Viktor Frankl - Logoterapija i egzistencijalna analiza

28/10/2025

25/10/2025

Ja ne prestajem govoriti da su prolazne jedino životne šanse što ih život pred nas iznosi; a čim ih iskoristimo, postaju one stvarnost: sačuvane su i predane prošlosti – gdje su osigurane od prolaznosti. Jer u prošlosti ništa ne propada, nego je u njoj sve uskladišteno.
Stoga „prolaznost“ ne čini našu egzistenciju nipošto besmislenom; ali „prolaznost“ utemeljuje našu odgovornost: sve zavisi od našeg shvaćanja naših prolaznih životnih šansi. Čovjek neprestano vrši izbor između gomile prisutnih mogućnosti: koju će od njih osuditi na ne-bitak, a koju će ostvariti? Kad se izbor zauvijek ostvario, tada je on utisnuo besmrtan „trag u pijesku vremena“. Svakog se časa mora čovjek odlučivati – na dobro ili na zlo: i to će biti spomenik njegove egzistencije.
Pridajući prolaznosti čovjekove egzistencije bitno značenje, logoterapija ne prianja nipošto uz pesimizam, nego radije uz aktivizam.
Viktor Frankl

24/10/2025

📢 Naša učenica Bruna Blaić (3. a) dobitnica je nagrade „Luka Ritz - nasilje nije hrabrost“, koja promiče toleranciju i škole bez nasilja.

📍 U obrazloženju nagrade, između ostalog, stoji: „Uzornog je vladanja, pristojna, empatična, dobra prijateljica, uvijek spremna pomoći drugima i omiljena u razredu. Zbog njezine uloge u nedavnom događaju i nastavnici i učenici osjećaju veliku zahvalnost.“

☝️ Naime, Bruna je bez razmišljanja stala u obranu učenika naše škole, kojeg su napala trojica nepoznatih mladića. Sukob je počeo u tramvaju da bi se tučnjava nastavila na ulici. Unatoč brojnim prolaznicima, nitko nije reagirao pa je Bruna stala u njegovu obranu, a napadači su pobjegli. Svojim je hrabrim činom pokazala kako bismo svi trebali reagirati u sličnim situacijama i da od nasilja ne smijemo okretati glavu.

🏵️ Nagrada se dodjeljuje od 2008. godine u spomen na Luku Ritza kako bi se čitava javnost, a posebno mladi, uključili u borbu protiv nasilja i promovirali uzorne pojedince.

Od srca čestitamo našoj Bruni na koju smo neizmjerno ponosni!

11/05/2025

Michelangelo je naslikao fresku stvaranja čovjeka s Božjim i Adamovim prstima koji se dodiruju. Kardinali su zatražili da se ne dodiruju, već da se prsti obojice likova razdvoje, ali na način da je Božji prst maksimalno ispružen, a da se Adamov savije u posljednjem zglobu.

Jednostavan detalj, ali s iznenađujućim značenjem: Bog je tu, ali odluka da Ga potraži ovisi o čovjeku. Ako hoće, ispružit će prst, dodirnuti ga, no ako neće, može proživjeti cijeli život ne tražeći Ga. Posljednji zglob Adamova stegnutog prsta tako predstavlja slobodnu volju.

09/05/2025

Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.

Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo što sam tamo naučio:

Sve podijeli s drugima.

Igraj pošteno.

Ne tuci ljude.

Svaku stvar vrati gdje si je našao.

Počisti za sobom.

Ne uzimaj što nije tvoje.

Kada nekoga povrijediš, ispričaj mu se.

Peri ruke prije jela.

Pusti vodu u zahod.

Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.

Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.

Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja.

Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.

Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – sve jednom mora umrijeti. I mi ćemo.

Popis nije predug, ali je iznimno koristan.

Sjetite se svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI.
Sve što trebate znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo i ljubav i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo – i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto.

Razmislite koliko bi svijet bio bolji kad bi svi – čitav svijet – u dva popodne jeli kolačiće i pili mlijeko i onda kratko prilegli. Ili kad bi sve vlade kao osnovno pravilo prihvatile da uvijek stavljaju stvari tamo gdje su ih našli i da za sobom pospreme vlastiti nered.

A istina je i da je, jednom kada izađete u svijet, i bez obzira na godine, najbolje primiti se za ruke i držati se zajedno!

Robert Fulghum