29/01/2026
Procijenjeni broj djece u Hrvatskoj koji ima dijagnosticiran poremećaj iz autističnog spektra je oko 5000 i ako je stvaran broj puno veći zbog nedostataka u sustavu dijagnostike.
Ono što je zastrašujuće jeste da je broj djece u Hrvatskoj višestruko veći,ogroman,ali nije službeni podatak pa se brojke ne pišu.
Dok se država bavi pjevačima,Sabor se bavi ideološkim igrokazima,djeca čekaju dijagnoze,terapije u koje nije uključen zdravstveni sustav,pomoć,dok se obitelji raspadaju u nemoći,jedino mogu reći da ovo nije nesposobnost-ovo je sramotan izbor prioriteta.
Nabavljamo avione za milijarde,a nemamo osnovni probir vida za djecu.
Imamo"para" za željezo koje leti,ali ne i za djecu koja ne vide ploču u školi.
Kina je odavno uvela obavezne preglede vida kod djece u najranijoj dobi.
Ne iz humanosti-nego jer znaju da bez zdrave djece nema ni radnika ni vojske.
Ministarstvo demografije broji djecu na papiru,dok u stvarnosti raste generacija koju ne vidi,ne čuje i ne rehabilitira - to nije demokracija,to je institucionalno samozavaravanje.
Vodi li država više brigu o tome tko će gdje pjevati,ili treba voditi brigu o tome gdje će smjestiti djecu,koja sada rastu do punoljetnosti?
U sustav koji ne postoji?
U institucije koje nemamo?
U obitelji koje su već slomljene?
Država gradi svoj "geto" za djecu s teškoćama i to zove politikom.
