Prostor srca

28/08/2025

Većina nas se vratila s godišnjih, dani postaju kraći, jutra hladnija i u kostima osjećamo neugodan stisak povratka u “stvarnost” (što god to značilo za vas). Problemi koji su malo popustili stisak tijekom godišnjeg, čekaju nas da im se ponovo posvetimo. Za neke od nas, ta činjenica djeluje duboko depresivno i odražava se na razini dostupne energije.

Moj prvi takav podsjetnik, dogodio se 2007. nakon povratka s godišnjeg. Točno na tadašnji svoj rođendan, snimio sam svoju prvu fotografiju s kojom sam tada bio zaista zadovoljan. Tih dana sam bio snažno uronjen u vlastito kreativno polje pa sam povratak na posao doživio kao udarac u trbuh. Zaista, taj dan sam imao grčeve uzrokovane spoznajom da trenutačno živim život koji je u dubokoj suprotnosti s mojom prirodom. Kao i većina ljudi, i ja sam krivio posao jer nisam imao kontakt s pravim uzrokom vlastitog nezadovoljstva - strahom od samog sebe.

Ako ste nakon povratka s godišnjeg imali sličan osjećaj u tijelu, znajte da vaša reakcija vjerojatno nema veze s poslom. To jednostavno znači da dio vlastitih darova čuvate za sebe i ne puštate ih na slobodu. Mi to sebi opravdavamo time da još nije dovoljno dobro, sad nije vrijeme ili mislimo da je “to” potpuno neostvarivo. Međutim, čuvanje (i procjenjivanje) vlastite autentičnosti je jedna od najopasnijih stvari koje možemo (ne)činiti. Dugoročno, to će prouzročiti cijelu lepezu problema u fizičkom tijelu i odnosima.

Stoga, ako se ovih dana osjetili surovi povratak u “stvarnost”, shvatite to kao poziv na otkrivanje i vlastite esencije i njeno dijeljenje sa svijetom. Ne biste vjerovali, ali mi trebamo vaše darove.

Antun

22/08/2025

Razlikovanje ova dva pojma, ključno je za razumijevanje našeg stanja (i stajališta) u trenutku neugode. Najkraće rečeno, razlika je u pauzi. Kad nam netko govori nešto što je u čistoj suprotnosti s onim kako se osjećamo, u našem umu će se trenutačno formirati replika i imat ćemo poriv prekinuti govornika i reći svoju istinu (zato velik broj svađa imaju tendenciju ubrzavanja govora i podizanje tona glasa). Čak i ako to ne kažemo, naše tijelo će to pokazati kroz kontrakciju mišića i disanja. Mi tada ulazimo u reakciju. Reakcija je trenutačni refleks živčanog sustava čija je svrha vraćanje tijela u sigurnost. Unutar sebe, mi želimo odgurnuti riječi koje dolaze izvana jer dodiruju “nešto neugodno” pa stoga kontrahiramo tijelo i dah. U srži ovog impulsa je otpor prema osjećanju negativne slike o sebi i samim tim preuzimanje odgovornosti za svoje riječi i postupke. Reakcija je rezultat prošlih, najčešće ranih iskustava, što znači da ne pripada sadašnjem trenutku.

Kad u ovakvoj situaciji možemo osjetiti napetost i otpor u tijelu, ali ne reagirati na somatskoj razini, znači da otvaramo mogućnost za pauzu. Onog trenutka kad pritisnemo pauzu, otvara se prostor za promatranje unutarnjeg stanja ili drugim riječima, unutarnji promatrač. Tada možemo unutar sebe susresti vlastitu neugodu, transformirati ju i jasnije osjetiti stvarnu namjeru iza riječi sugovornika. To zovemo odgovor. Kad to uspijemo, izdižemo se iznad potreba živčanog sustava za pukim preživljavanjem i postajemo kanal za transmutaciju unutarnjih stanja i okoline.

11/08/2025

Postavljanje granica je izazovna i vječna tema za većinu nas. Ono što ju čini izazovnom jest činjenica da uključuje suprotstavljanje autoritetu. Nekad su to bili roditelji, danas to mogu biti partner, kolega na poslu, djeca ili prodavačica u trgovini. U vrijeme kad je naš živčani sustav sazrijevao, govorenje sebe je za nas značilo da moramo ići protiv ovih velikih bića koje zovemo mama i tata i koje volimo. Na dubljoj razini, ako im proturječimo, to će ugroziti našu vezu s njima i samim tim, našu mogućnost da preživimo. Mi tada odlučimo da je za nas sigurnije da svoj glas zadržimo za sebe i prilagodimo se okolini. Drugim riječima, mijenjamo vlastitu autentičnost za vezivanje.

Kad uđemo u proces osobnog razvoja i po prvi p**a postavimo granicu drugoj osobi, doživimo dobar osjećaj. To je osjećaj kad konačno stavimo sebe na prvo mjesto i počnemo hraniti ljubavlju dio nas koji je dugo bio zapostavljen. S vremenom to postaje sve lakše i mi sve brže postavljamo granicu tako da govorimo Dosta! Neću! Odemo iz razgovora ili iz odnosa. Koje god riječi odabrali, vrlo jasno pokazujemo drugoj osobi gdje je linija koju ne smije prijeći.

Ono što nam naši terapeuti često ne govore, jest da je i to razvojna faza. Faza u kojoj smo toliko preokupirani vlastitim povredama da zaboravimo da je ispred nas drugo ljudsko biće. U procesu iscjeljivanja vlastite rane, mi postanemo toliko sebični da prestanemo doživljavati drugu osobu. Ovo je vrlo sklizak teren u kojem je lako manipulirati. Je li to zaista tako, znat ćete po tome koliko je mekano vaše srce u tom procesu.

Drugi način uspostavljanja granica dolazi prirodno kad transformiramo vlastitu sebičnost. Tada uspostavljamo vlastitu granicu tako da vidimo i poštujemo drugu stranu. To znači da smo iskreni, ali i nježni u govoru. To otvara prostor da naše dvije istine mogu živjeti jedna pokraj druge i nemamo potrebu za odvajanjem ili poništavanjem druge strane. Dugoročno, ovo nam daje širi pogled i dublje razumijevanje u dinamiku međuljudskih odnosa.

30/07/2025

Suprotno tome, putovanje koje započinje Proces prisutnosti, u kojem učimo kako promijeniti kvalitetu svog iskustva na njegovoj uzročnoj razini, zahtijeva da radio ostavimo točno tamo gdje jest. Umjesto toga, usmjeravamo svoju pažnju i namjeru na okretanje gumba za podešavanje frekvencije. To je mnogo jednostavniji pristup od posezanja za dramom i omogućuje nam da se uskladimo s glazbom koja nam donosi upravo ono što nam je potrebno.

28/07/2025

Napisano ovako, poprilično je jasno da su količina zadataka koje obavljamo i količina ljubavi prema sebi povezani. Međutim, u svakodnevnom životu, ovu činjenicu lako i brzo zaboravljamo. Kad zaboravimo biti dovoljno važni sebi, tada ćemo potvrdu da vrijedimo indirektno tražiti u našoj okolini, poslu i obavezama. Naša zapadna kultura jako potiče više rada, bolju učinkovitost i optimiziranje kompletnog života. Ako objeručke prihvatimo taj mentalitet bez propitivanja, prije ili kasnije ćemo osjetiti posljedice svojih odluka. Umjesto ljubavi, dočekat će nas užasna isrpljenost. Ono što nam život tako pokazuje su putokazi prema sebi i prema dijelovima nas koji su ostali zaboravljeni u nesvjesnom trpljenju plitkog disanja našeg krutog tijela.

Ako mislite da vam je ova tema potpuno nerelevantna, istražite gdje su vam na listi prioriteta odnosi u odnosu na obaveze? Koliko često stavljate posao ili obaveze prije ljudi? Što bi se dobro moglo dogoditi kad biste zaista stisnuli pauzu unutar sebe?

16/07/2025

Uzmite si nekoliko minuta za ovaj mali eksperiment. Zamislite ovu sliku. Gledate sebe, u sadašnjem trenutku dok čitate ovaj tekst. Sa svim dilemama i životnim problemima koje imate. Sa sviješću o tome kako provodite svoje dane, kako komunicirate, što želite u životu i prema čemu stremite.

Zatim skočite u budućnost. U vrijeme kad ležite na samrtnoj postelji. Svaki udah je pun boli, ali vaše tijelo udiše život kao nikad prije. Ovaj razred na Zemlji ste završili. Trenutak prije nego odete odavde, što je ono što za čime žalite? Koliko bi inzistirali da ste u pravu? Čega ste imali obilje u vašem životu? Kad bi vam bila dana mogućnost da nešto promijenite prije 20, 30 ili 40 godina, što bi to bilo? Što biste rekli sebi iz prošlosti?

Sada se vratite u sadašnji trenutak. Dozvolite si da cijelim tijelom čujete puninu riječi koje dolaze iz budućnosti. Upravo sad je trenutak u kojem ih možete čuti, sad je trenutak u kojem možete odabrati život bez straha. Bez straha od sebe.

---

Prije 12 godina, u jednom državnom uredu, slična slika se spustila u um sredovječnom muškarcu koji je ispred monitora nezadovoljno promišljao svoj život. Da tada nije odgovorio na te poruke, danas ne bi bilo Prostora srca i vi ne biste čitali ove riječi.

Antun

10/07/2025

Tema za kontemplaciju...

30/06/2025

Ne kažemo bez razloga da trbuh i crijeva predstavljaju naš drugi mozak. Sve situacije i odnosi u našem životu, uglavnom se zrcale i u ovom dijelu tijela koji nije zadužen samo za probavljanje hrane nego i cjelokupnog ljudskog iskustva.

Većina nas obraća puno pažnje na to što nam govori mozak, ali znatno malo pažnje je na ono što nam komuniciraju crijeva. Kako većina nas danas ima poteškoća s probavom, često tražimo rješenja u načinu prehrane, nutricionistima i/ili testovima mikrobioma. Sve te stvari nam pomažu i važno ih je koristiti da dobijemo informacije o stanju našeg sustava.

Međutim, postoji jednostavan način s pomoću kojeg možemo produbiti komunikaciju s crijevima na suptilnijoj razini, a odvija se preko dodira. Ruke su čudesan alat koji ima sposobnost vrlo suptilnog slušanja.

Pokušajte svako jutro i večer provesti nekoliko minuta u laganoj masaži abdomena. Osluškujte prstima kako je ispod. Ima li napetosti, puno zvukova ili tvrdih dijelova? Je li mekano? Što se događa kad ostvarite kontakt i date vremena da organi odgovore? Što ako ruke i crijeva počnu raditi zajedno na probavi?

Prije ili kasnije, crijeva će odgovoriti na kontakt. Informacije koje će pristizati iz vašeg abdomena su izuzetno dragocjene. Moguće da otkrijete i više od hrane koja vam ne odgovara.

18/06/2025

Većina nas nosi preveliku neugodu u vlastitom tijelu, da se nikad ne sjeti direktno pogledati u taj strah. Umjesto toga, pokušavamo ga kontrolirati vanjskim uvjetima i tako stvoriti sigurnost. Strah o kojem govorimo je strah od smrti. Ne nužno od same smrti, već od prestanka postojanja. Čak i ako imamo dovoljno novaca za sve naše potrebe, taj strah će se preseliti na neki drugi odnos. Sve dok ga ne sretnemo, on će živjeti u našim stanicama i manifestirati se u našem životu.

09/06/2025

Našem tijelu treba vremena da povjeruje da se više ne mora braniti od života. Da bi se to moglo dogoditi, netko unutra treba biti s njime. Svaki dan.

02/06/2025

Mnogi od nas imaju osjećaj da se vrijeme ubrzalo. Naše društvo prolazi kroz duboku transformaciju, što se snažno odražava u našim životima. Vrhunac ubrzavanja prirodno dolazi s porastom temperatura, lakšom hranom i bržim kretanjem. Ako ubrzavanje ne kompenziramo većim naglaskom na uzemljivanje, lako ćemo “odskočiti” u svijet misli, kratke pažnje i kratkih fitilja.

Kako možemo provjeriti svoj stupanj uzemljenja?

1. 𝗙𝗼𝗸𝘂𝘀. Koliko dugo vam fokus ostaje na jednoj stvari? Ode li vam pažnja s prvom notifikacijom ili skakuće po temama cijeli dan?
2. 𝗗𝗮𝗵. Stoji li dah u vašem tijelu ili u jednom dijelu tijela? Koji mišići su aktivni kod disanja?
3. 𝗦𝘁𝗼𝗽𝗮𝗹𝗮. Kakva je vaša veza sa zemljom? Koliko pažnje možete staviti na stopala i u kakvoj vezi vaš fokus na stopala s vašom posturom.
4. 𝗛𝗿𝗮𝗻𝗮. Kako hrana koju jedete utječe na vas? Koliko prisutnosti dajete procesu jedenja? Jedete li pred računalom ili mobitelom?
5. 𝗦𝗮𝗱𝗮𝘀̌𝗻𝗷𝗶 𝘁𝗿𝗲𝗻𝘂𝘁𝗮𝗸. Ovu stavku ne treba posebno objašnjavati, ali se dobro podsjetiti. Ispadaju li vam stvari. Događaju li vam se nezgode? Koliko vremena možete zaista provesti u sadašnjem trenutku? Kad to uspijete, mijenja li se nešto?
6. 𝗦𝗮𝗻. Možete li lako zaspati? Budite li se prije ili nakon alarma. Jeste li odmorni? U koje vrijeme se pali vaš um?

Uzmite si ovaj tjedan da istražite svoje unutarnje stanje. Odgovori na ova pitanja mogli bi vam pokazati putokaze kamo vaš život želi ići.

28/05/2025