira kao nešto što nije podložno vremenu, relativiziranju ili osobnoj interpretaciji, već nešto što jest samo po sebi, a razotkriva se samo po sebi kada su intelekt i svijest dovoljno čisti.

To znanje ili viveka se odnosi na spoznavanje razlike između bitka ili duše (to se u jeziku joge naziva puruša) i vanjskog, manifestiranog vida života (u jeziku joge prakrti ili priroda). Dakle sve što je vidljivo osjetilima ili što um može pojmiti, je prolazno, dok je esencija tvog postojanja, ono što ti zaista jesi, vječno. Ovdje ne govorimo o tome da je tijelo vječno, već da je esencija života koja prebiva unutar tijela vječna. Ta iskra života koja prebiva u tvom srcu je ono što doživljavaš u mističnom iskustvu i o čemu su pjevali nebrojeni mistični pjesnici diljem svijeta u svim kulturama neovisno kojem su vremenu pripadali.

Spoznavanje upravo ove razlike ili viveke je cilj i bit joge i to nedvosmisleno objavljuju svi tekstovi joge. Ova vrsta znanja nije intelektualno znanje koje se stječe u knjizi, promišljanjem ili razgovorom već direktnim uvidom, iskustvom transcendentalne svijesti.
Stoga prirodno dolazimo do zaključka da se do cilja joge stiže neposrednim iskustvom transcendentalne svijesti (drugim riječima, iskustvom puruše ili duše - to je predmet iskustva meditacije). Dakle meditacija, za klasičnog jogija, je ona tehnika koja ima taj kapacitet da ti pruži takvo iskustvo, i ako ti ne može dati to iskustvo, onda to za klasičnu jogu nije tehnika i ne smatra se legitimnim alatom. Ovo možda zvuči odrešito, ali na osnovu godina svakodnevne prakse mogu potvrditi da je literatura ovdje na mjestu. Stjecanje znanja između prolaznog i neprolaznog na osnovu direktne vizije u meditaciji je za jogija uspjeh zato jer takva realizacija trajno dokida patnju i stvara osnovu jednog sretnijeg, opuštenijeg života te u većoj mjeri nalikuje istraživanju zaigranog djeteta nego izdržavanju.

Iako je ovo sve bila svojevrsna digresija, vratimo se na početak, joga ne zagovara stjecanje uspjeha po principu materijalizma koji se danas svuda oko nas zagovara (zategnute noge, nađi boljeg partnera, jedi više proteina) niti, s druge strane, da živimo u potpunosti antagonizmu naspram toga pa će sreća, prosvijetljenje i mudrost doći sami od sebe, već dolazi samo na osnovu realizacije onoga što je u osnovi života i što je temelj postojanja svih suprotstavljenih krajnosti. To iskustvo, ta realizacija, je najbolje sidro protiv bilo kakvog polariziranja ili njegove daljnje manifestacije - samo po sebi, to je jedna prirodna ravnoteža koja čovjeku opravdano pruža osjećaj uspjeha. Iz razloga što se bavi vječnim pitanjima čovjeka i daje konkretne upute kako ih riješiti, klasična joga će uvijek biti in, bez obzira na to koliko izlizano ili profano riječ "joga" danas zvuči.

13/04/2025

Knjiga koja je u mom životu bila jedan od okidača za prvu iskru, čežnju za nečim duhovnim, za transcendentalnom istinom, bila je knjiga Siddharta od Hermana Hessea. I to ne cijela knjiga, već posebno jedna scena iz knjige koja me probola kao strijela, toliko intenzivno da se nakon mnogo godina mogu jasno sjetiti tog osjećaja, kao kada vam ruke ostanu prikovane za stranice knjige, gledate u ta slova i iskustvo koje pisac opisuje poput struje kola vašim tijelom. Tada sam proživio jedno od prvih duhovnih iskustava, samo čitajući i bivajući otvoren za iskustvo. Tek kasnije ću otkriti odakle Hesseu inspiracija za tu scenu, a kada sam kasnije došao do izvora, tekle su mi suze radosnice poput prvog p**a. Dakle u toj sceni iz Siddharte Govinda dolazi svom starom prijatelju Siddharti i moli ga da mu pomogne doći do istine nakon što ju je cijelog života bezuspješno tražio. U jednom trenutku Siddharta mu se smiluje i daje mu viziju, božanski (u)vid.

Epilog priče - mnogo godina kasnije
Šrimad Bhagavatam, lila iz Krišninog dječjeg života

"Jednog su se dana mali pastiri igrali te na čelu s Balaramom došli do Jašode, Šri Krišnine mame, i rekli joj da je Krišna stavio zemlju u usta. Ona Ga je uzela za ruku i počela opominjati u najboljoj namjeri da se uvjeri da je sve u redu, a onda je vidjela da je On zbunjeno gleda. Potom ga je upitala: “Zašto potajno jedeš zemlju, nevoljo mala? Tvoji prijatelji kažu da to radiš, a i brat to potvrđuje”.

Šri Krišna reče:
Mama, nisam nikad pojeo zemlju! Oni lažu. A ako misliš da govore
istinu, onda mi pregledaj usta svojim vlastitim očima da se uvjeriš. “Ako je tako, onda otvori usta“, rekla mu je majka. Tada je Gospodin Šri Hari, čije je gospodstvo trajno netaknuto i koji je iz igre prihvatio formu ljudskog djeteta, otvorio Svoja usta. Unutar Njegovih usta ugledala je cijeli svemir koji se sastoji od onog pokretnog i onog nepokretnog, atmosferu, četiri strane svijeta, zemlju zajedno s planinama, kontinente, oceane, vjetar i sile koje uzrokuju kretanje planeta, sjaj groma, Mjesec, zvijezde, raj, vodu, vatru, zrak, nebo, božanstva koja upravljaju indrijama, um i objekte osjetila kao i tri gune. Promatrala je unutar tijela svojeg sina i Njegovih otvorenih usta taj predivni svemir koji se sastoji od raznih organizama, onih pokretnih i nepokretnih, koji svoju raznolikost duguju kali, odnosno faktoru koji uzurpira ravnotežu guna, zatim prirodi koja je uzrok promjene triju guna, karmi, želji za djelovanjem, kao i Vrađi, njoj samoj i Njemu.

Jašoda je, naravno, stajala u zaprepaštenju. Pomislila je da je ovo bio san, možda neka iluzija koju je priredio Gospodin ili da dijete posjeduje neku božansku moć. “Zato se klanjam krajnjem cilju koji je Brahman i kojeg je teško shvatiti, kojeg se ne može pravilno ili lako naslutiti putem uma, intelekta, djelovanja ili riječi, koji je osnova svemira, koji je iznad osjetila i zbog kojeg imamo mogućnost percepcije. Moje utočište je Gospodin zbog čije maje ja imam tu iskrivljenu ideju u umu „ja sam Jašoda, odana žena Nande, vladara Vrađe, ja sam glavna domaćica i upraviteljica njegova bogatstva“. On smatra da je Šri Krišna njegovo dijete i da su u Vrađi svi pastiri i njihove žene, stoka i ostale stvari njegove”. Kada je Jašoda, pastirica, spoznala istinu, svemoćni Gospodin Šri Krišna nanovo je primio svoj ljupki božanski oblik u vidu majčinske privrženosti prema Njemu. Stavila Ga je u krilo, a njezino je ukazanje nestalo. Držala ga je i nanovo osjećala u srcu jaku ljubav prema Njemu baš kao kao i prije. Tada je opet doživljavala Šri Harija kao svojeg vlastitog sina, unatoč tome
što je Njegova slava opjevana kroz rituale svih triju Veda, Upanišade, sankhje, joge i vaišnavskih spisa, poput Panjćaratre Devariši Narade".

05/04/2025

Pročitajte par riječi od Slobodne Dalmacije o našem izdanju Šrimad Bhagavatama, teksta koji je nezaobilazan u proučavanju indijske filozofije ⤵️⤵️

U srijedu predvečer, u prostoru Gradske knjižnice Marka Marulića, održano je predstavljanje hrvatskog prijevoda Desete knjige Šrimad Bhagavatama, središnjeg dijela jednoga od najvažnijih teksto...

01/04/2025

Da bismo ispravno shvatili što je u filozofskoj osnovi joge, trebamo razumijeti sankhju, filozofski predložak na kojem joga počiva. Dva osnovna pojma iz sankhje su puruša (promatrač) i prakrti (priroda ili objektivni svijet). Onaj tko je osobnim uvidom shvatio razliku između toga dvoje, stekao je viveku (znanje koje vodi ka stanju slobode).

Kada se govori o znanju u kontekstu duhovnih spoznaja, moramo reći da se ne radi o intelektualnom znanju koje je rezultat čitanja ili uobičajenog promišljanja. Ova vrsta znanja se razotkriva tragatelju koji ima osobni uvid u istinu na osnovu prakticiranja duhovnih tehnika, služenja i prakticiranja up**a koje je dobio/la od učitelja i čitanja duhovnih tekstova koji se bave temom promatrača (subjekta ili svijesti).

Kada se stvari ovako postave, vidimo da nema neke bitne razlike u odnosu na to kako su nekad ljudi u drevnoj literaturi, primjerice Joga sutrama ili Šrimad Bhagavatamu, opisivali put to duhovne spoznaje. Vrijeme se mijenja, stil života i kultura se mijenja, ali ono što je fundamentalna istina svemira se ne mijenja i stoga je metodologiia njezine spoznaje više-manje uvijek ista i nema preskakanja koraka.

To je jedan od razloga zašto smo i zašto ćemo dalje nastaviti objavljivati duhovnu literaturu, kako bi svim iskrenim tragateljima za istinom ili onima koji će to možda postati nekada u budućnosti, bilo za zericu lakše doći do odgovora na pitanja koja nose u svom srcu dugi niz godina. Niste sami, ljudi su koračali tom stazom i prije vas i ostavili su markacije po putu kako bismo se mi danas mogli po njima orijentirati.

26/02/2025

Neka nas blaženi Gospodin Šiva, Adijogi ili prvi jogin, zaštiti i podari nam snagu da hrabro koračamo putem samopoznaje i služenja svim stvorenim bićima. Danas je Njegov dan, odnosno Njegova noć - Maha Šivaratri. Neka vam protekne u miru i sreći.

Ovom prilikom dijelim jednu priču o Šivi (Rudri) iz nedavno objavljenog Šrimad Bhagavatama. Priča je vrlo životna i njezina je poduka duboka na nekoliko razina, od ljudske pa sve do božanske. Uživajte.

Kralj Parikšit reče:
Oni među bogovima, demonima i ljudima koji obožavaju Gospodina Šivu koji odbacuje sve užitke, obično bivaju bogati i uživaju užitke osjetila, no ne i oni koji obožavaju Gospodina Višnua, Njega koji je muž boginje bogatstva i samim time obdaren svim užicima. Nas zanima kako to da je stanje onih koji obožavaju tih dvoje (Gospodina Šivu i Višnua) tako oprečno. Velika je uistinu naša znatiželja s tim u vezi.

Šri Šuka reče:
Parikšite, Gospodin Šiva biva vječno ujedinjen sa Svojom Šakti (energijom). On je obdaren trima gunama te je božanstvo koje predsjeda
nad ahankarom (principom kozmičkog ega) koji je trostruk - satvičan, rađastičan i tamastičan. Iz tih triju varijacija ahankare evoluiralo je 16 krajnjih proizvoda. Onaj tko obožava božanstvo koje
predsjeda nad bilo kojom od tih, ostvaruje pristup svakom obliku (zemaljskog) bogatstva. Gospodin Višnu, u drugu ruku, sama je Vrhunska Osoba te je daleko onkraj prakrti, On je lišen triju guna; sveznajuć je i svjedok svačijeg srca. Svatko tko Njega obožava kao takvoga
oslobođen je guna. O, Parikšite, nakon zaključenja Ašvamedha jagje, tvoj je djed, kralj Judhišthira, dok je s Gospodnjih usana slušao izlaganje o svetim dužnostima, postavio isto pitanje Šri Krišni. O, Parikšite, Šri Krišna je svemogući Gospodin koji se pojavio u rodu Jadava kako bi ljudima osigurao ono najviše; Njemu je bilo vrlo drago čuti ovo pitanje te se obratio kralju koji je željno iščekivao odgovor.

Slavni Gospodin reče:
Njega kojem ja dadem Svoj blagoslov postupno lišavam bogatstva. Stoga ga kao takvoga njegovi vlastiti ljudi napuštaju onda kada je
ponižen i izmučen tugom. Kada nakon što još jednom pokuša steći bogatstvo i vidi da mu svi njegovi napori propadaju (kao rezultat Mog blagoslova) te bivajući razočaran, počne razvijati prijateljstvo s Mojim bhaktama, upravo to je trenutak kada Ja pokazujem Svoj pravi blagoslov. Tim blagoslovom on tada ostvaruje jedinstvo s beskonačnim Brahmanom koji je veoma suptilan (i samim time veoma teško shvatljiv) i koji se sastoji od čiste svijesti i Istine. Upravo to je razlog zašto ljudi okreću leđa od Mene kao od onoga kojem je vrlo teško ugoditi te nastavljaju obožavati druga božanstva. Uzvišeni kao rezultat kraljevskog bogatstva dobivenog obožavanjem od bogova kojima je lako ugoditi, oni bivaju pijani od ponosa i odu u stranu. Zaboravljajući iste bogove koji su im dali blagoslov, oni ih zanemaruju.

Šri Šuka nastavi:
O, dragi Parikšite, Brahma, Šiva i ostali bogovi imaju moć i da blagoslove, ali i da prokunu. Među njima, Šiva i Brahma bivaju veoma brzo zadovoljeni, ali i rasrđeni te su stoga ish*treni u davanju blagoslova i prokletstava, no Višnu nije takav. Kako bi dali primjer te istine, mudraci prepričavaju drevnu anegdotu koja pokazuje kako je darivanjem blagoslova demonu Vriki Gospodin Šiva, kojemu je prebivalište na planini Kailašu, došao u problem. O, Parikšite, susrevši božanskoga sveca Naradu na svom putu, demon zla uma Vrika, Šakunijev sin, upitao ga je koje je od tri božanstava (Brahma, Šiva i Višnu) takvo da ga je lako umilostiviti. Svetac mu reče: “Daj se Gospodinu Šivi! Tako ćeš vrlo brzo ostvariti svoj cilj jer On je takav da je zadovoljan malim zaslugama, ali se i jednako brzo razljuti čak
i na malu uvredu“. Bivajući zadovoljan s Ravanom (deseteroglavim čudovištem) i Banom (demonom) koji su ga jednostavno uzvisivali
poput pjesnika, On im je dao neopisivo bogatstvo i moć, ali je time sebi priskrbio i problem (jer Mu je Ravana pokidao vlastiti dom, planinu Kailašu, a Bani je dao blagoslov tako što mu je obećao da će mu vječno štititi njegov grad).

Zadobivši Naradinu uputu, demon je obožavao Gospoda Šivu, Uništavatelja svemira, tako što mu je davao ponude komada svog vlastitog tijela kroz usta vatre na svetom mjestu Kedari (jednom od vrhova Himalaje). Ne uspijevajući vidjeti Gospodina (čak ni nakon šest dana ovakvog načina obožavanja), nastavio je, iz očaja, sedmi dan s namjerom da odrubi glavu mačem sam sebi. Kosa na glavi bila mu je mokra od svete vode s tog mjesta te ju je htio ponuditi Gospodi-
nu Šivi. O, kralju, milosrdni Gospod Šiva koji nosi pletenice tada je ustao iz plamena sjajan poput božanstva vatre te držeći Vrku za ruke svojim rukama, odgovorio ga da si to učini jednako tako kako bismo i mi svog prijatelja odgovorili od toga da počini samoubojstvo. Zahvaljujući njegovu blaženom dodiru, demon je opet postao cjelovit. Gospod mu tada reče: “Dragi moj, dosta je bilo ovoga. Pitaj Me koji god blagoslov želiš i Ja ću ti ga ispuniti. Mene lako zadovolji i osoba koja Mi priđe s malo ponuđene vode. Zbilja si badava tako okrutno mučio svoje tijelo“. Zli demon tada je od Gospodina potražio blagoslov koji je bio zastrašujuć svim živim bićima. Rekao mu je: “Kome god ja stavim ruku na glavu, neka umre!“ Čuvši taj zahtjev, o, potomče Bharata, Gospodin Rudra na trenutak je bio ozbiljan, a zatim se nasmijao i rekao: “Neka bude tako!“ Tada mu je podario upravo taj blagoslov koji je bio dobar jednako kao što je dobro to kad se mlijeko dade zmiji otrovnici. Nakon što je dobio riječ Gospodina, demon je u stvarnosti imao želju položiti svoje ruke na boginju Parvati. Kako bi testirao učinkovitost blagoslova, krenuo je položiti ruke na glavu Gospoda Šankare (Šive). Gospodin koji je najblistaviji, tada je počeo patiti od Svog vlastitog čina. Tresući se od straha, pobjegao je od demona koji ga je proganjao. Prešao je cijelu dužinu Zemlje i raja te stigao do samog kraja ključnih točaka, no vidjevši da ga asura i dalje proganja, nastavio je trčati u smjeru sjevera. Ne nalazeći nikakve pomoći od te
napasti, svi veliki bogovi su šutjeli. Naposljetku se Bhagavan Šankara uputio do sjajnog predjela Vaikunthe koja leži onkraj sfere prakrti.
Upravo to je prebivalište Bhagavan Narajana, Njega koji je vrhunsko utočište pustinjaka koji su se zavjetovali na potpuno nenasilje te su
ostvarili savršen mir uma. Došavši do te sfere, osoba se više ne vraća u svjetovni život. Vidjevši Šivu u tom jadnom stanju iz daljine, Bhagavan Narajana, koji uklanja svaki oblik patnje, tada je poprimio oblik mladoga brahmaćarina (učenika religioznosti) uz pomoć Svoje jogamaje te se pojavio pred Vrkasurom. Bivajući okićen vijencem od munđa trave, kožom od crne srne, štapom i ogrlicom od rudrakše, sjajio je poput vatre. Držeći snop kuša trave u ruci, pozdravio je asuru poput poniznog učenika.

Gospodin (prerušen u tijelo brahmaćarina) reče:
O, Vrkasuro, izgleda da si jako umoran. Jesi li prešao dug put? Odmori malo! Tijelo je izvor svih blagoslova. (Zašto ga onda potičeš na nepotreban napor?) Budući da si moćan, reci mi, molim te, ako misliš da je prigodno da mi to čujemo, što si ti naumio. Jer obično ljudi gledaju ostvariti svoje ciljeve putem osoba koje su odabrali da im pomognu.

Šri Šuka reče:
Parikšite, nakon što ga je Gospodin upitao riječima koje su bile slatke poput nektara, asura se osjetio osvježen te mu je ispričao redoslijed svega što je učinio.

Blagoslovljeni Gospodin reče:
Ako je tako, onda mi ne vjerujemo njegovim riječima. Zar ne znaš da se pod prokletstvom Dakše On počeo ponašati kao pišaća (zloduh)?
Sada je vladar preta i pišaća. O, gospodaru demona, ako i dalje polažeš vjeru u Šankaru kao u Učitelja svijeta, neka ti se istina objelodani
odmah ovaj tren, dragi moj prijatelju, tako što ćeš svoju ruku staviti na svoju glavu. O, poglavaru asura, ako se riječi Šankare razlikuju od
istine na bilo koji način, odmah ubij tog lažljivca tako da ne bi više mogao živjeti i izreći laž.

Riječi koje je Gospodin izgovorio bile su
tako slatke i bacile su na njega takvu magiju da je izgubio moć razborita razmišljanja te je zbog zaboravljivosti stavio ruke na glavu. Isti tren je pao, a glava mu se rastvorila kao da ju je udario grom. Začuli su se pokliči pobjede, naklona i pljeska bogova iz raja. Nakon što je grešni Vrka ubijen, bogovi, preci i gandharve bacali su kiše cvijeća, a Bhagavan Šankara bio je izbavljen iz neugodne situacije. Svemogući Gospodin Višnu tada je rekao Šankari koji je onda postao slobodan:
“O, Gospodaru, o, Vrhunsko božanstvo, zlog asuru ubio je vlastiti grijeh. Gospodaru, ma tko bi mogao biti sretan ako je učinio grijeh prema onome tko je velik? Zasigurno bi još manje bio sretan onaj koji učini Tebi nažao jer uistinu Ti si Gospodar i Učitelj svemira“.

Šri Hari je ocean moći koje su istovremeno neshvatljive i onkraj mogućnosti govora. On nije različit od vrhunskog Sebstva koje je onkraj prakrti. Onaj koji prepričava ili sluša ovu priču o tome kako je spasio Gospoda Šankaru, biva potpuno oslobođen rađanja i umiranja te straha od neprijatelja.

Time završava 88. razgovor nazvan “Rudra biva spašen od nevolje“ u drugoj polovini Desete knjige velike i slavne Bhagavata Purane, također znane kao Paramahamsa Samhite.

26/02/2025

Neki dan se vozim po Vukovarskoj oko 16h, baš kada je najveća gužva u prometu. Upalim radio i na emisiji gostuje gospođa koja govori o važnosti komunikacije i dijaloga u današnjem društvu. Istovremeno, oko mene svi nervozno trube jer čovjek na semaforu nije iste milisekunde krenuo kad se upalilo zeleno, a jednako tako su trubili i kad je žena na drugom semaforu skrolala po instagramu pa nije vidjela zeleno.

Atmosfera je našpanana.

Razmišljam o tome kako je moguće da danas imamo gotovo pa razvijenu znanost o komunikacijama, a istovremeno pravilne, izravne komunikacije nikada nije bilo manje. Lako je razgovarati s ljudima s kojima dijelite svjetonazor, ali što ako ne? Zatvoriti se u svoj mali svijet istomišljenika i ne ići izvan njega? Kakav životni promašaj!

U nastavku možete pronaći isječak iz Šankarinog komentara Gite gdje se opisuje što je Vada. Vada je naziv za razgovor u kojem dvije osobe žele doći do istine. Da naglasimo, vada je razgovor koji se ne vodi s namjerom da budemo u pravu, nego da utvrdimo što je istina.

Unaprijed postaviti istinu za cilj komunikacije i svih odnosa znači pognuti glavu da bi prošli kroz vrata istine. To nije lako, to je put stalnog preispitivanja i korigiranja, ali istina i sposobnost za suosjećanje i suradnju su upravo to što nam daje za pravo da se nazivamo ljudima.

24/02/2025

U srijedu smo u Osijeku 🕉💜

Nazad u GISKO AKTIVNOSTI Predstavljanje knjige “Šrimad Bhagavatam: deseta knjiga” AKTIVNOSTIPREDAVANJA I KNJIŽEVNI SUSRETI Predstavljanje knjige “Šrimad Bhagavatam: deseta knjiga” 19. veljače 2025. 9 U organizaciji Izdavačke udruge Dana, u srijedu, 26. veljače 2025., s početkom u 18.0...

28/01/2025

Pitanje iz publike vezano za smisao prakticiranja joge kako je vidi Šrimad Bhagavatam